Ljubav se ponekad pojavi na najneočekivanijim mjestima i s osobama za koje nikada ne bismo pretpostavili da bi mogle postati naši životni partneri.
Tako se jedan mladić, preplavljen snažnim emocijama prema djevojci koja je obiteljska kuma, našao u dilemi.
Zbunjen i tražeći duhovni savjet, obratio se svećeniku kako bi razjasnio može li biti u vezi s njom.
Mladić, predstavljen kao Marko, upitao je: „Nisam siguran da li ulaziti u to ili ne. Roditelji su mi dali negativan odgovor. Naime, radi se o djevojci čijim je roditeljima moj otac bio kum prilikom vjenčanja. Da li možemo biti u vezi bez da se ogriješimo o Boga?“
Svećenik mu je odgovorio detaljno i, za Marka, neočekivano.
Objasnio je da kumstvo na vjenčanju ne stvara duhovno srodstvo, što bi inače predstavljalo prepreku za crkveni brak.
„Dragi brate, kumovi na crkvenom vjenčanju ne ulaze s mladencima u duhovno srodstvo. To srodstvo počinje tek s krštenjem. Dakle, tvoj otac je bio kum na crkvenom vjenčanju i vas dvoje biste mogli slobodno stupiti u brak jer niste u srodstvu. Međutim, da je tvoj otac bio kum na krštenju djevojke, tada biste bili u duhovnom srodstvu, kao brat i sestra, što bi predstavljalo prepreku. Budući da to nije slučaj, nema smetnji da budete zajedno, ako među vama postoji iskrena ljubav i želja za zajedničkim životom,“ poručio mu je pravoslavni svećenik Dušan.
Kod katolika, pitanje duhovnog srodstva kroz kumstvo rješava se malo drugačije. U katoličkoj tradiciji, duhovno srodstvo se uspostavlja kroz sakrament krštenja ili krizme, gdje kumovi preuzimaju odgovornost za duhovno vodstvo djeteta ili osobe kojoj su kumovi. Ovo duhovno srodstvo ima svoju simboličku težinu, ali ne stvara prepreke za brak kao što je to slučaj u pravoslavlju.
Dakle, prema katoličkom učenju, kumstvo na vjenčanju, krštenju ili krizmi ne stvara formalnu prepreku za sklapanje braka između kumova ili djece kumova. Crkveno pravo u ovom slučaju ne zabranjuje brak između osoba koje su povezane kumstvom, osim ako među njima ne postoji neki drugi kanonski razlog koji bi spriječio brak, poput krvnog srodstva.
Međutim, katolička crkva potiče poštovanje duhovne dimenzije kumstva, što znači da bi se odnos između kumova i kumčeta trebao temeljiti na duhovnom vodstvu, a ne na romantičkoj vezi. Ako se dvije osobe, koje su povezane kumstvom, žele vjenčati, to im je omogućeno, ali se preporučuje savjetovanje sa svećenikom.