Naslovnicu današnjeg hrvatskog izdanja Forbesa krasi naša mlada znanstvenica – Iva Tomić, dobitnica nagrade austrijske centralne banke za znanstveni rad “What drives youth unemployment in Europe” („Što pokreće nezaposlenost mladih u Europi“) koji je proglašen jednim od četiri najbolja u konkurenciji 16 istraživanja iz tranzicijskih zemalja. Iva je također i jedna od predstavnika Forbesove generacije 2016.
U međuvremenu, Iva nastavlja istraživanje o nezaposlenosti mladih kao gostujuća znanstvenica na London School of Economics (LSE).
Ivi čestitamo i želimo joj još puno nagrada u znanstvenoj karijeri.
___________ piše: Tanja Rudež, europska znanstvena novinarka godine
Forbes_iva-tomic_Pros2015
Dr. Ivi Tomić, znanstvenoj suradnici Ekonomskog instituta (EI) iz Zagreba, godina na izmaku ostat će u lijepom sjećanju po nagradi Austrijske centralne banke Olga Radzyner za 2015. godinu. Riječ je o nagradi koja se od 2002. godine dodjeljuje mladim ekonomistima iz srednje, istočne i jugoistočne Europe za izvrsne znanstvene radove iz područja europskih ekonomskih integracija. Iva Tomić (32) treća je hrvatska znanstvenica koja je dobila to vrijedno međunarodno priznanje: 2011. godine nagradu je dobila dr. Marina Tkalec iz Ekonomskog instituta, a prošle godine uručena je dr. Tomislav Globanu s Ekonomskog fakulteta. Rad dr. Tomić “What drives youth unemployment in Europe” („Što pokreće nezaposlenost mladih u Europi“) proglašen je jednim od četiri najbolja u konkurenciji 16 istraživanja iz tranzicijskih zemalja.
– Prijavila sam se na natječaj, no nisam očekivala da ću dobiti nagradu jer je moj rad, zapravo, samo dio većeg istraživanja koje još traje. Ova nagrada mi puno znači, i osobno i profesionalno, prije svega zato što dolazi iz inozemstva, gdje se na znanost ipak gleda malo drugačije nego u domaćoj znanstveno-istraživačkoj zajednici, posebice na području ekonomije. – rekla je Iva Tomić.
Kao što sam naslov sugerira, u svome se radu dr. Tomić bavi nezaposlenošću mladih u EU, u čemu prednjače Grčka, Španjolska i Hrvatska. Kaže kako su je stalni upiti iz medija potaknuli da se dublje pozabavi problemom visoke nezaposlenosti, posebice mladih.
– Novinari su me često zvali, a ja, osim podataka koji su dostupni i drugima, nisam raspolagala nikakvim istraživanjima jer ih nije bilo. Zaključila sam da bi to područje bilo korisno ne samo za mene nego i da postoji društveni interes da se dublje istraži koji sve faktori utječu na nezaposlenost mladih. Recesija jest u Grčkoj, Španjolskoj i Hrvatskoj uzrokovala veliku nezaposlenost, no pitala sam se postoje li tu i neki drugi čimbenici – objasnila je dr. Tomić. Istaknula je kako se Hrvatska obično stavlja u isti koš sa zemljama u tranziciji, no u kontekstu nezaposlenosti mladih sličnija je mediteranskim zemljama. – Pokušala sam izaći malo izvan tvrdih ekonomskih varijabli te razmotriti korupciju, radno zakonodavstvo, kulturološke aspekte i način života u mediteranskim zemljama gdje mladi puno dulje žive s roditeljima. Naravno, postavlja se pitanje žive li mladi ljudi s roditeljima dulje jer nemaju mogućnosti ili je to dio kulture pa stoga nisu dovoljno agilni u traženju posla. Ispostavilo se da postoje razlike među zemljama EU, pa kad donosimo mjere oko nezaposlenosti mladih ne možemo automatski preslikati finski ili norveški primjer – pojasnila je dr. Tomić. Smatra kako se u Bruxellesu mjere za smanjenje nezaposlenosti mladih donose na birokratski način pri čemu se ne uzimaju u obzir različitosti među članicama.
– Bila sam na nekoliko međunarodnih konferencija u različitim europskim zemljama i bilo je lijepo slušati Norvežane, Fince i Austrijance, no njihova iskustva se ne mogu striktno primijeniti na nas. Mi imamo stopu nezaposlenosti mladih od 45 posto, a oni nemaju ni deset. Njihovi problemi su potpuno drukčiji od naših. Razmišljala sam, puno se novca tu troši, a možda neće uspjeti. Jer, ako su neke mjere uspjele u Finskoj, ne mora značiti da će uspjeti i u Hrvatskoj – ustvrdila je Iva Tomić.
Ova mlada znanstvenica rođena je u Posušju, hercegovačkom gradiću na granici s Hrvatskom. U Posušju je završila osnovnu školu i opću gimnaziju, a zatim se upisala na Ekonomski fakultet u Zagrebu. – Bila sam dobra učenica i matematika mi je dobro išla, no razmišljala sam više o studiju sociologije ili politologije. Naposljetku, odlučila sam upisati ekonomiju misleći da ću se baviti marketingom i biznisom, ali nisam ni pomišljala na znanstvenu karijeru – prisjetila se Iva Tomić. – No, već na drugoj godini studija zainteresirala sam se za znanost zahvaljujući načinu na koji je tadašnja asistentica Marijana Bađun, koja sad radi na Institutu za javne financije, prezentirala makroekonomiju. Stoga sam na trećoj godini izabrala smjer makroekonomije koji upisuje svega pet posto studenata jer svi ostali upisuju smjer poslovne ekonomije – dodala je Iva Tomić.
Studij ekonomije završila je s prosjekom ocjena od 4,9, a nakon diplome poželjela je ostati na Ekonomskom fakultetu. No, nije bilo mogućnosti za to pa se javila na natječaj u Erste banci gdje se zaposlila u sektoru za upravljanje rizicima.
– Posao mi je bio zanimljiv i dobro sam se slagala s kolegama. No, pokolebala sam se nakon razgovora s prof. Ivom Bićanićem s Ekonomskog fakulteta koji je smatrao da trebam izabrati znanstvenu karijeru. Naposljetku, javila sam se na natječaj na Ekonomskom institutu – rekla je Iva Tomić.
Kao znanstvena novakinja Ekonomskog instituta Iva Tomić provela je pripremni semestar za doktorski studij iz ekonomije na CERGE-EI u Pragu gdje je dobila i stipendiju za doktorat. Ipak, iz privatnih razloga odlučila se na doktorski studij na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani.
– U Ljubljani su taman osnovali međunarodni studij na engleskom jeziku s profesorima iz Praga, Beča, Izraela, SAD-a… Da biste izašli na obranu doktorske disertacije, morali ste imati barem jedan rad objavljen u časopisima koje pokriva baza Web of Science (WoS) što je ipak pritisak da se poboljša kvalitet istraživanja. Za moju karijeru bilo bi mnogo bolje da sam otišla na doktorat na neki fakultet u Zapadnoj Europi. Naime, na Zapadu je doktorat iz ekonomije baziran na matematici i ekonomiji, a nama nedostaju takva znanja. Stoga moje mlađe kolege potičem da svakako doktoriraju na Zapadu – naglasila je Iva Tomić te se kritički osvrnula na stanje u našoj ekonomskoj znanosti.
– Mogu raditi pet puta više od kolega i imati pet puta više radova, ali dok su kriteriji niski, imat ćemo istu plaću i ista priznanja. To nije poticajno za mladu i ambicioznu osobu – istaknula je Iva Tomić. – Primjerice, početkom ove godine dobila sam ugovor za znanstvenog suradnika i sad imam pet godina do izbora za više zvanje ili eventualnog reizbora za ovo zvanje. Po sadašnjim nacionalnim kriterijima, mogu dolaziti na posao, dobivati plaću i ne raditi ništa, a u dvije godine stignem nadoknaditi sve to kako bih napredovala u više zvanje. No, moram pohvaliti Ekonomski institut koji je nakon nekoliko godina rasprava pojačao interne kriterije za napredovanje – dodala je dr. Tomić.
Nagrada Austrijske centralne banke Olga Radzyner za 2015. godinu dala je našoj sugovornici novi poticaj za njezina istraživanja. – Nagrada mi jako puno znači na osobnoj razini. Posao znanstvenika je takav da dugo ne vidite rezultate svoga rada. Kao novinarka, vi barem jednom tjedno vidite rezultat svoga rada u vidu objavljenog članka. Meni se događa da radim mjesecima, a ne vidim konkretan rezultat. Stoga sam se početkom ove godine pitala je li znanost uopće za mene – priznala je Iva Tomić. Naglasila je kako se u samo nekoliko mjeseci dogodio obrat.
– U međuvremenu sam dobila i grant za mlade europske istraživače i doktorande koji se financira iz Europskog socijalnog fonda (ESF). Taj projekt omogućava mi nastavak istraživanja o nezaposlenosti mladih, a zahvaljujući tim sredstvima prvu polovicu 2016. godine provest ću kao gostujuća znanstvenica na London School of Economics (LSE). Bit ću na Odsjeku za jugo-istočnu Europu, a i dalje ću se baviti nezaposlenošću mladih u EU. No, imat ću mentora i pristup bazama podataka kojima ovdje nemam pristup – rekla je Iva Tomić. Priznala je da se veseli usavršavanju na LSE-u, ali i pomalo plaši.
– Strah me da neću biti na razini koja se od mene očekuje. U svakom slučaju, odlazak na LSE za mene je izazov. Svaki odlazak u inozemstvo, otvara vam nove vidike i upoznajete nove ljude: networking u znanosti je bitan kao i u biznisu. Mi smo u Hrvatskoj u društvenim znanostima još uvijek jako zatvoreni prema svijetu što je loše. Jer, znanost je međunarodna, globalna, a nikako lokalna – zaključila je Iva Tomić.