Mjere i aktivnosti Centralne banke BiH u vrijeme krize

U posljednjih dvadesetak godina međunarodni financijski sustav doživio je velike transformacije.Snažna ekspanzija međunarodnih financijskih tokova u cijelom svijetu, inicijalizirane prvenstveno liberalizacijom i privatizacijom financijskih tržišta potpuno je promijenila okruženje i zakonitosti tržišta.
U uvjetima globalizacije i sa napretkom u informacijskim tehnologijama su izbrisane granice između nacionalnih ekonomija i svjetske ekonomije. Globalizacija je izrasla u svjetski fenomen. Uz mnoge pogodnosti koje globalizacija kao pojava u svjetskom financijskom sustavu donosi, isto tako globalizacija sa sobom nosi i određene nedostatke, jer globalizacija povećava međuovisnost ekonomija pojedinih zemalja. S obzirom na nestabilnost svjetske ekonomije, ta ovisnost donosi i znatne rizike.
Globalna financijska kriza, nastala u SAD tijekom 2007. godine, ubrzano se proširila s najrazvijenijih zemalja na čitav svijet, pa tako i na Bosnu i Hercegovinu, zbog financijske međuovisnosti svjetskih privreda koja sa sobom nosi i neminovnost širenja krize od jedne države do druge. Kao početak prelijevanja svjetske financijske krize na Bosnu i Hercegovinu može se označiti početak IV kvartala 2008. godine, sa značajnim utjecajem na cjelokupan financijski i bankarski sektor, i kasnijim vrlo brzim prelijevanjem na realni sektor ekonomije. Globalna kriza je imala za posljedicu i velike promjene u monetarnom poslovanju i aktivnostima najznačajnijih svjetskih središnjih banaka, i prirodno je da je morala utjecati i na Centralnu banku Bosne i Hercegovine (CBBiH), koja djeluje pod aranžmanom “valutnog odbora”, i koja kao instrument monetarne politike ima na raspolaganju samo obvezne pričuve, sa zabranom davanja kredita, i sa tečajem domaće valute koji je fiksiran za EUR.
Kada se razmatra pitanje koje su dostupne mjere monetarne politike CBBiH aktivirane u cilju relaksacije likvidnosti bankarskog sektora u Bosni i Hercegovini u razdoblju IV kvartal 2008. – 2011. godina, može se navesti sljedeće:
– Sredinom listopada 2008. donešena je odluka o smanjenju stope obvezne rezerve koju komercijalne banke drže kod CBBiH, sa 18% na 14%, kojom je komercijalnim bankama omogućena dodatna likvidnost u iznosu od oko 727 milijuna KM.
– Osim umanjenja stope obvezne pričuve, od studenog 2008. godine sve nove kreditne linije koje komercijalne banke povuku iz inozemstva ne ulaze u osnovicu za obračun obvezne pričuve (mjera je doneta u cilju stimuliranja priljeva stranog kapitala u domaći bankarski sektor i davanja dodatnog poticaja kreditnim aktivnostima komercijalnih banaka).
– CBBiH je donijela odluku o uvođenju diferencirane stope obvezne rezerve na depozite poslovnih banaka, koja je stupila na snagu od 01.01.2009. godine, prema kojoj stopa obvezne rezerve na depozite koji ulaze u osnovicu za obračun obvezne reserve, a čija je ročnost do jedne godine, ostaje 14%, dok se stopa obvezne rezerve na depozite oročene na razdoblje duže od jedne godine, umanjila sa 14% na 10%. Ovom odlukom je oslobođeno oko 370 milijuna KM dodatnih likvidnih sredstva za komercijalne banke.
– I u 2009. godini je nastavljeno s mjerama za poticanje financiranja realnog sektora. Tako se od 01.05.2009. primjenjuje odluka o smanjenju stope obvezne rezerve na depozite oročene na razdoblje duže od jedne godine sa 10% na 7%, a iz osnovice za obračun obvezne rezerve isključeni su depoziti vlada namijenjeni za razvojne programe.
– Donešena je nova odluka vezana za obvezne rezerve poslovnih banaka, sa stupanjem na snagu 1. veljače 2011. godine, sa smanjenjem stope obvezne rezerve na depozite i pozajmljena sredstva s ugovorenim rokom dospijeća do jedne godine (kratkoročni depoziti i pozajmljena sredstva) sa 14% na 10%. Ovom odlukom, za komercijalne banke oslobođena su dodatna likvidna sredstva u iznosu od oko 300 milijuna KM.
U razdoblju prelijevanja svjetske financijske krize krajem 2008. godine registrirana je panika jednog dijela stanovništa vezana za štednju u komercijalnim bankama, tako da je stanovništvo povlačilo novac iz banaka po osnovu svojih štednih računa – iznos od oko 700 milijuna u KM ekvivalentu su komercijalne banke isplatile u vrlo kratkom roku. Povećana potražnja stanovništva za deviznom efektivom kod komercijalnih banaka je rezultirala time da su komercijalne banke vršile povećan otkup strane efektive od CBBiH, koja je u cilju olakšavanja cjelokupne situacije vršila prebacivanje strane gotovine iz inozemstva u svoje trezore. Poznato je da u kriznim uvjetima raste nepovjerenje u bankarski sustav i da se može očekivati ​​povećano povlačenje depozita iz banaka, te je važno da u trezoru centralne banke postoji dovoljno gotovinskih sredstava kao znak spremnosti da u kriznom razdoblju zadovolje dodatnu potražnju poslovnih banaka za deviznom efektivom. CBBiH je u IV tromjesečju 2008. godine interventno prebacila 300 milijuna EUR gotovine iz inozemstva u svoje trezore, a od toga je 200 milijuna EUR dostavljeno komercijalnim bankama, u cilju zadovoljavanja potražnje za deviznom gotovinom,
Vezano za upravljanje investiranim deviznim rezervama, karakteristične su sljedeće najvažnije poduzete mjere u umanjivanju operativnih rizika nastalih svjetskom financijskom krizom:
– Sa krajem 2007. godine CBBiH je ulagala uglavnom u devizne depozite. Učinjena je značajna diverzifikacija deviznog portifolija u 2008. godini kada je povećan postotak deviznog ulaganja u financijsku imovinu (vrijednosne papire) klasificiran kao raspoloživu za prodaju, a tijekom 2009. i 2010. godine su učinjeni daljnji koraci u diverzifikaciji deviznog portifolija ulaganjem iu vrijednosne papire koji klasificiraju kao držani do dospijeća, kao i početkom držanja monetarnog zlata. Vođeno je računa io adekvatnoj zemljopisnoj disperziji investiranih deviznih rezervi.
– Kratkoročni depoziti kod inozemnih banaka su u kriznom razdoblju uglavnom bili prebačeni na držanje u središnje banke (31.12.2007.% Držanja u središnjim bankama je bio zanemarivih 7,30 posto, a 31.12.2010. Je iznosio 96,24%), dok je s krajem 2008. godine, u najkritičnijem razdoblju, jedan dio depozita bio transferiran u najsigurniju banku na svijetu, Banku za međunarodna poravnanja Basel (BIS banku) “središnju banku svih središnjih banaka”, gdje je držano 22,59% svih depozita, a sve to je predstavljalo oprezan i razuman potez u vrijeme razbuktavanja svjetske financijske krize. Načela sigurnosti, opreznosti i konzervativnosti su bili važniji od mogućnosti ostvarenja većih kamatnih prihoda skopčanih s potencijalnim rizicima.
– Gledajući po rejtinzima inozemnih banaka u kojima se drže kratkoročni depoziti, oni su najvećim dijelom transferirani u banke s prvoklasnim rejtingom.
– Gledajući po rejtinzima držanih vrijednosnih papira, vođeno je računa da se drže najkvalitetniji i najsigurniji vrijednosni papiri sa najvećim rejtingom.
Centralne banke kao institucije koje drže međunarodne devizne pričuve zemlje trebaju upravljati deviznim rezervama na siguran način, vodeći računa o maksimalnom rejtingu prilikom investiranja deviznih rezervi, a manje o profitabilnosti investicija. Centralnim bankama kao specifičnim monetarnim institucijama profit nije prvenstveni cilj, nego monetarna stabilnost i sigurnost investiranja. Važna je također i adekvatna diverzifikacija deviznog portfelja, posebno u vrlo nestabilnim razdobljima.
Kada se promatraju zemlje regije i aktivnosti njihovih središnjih banaka, može se kazati da su to zemlje s malim, otvorenim tržištima u nastajanju, i uglavnom ih karakterizira čvrsta politika deviznog tečaja, bez obzira da li je tečaj fiksiran kao kod CBBiH ili s manjim fluktuacijama.Monetarna politika se uglavnom zasniva na tečaju domaće valute prema euru kao nominalnom sidru, a taj monetarni režim je izabran zbog visoke razine euroizacije koji obilježava njihove ekonomije, a posebno financijski sektor s obzirom na to da je veći dio imovine i obveza bankarskog sektora u euru ili je indeksiran uz euro. Usmjerenjem na stabilnost tečaja, monetarne institucije djelomično gube manevarski prostor za vođenje aktivne monetarne politike. Isto tako, mogućnosti onih središnjih banaka koje djeluju kao zajmodavac posljednjeg utočišta značajno su smanjene i ograničene na iznos njihovih deviznih rezervi, jer je većina obveza poslovnih banaka u stranoj valuti. U takvoj situaciji, središnje banke se oslanjaju na administrativne mjere kao što su različiti regulatorni zahtjevi kako bi se osigurala stabilnost bankarskog sektora i preko banaka ostvario utjecaj na domaću privredu. U režimu monetarne politike koji se temelji na stabilnom tečaju, monetarne vlasti su dijelom limitirane u svojim nastojanjima da se suzbije utjecaj vanjskih šokova i stimuliraju aktivnosti u realnom sektoru. Smanjivanjem regulatornih opterećenja i time ujedno povećavanjem likvidnosti banaka, središnje banke s ograničenim uspjehom doprinose neutralizaciji negativnog utjecaja vanjskih šokova. Međutim, važno je potencirati da se ovaj djelomični uspjeh mora ocijeniti u kontekstu visokoeuroizovanih malih otvorenih ekonomija u kojima je primarni cilj monetarnih institucija stabilnost tečaja. Pogrešno bi bilo kazati da monetarna politika u takvim uvjetima nije imala nikakav učinak na aktivnosti u realnom sektoru.
U slučaju Bosne i Hercegovine, Centralna banka Bosne i Hercegovine u okviru monetarne politike kojom upravlja, u razdoblju 2008 – 2012 poduzela je sve mjere sukladno zakonskim ovlastima doprinoseći stabilizaciji stanja, te je koristeći visoku reputaciju i povjerenje koje je izgradila u domaćoj i međunarodnoj javnosti sačuvala povjerenje u bankarski sustav, financijsku i monetarnu stabilnost prije svega, što je i osnovni cilj i primarni zadatak središnje banke u svakoj zemlji.