Gost Ljiljane Smajlović u 38. epizodi emisije “Relativizacija” je povjesničar Miloš Vojinović, a razgovor je započeo pričom o njegovoj izložbi fotografija “Gavrilo Princip i Mlada Bosna”, koja je priređena u Novom Sadu, a uskoro i Beograđani će to moći vidjeti.
“Mlada Bosna je tema koja me intrigira i kojom se profesionalno bavim već desetljeće. Krajem prošle godine ponuđeno mi je da za Zbornik radova napišem tekst o fotografijama pripadnika Mlade Bosne. Prihvatio sam. , a onda sam shvatio da im tijekom istraživanja nisam posvetio dužnu pažnju. Tek kad sam im se posvetio shvatio sam da one nisu samo nadopuna ili dodatak tekstu, već bacaju sasvim novo svjetlo na neke od njih. najvažnijih događaja u balkanskoj i europskoj povijesti 20. stoljeća“, kaže Vojinović.
Kaže da je izložbom želio napraviti usporedbu kako su mladobosanci izgledali prije i poslije atentata. “Najvažnije fotografije su one uoči Vidovdana 1914. godine, jer tamo ti mladi ljudi imaju priliku da se predstave kako žele, elegantno odjeveni, često s knjigom u rukama, knjigom koja je simbol njihove ideologije – tj. oni su nova, obrazovana generacija koja se temelji na modernim idejama, a on svoju politiku temelji na tim knjigama . ”
Oni se postavljaju kao mislioci i pokušavaju se oblikovati kao nekakvi angažirani intelektualci, kaže Vojinović i izdvaja dvije fotografije Gavrila Principa, Nedeljka Čabrinovića i Tripka Graževa snimljene kada su se već odlučili na atentat, kada su znali da nema plana za bijeg. Kao da su svjesno htjeli ostaviti trag o sebi, kao da su znali da će ove druge fotografije nakon uhićenja biti drugačije i poznatije.
Sarajevski atentat
Atentat u Sarajevu je, kaže, velika tema jer je primjer kako se različiti narativi sudaraju zbog politike. Vojinović ukazuje na najpoznatiju fotografiju Gavrila Principa, onu na kojoj gleda fotografa prekriženih ruku, uplašen i natečen.
“Kad netko vidi tu fotografiju, misli da vidi osobu, ali ne zna što se dogodilo u trenutku kada je ta fotografija nastala”, smatra Vojinović.
Prema iskazu očevidaca 2. srpnja 1914. te su fotografije nastale kao rezultat psihičke torture. Naime, policija je bila pod ogromnim pritiskom iz Beča da zatvori slučaj, a nitko od uhićenih, unatoč batinama, nije progovorio. Onda se našao jedan spretan policajac koji se dosjetio da uhićenima kaže da je sve otkriveno i da će se slikati za potrebe suđenja te da će, ako nastave šutjeti, početi pucati na nevine ljude. Te fotografije, kaže Vojinović, pokazuju moralnu dilemu – ako budu šutjeli stradat će nevini, a ako progovore – obavijestit će svoje saborce.
Mladi znanstvenik, koji je u Berlinu doktorirao na temi “Znanost za državu, Britansko carstvo i nove znanosti”, kaže da je Mlada Bosna možda najkontroverznija tema u europskoj povijesti jer je Gavrilo Princip idealan tip terorista i idealan tip borca za slobodu . Zanimalo me, kaže, u kojoj mjeri sveučilišta utječu na narativ, kako je znanost zloupotrijebljena krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kako je korištena za promicanje vlastite agende.
Rat kao krojač svih planova
Vojinović sada radi na knjizi dokumenata posvećenoj tome kako su ljudi koji su živjeli na području koje će 1918. godine postati dio Jugoslavije vidjeli budućnost. “Na neki način pokušavam prikazati alternativnu povijest stvaranja Jugoslavije i kaos kovanja planova tijekom rata o budućnosti zemlje”, tvrdi.
“Pašić je igrao na sigurnosnu kartu, htio se vezati za jednog aktera, ali to je bilo teško jer je postalo jasno da će Rusija imati manju ulogu u ratu nego što se mislilo na početku rata. Za njega, kao nekoga tko gradio karijeru na odnosima s Rusima, njima je bukvalno izvučen tepih ispod nogu”, kaže Vojinović.
Zanimljivo je da rat, sam po sebi, potiče ljude na planiranje. Srpska vlada brzo je postala svjesna da druge vlade imaju ambiciozne planove za Balkan – Talijani, Rumunji. Morali su pripremiti javno mnijenje kako bi opravdali svoje postupke. To je protivljenje ne samo onima protiv kojih ratuju, nego i onima koji su na istoj strani, ali imaju teritorijalne ambicije prema Srbiji, objasnila je sugovornica Ljiljana Smajlović.
Gavrilo Princip – heroj ili ne?
Na pitanje da li je Gavrilo Princip danas veći heroj u svijesti srpskog naroda nego prije, Vojinović kaže da je teško da neko danas prošeta Beogradom, a da ne vidi majicu ili grafit s likom Gavrila Principa, koji je nije uvijek slučaj.
“Gavrilo Princip dobio je ulicu u Beogradu tek nakon Drugog svjetskog rata”, kaže povjesničar i objašnjava da je netko heroj u kulturi društva ili odluka države ili odluka samog društva. “U slučaju Gavrila Principa, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije to nije bilo isto kao u vrijeme socijalističke Jugoslavije. U tom periodu režim je Mladu Bosnu priznavao ili pokušavao prikazati kao protopartizanu, a Princip postaje mnogo veći problem.”
Holbrook, laži i Balkan gdje je sve dozvoljeno
Na pitanje autora “Relativizacije”, kako se povjesničari nose s lažljivcima poput Richarda Holbrookea, koji je u svojoj knjizi napisao da u Sarajevu postoji ploča posvećena atentatu na kojoj piše da je Gavrilo Princip izrazio protest protiv tiranije svojim hicem, te da on kao i svaki drugi student povijesti zna da je Gavrilo Princip gurnuo Europu u dva svjetska rata i pridonio komunizmu i fašizmu, a Srbija nije postojala kao samostalna država nego je bila dio komunističke Jugoslavije i puna ekstremnih nacionalista, Vojinović objašnjava da je Balkan uvijek bio poseban kada je u pitanju odnos Zapada prema njemu.
“Devedesete su bile vrhunac samouvjerenog liberalnog intervencionizma koji spašava ugroženi svijet . Ironično je da je Mlada Bosna bila ideološki proeuropska. Progutale su europsku politiku, književnost… brojni njemački i austrijski pjesnici prevedeni su na srpskohrvatski hvala im, ali treba imati na umu da je Balkan danas, kao i prethodnih 30 godina, vrlo specifičan slučaj.”
“Danas se jako pazi koje se riječi koriste i kako, jer riječi predstavljaju neku vrstu moći. Kada je riječ o Balkanu, nema šanse da će lažljivci snositi posljedice. Čak i Bliskom istoku ide bolje. Zapad ima neke svoje skupine koje smatra ugroženima i marginaliziranima, a zbog kaosa na Bliskom istoku i islamofobije na Zapadu postoji oprez kada se piše o islamu i ekstremnom islamu, kao i kada se piše o obojenim ljudima. ”
Kad je riječ o Balkanu, tamo žive Europljani, bijelci, percipirani kao mračna kultura koja ne poznaje ništa drugo i ovdje se ne poštuju pravila koja postoje u dobroj novinarskoj praksi (zastupanje obje strane). Kod nas je ustaljena praksa da se može pisati i bez poznavanja činjenica. Ovaj dio svijeta daje Zapadu određenu slobodu koje nema kada se piše o drugim dijelovima svijeta, kaže Vojinović.
“To je tumačenje rata kroz politiku . Jugoslavija je prije rata imala mnogo simpatizera među ljevicom na Zapadu. Kada su vidjeli što se dogodilo devedesetih, uzroke su pomaknuli daleko u prošlost jer je Jugoslavija u to vrijeme bila simpatična njima.Nisu htjeli ili nisu željeli problem koji vide u ekonomskoj situaciji, krizi društva već u davnoj prošlosti, koja im je dala priliku da plivaju u tom dalekom moru i traže “dugogodišnju mržnju koja ne utječe ničim” i stvoriti sliku mračnog dijela Europe koju bi mogli iskoristiti za prodaju takve vrste angažmana.”
Smatra da će se isto učiniti i s Ukrajinom, kada će se uzroci sukoba tražiti dublje u prošlosti nego što postoje.
Suočavanje s prošlošću
Na Smajlovićevu konstataciju da postoji duboka podjela unutar naroda oko toga da li je Gavrilo Princip heroj ili terorista, Vojinović kaže da kada je u pitanju politika pomirenja unutar jedne zemlje i nauka koja je prati, postoji teorija o potrebi suočavanja s prošlošću – koju nemamo. U nekim slučajevima znanost kaže da je za opstanak zemlje možda najbolje ne govoriti o nekim stvarima. “Iako je ta politika kod nas prihvaćena, mislim da nije dobro izbjegavati teme koje nas dijele.”
Recimo, Principove riječi da će spaliti sarajevsku čaršiju u Bosni se mogu pogrešno protumačiti. Među cijelom njegovom generacijom vladala je mržnja, ne samo prema Austro-Ugarskoj nego i prema politici svojih roditelja. Čaršija je postala simbol poniznosti pred okupatorom.
“Kada je rekao da će zapaliti sarajevsku čaršiju, mislio je na sve one koji su bili zadovoljni da imaju kakav-takav posao, zbog čega se nisu suprotstavili okupatoru. Ovo je svjesno izvrtanje činjenica i njihova interpretacija, pogotovo jer je poznato da su mladobosanci s ponosom govorili o Muslimanima koji su se borili za autonomiju unutar carstva i ponosili se svojim otporom velikom carstvu“.
Rat i posljedice
“Posljedica Prvog svjetskog rata je kraj Austro-Ugarske i stvaranje Jugoslavije. Mlada Bosna tako postaje simbol nove države i Gavrilo Princip i Mlada Bosna dijele sudbinu Jugoslavije – kada ona nestane, na neki način nestaju i oni. Gavrilo Princip vezan je za Jugoslaviju, on je dobar test u kakvom je odnosu nastanak Jugoslavije i koliko je lako ignorirati viziju Mlade Bosne i njihov program demokratske vlasti”, ističe Vojinović.
Zato radi na zbirci građe o Prvom svjetskom ratu.
“Moja je ambicija da kroz razne dokumente pokažem složenost ratnih prilika i ograničene mogućnosti srpskih političara nakon završetka Prvog svjetskog rata. Želim pokazati da nisu svi bili za Jugoslaviju. Demokratska stranka, koja bi se utopila u Komunističku partiju, koja je vladala desetljećima poslije Jugoslavija nije bila za Jugoslaviju nego za Balkansku konfederaciju.”
“Želim prikazati složenost ratnih okolnosti, ograničene mogućnosti, kako je rat utjecao na kreiranje politike, postavljanje ciljeva, donošenje odluka, planiranje… Mislim da će mnoge iznenaditi Pašićev srpsko-srpski sukob. i drugi, čiji je razmjer bio iznenađujuće.