Milorad Dodik: BiH može opstati samo kao visoko decentralizirana država

Upravo je taj politički dogovor, podržan od strane velikih sila, prvenstveno SAD, omogućio da oružje u BiH zaćuti. Važno je primijetiti da BiH nakon parafiranog sporazuma u Daytonu, nije bila ona BiH koja je 1992. međunarodno priznata i koja je primiljena u članstvo u UN-a. To je bila nova državna zajednica sa potpuno izmijenjenom unutrašnjom strukturom.

________piše: Milorad Dodik / Nezavisne novine 

Današnja BiH sastavljena je u Daytonu prije 20 godina. Republika Srpska, koja je osnovana u siječnju 1992. godine, u BiH je, tri godine kasnije, unijela svoj subjektivitet i suverenitet. Odričući se dijela svog suvereniteta u ime mira, Republika Srpska doprinijela je konačnom potpisivanju sporazuma.

Te 1995. godine sporazum je bio jednako neprihvatljiv svima. Srbima, koji su morali odustati od ideje zajedničkog života u tada već krnjoj Jugoslaviji, Hrvatima što su ostali izvan granica Hrvatske, Bošnjacima što su ostali bez unitarne države za koju su se borili. Dvadeset godina kasnije potpuno je jasno da je Daytonski mirovni sporazum u stvari bio jedina mjera mogućeg života ta tri naroda i da su to autori sporazuma veoma dobro znali. Zato dijelim mišljenje sa svima koji kažu da je Daytonski mirovni sporazum jedan od najboljih sporazuma u novijoj svjetskoj povijesti.

Paraf koji je 21. studenog 1995. u NATO bazi stavljen na tekst sporazuma bio je, u stvari, samo finalizacija priprema koje su Amerikanci izvršili godinu dana ranije, kada je u Washingtonu formaliziran drugi dio BiH pod imenom Muslimansko-hrvatska federacija. Upravo Washingtonski sporazum dokazuje da su i SAD znale da BiH može opstati samo kao visoko decentralizirana država. Ona to i jeste u izvornom tekstu sporazuma iz Daytona, sa svega tri zajedničke nadležnosti, tri ministarstva u Vijeu ministara, koji je po Ustavu tek pomoćni organ Predsjedništva. Da se 1995. godine u Daytonu insistiralo na BiH koju imamo danas, a koja je rezultat brojnih bespravnih intervencija visokih predstavnika, bojim se da bi rat trajao duže. Treba li napomenuti da je sporazumom iz Daytona Republika Srpska imala čak i svoju vojsku?! Sporazumom na koji je, između ostalih, potpis stavila i Republika Srpska, predviđeno je oko 80 nadležnosti više nego što ih Srpska ima danas, 20 godina kasnije.

Devastacijom sporazuma od strane raznih međunarodnih predstavnika, polako se urušavala i sposobnost BiH da ostane cjelovita i funkcionalna. Jer sporazum je garantirao cjelovitost države kroz njenu decentralizaciju, i to samo pod uvjetom da se sprovede onako kako je napisan. Odustajanjem od izvornog Daytona, međunarodna zajednica je udaljavala BiH od realne mogućnosti da preživi, jer je ona osoposobljena za život kompromisima koji su teškom mukom postignuti prije 20 godina.

Ako je tzv. međunarodna zajednica dala najveći doprinos političkom dogovoru koji je donio željeni mir u BiH, i u prvim godinama posije rata odigrala presudnu ulogu u provođenju mira na terenu, onda bi bilo korektno da se prizna kako je ta ista međunarodna zajednica, preko svojih predstavnika u BiH, rušila ono što je prethodno sama gradila. I da se upravo zbog takvog odnosa prema tekstu samog sporazuma BiH danas nalazi u najdubljoj krizi od završetka rata.

Za tu krizu postoji samo jedno rješenje: povratak na izvorni sporazum iz Daytona. Odustajanje od tog rješenja neminovno će voditi raspadu zemlje. U vrijeme kada je potpisan Daytonski mirovni sporazum nijedna od ”tri etničke grupe” nije bila zadovoljna rješenjem. Dvadeset godina kasnije Srbi i Hrvati osjećaju nezadovoljstvo ovakvom situacijom, pa se nameće kao logičan zaključak da je sporazum i devastiran kako bi se udovoljilo samo Bošnjacima. BiH u kojoj su dva od tri konstitutivna naroda nezadovoljna, teško može preživjeti.

U novije vrijeme Daytonski ustav na udaru je tzv. briselske administracije, koja krupne političke promjene u zemlji pokušava podvesti pod tehničke uvjete koje BiH mora ispuniti kako bi se kretala na europskom putu. S obzirom na to da je Daytonski mirovni sporazum međunarodni ugovor, koji se po konvenciji mora provoditi, službeni Brisel, uz pomoć političkog Sarajeva, ne govori o promjeni sporazuma, ali kroz brojne zahtjeve na tzv. europskom putu, upravo pokušava promijeniti sporazum na kome počiva zemlja.

Za Republiku Srpsku ni taj put, ni kretanje po njemu, neće značiti ništa, ukoliko tijekom putovanja izgubi samostalnost, koja joj je zajamčena DMS-om. Za raspakivanje sporazuma više nego raspoloženi su upravo Bošnjaci, koji u europskim integracijama vide šansu za unutrašnju integraciju, ili preciznije, centralizaciju zemlje, koja 20 godina egzistira na infuziji međunarodne zajednice.

Međutim, izgleda da politički predstavnici Bošnjaka nisu shvatili da bi rušenjem sporazuma na terenu imali samo teritorijalne jedinice od kojih je BiH i sastavljena 1995: RS i FBiH i da raspakivanje Daytona ne bi preživjela samo BiH. Zato je poštovanje izvornog teksta, slova, a ne duha Daytonskog mirovnog sporazuma, jedina šansa za BiH. SAD su to znale još prije 20 godina i ne vidim nijedan razlog zašto bi upravo oni odustali od svoje najuspješnije vanjskopolitičke akcije s kraja prošlog stoljeća, a sporazum iz Daytona to svakako jeste.