Zoran Milanović sutra će drugi put prisegnuti na dužnost predsjednika Republike Hrvatske. Ritual poznat, uzvanici očekivani, premijer i vlada naravno odsutna. Jer neš ti, šta je Vladi RH neki tamo događaj na kojem se inaugurira neki tamo nebitni lik. Predsjednik RH.
Kao i obično, Milanovićeva inauguracija bit će prilika da se na Pantovčaku okupe oni koji nisu izgubili izbore i oni koji nisu previše bitni da bi se njihov izostanak primijetio.
No, za razliku od prošlog puta, kada je inaugura
25.07.2017., Zagreb – Komemoracija u povodu smrti bivseg predsjednika Vlade Hrvoja Sarinica u Muzeju Mimara. Gordan Jandrokovic, Andrej Plenkovic, Mate Granic, Martina Dalic, Davor Bozinovic.
Photo: Marko Lukunic/PIXSELLcija bila intimnija, sada će se broj uzvanika utrostručiti. Prilika je to da Milanović sa stilom potvrdi kako je i dalje čovjek koji izaziva podjele, ali i kojeg, htjeli ili ne htjeli, ne mogu zaobići.
Scenarij je poznat: počasna postrojba, prijavak, svečana dvorana, suci Ustavnog suda, klapa koja pjeva „Lijepu našu“, ruka na Ustavu, riječi koje su ionako ritualna forma, uz glazbeni intermezzo. Milanović će prisegnuti da će biti savjestan i odgovoran, da će bdjeti nad poštivanjem ustavnog poretka, da će čuvati nezavisnost Hrvatske. Tako mi Bog pomogao. Amen.
No za razliku od Komšića, koji kad prisegne pred Ustavom a potom radi sve po volji merhameta, Milanović će se držati Ustava.
A onda će održati govor.
I svi će, od uzvanika do onih što bulje u ekrane, čekati jednu od onih rečenica koje samo Milanović može izgovoriti. Nešto što će postati naslov u medijima, nešto što će naljutiti HDZ i što će biti prva tema u Dnevniku.
POLITIČKI PROTOKOL BEZ APOLITIČNOG VRHA
Najzanimljiviji dio inauguracije nije u onome tko dolazi, nego u onome tko ne dolazi. Plenković i ekipa? Nema ih. Jandroković i HDZ-ova ekipa iz Sabora? Također ispričani. Doći će tek potpredsjednici Sabora koji nisu iz HDZ-a, predsjednici saborskih odbora koji formalno pokrivaju ovlasti predsjednika Republike i, naravno, načelnik Glavnog stožera s vojnim zapovjednicima.
Ovo ujedno i jeste neka vrsta priznanja da RH vlada nije hrvatska vlada. Da bilo tko iz Brusselsa predstavlja Hrvatskoj svog novog kućnog koker španijela, svi bi oni bili tu.
Ali Milanović nije ni očekivao da vidi Plenkovića. Jer, da su se sreli, što bi jedno drugome rekli? Prvi je predsjednik suverene Hrvatske drugi je potrčko brusselske pokrajine.
Pozdravili bi se kao ljudi, pružili ruku, nasmijali se za kamere, ali ne bi mogli pobjeći od činjenice da oni nemaju više zajedničkih tema.
Milanović želi jaku Hrvatsku koju vole Hrvati , Plenković Hrvatsku koja se sviđa svima a Hrvatima koliko se uklope u to sviđanje.
Na Pantovčak dolaze Gotovina, Markač, Čermak, Ademi, Kotromanović – svi oni koji su u Milanovićevoj političkoj priči uvijek imali svoje mjesto. Bit će tu i bivši predsjednici – nažalosti i neizbježni Mesić, potom Josipović, Kolinda, jer red tako nalaže.
Među prisutnima će biti i predsjednici stranaka koje su ga podržale u kampanji – Hajdaš Dončić, Puljak, Beljak, Čačić, Orešković. A doći će i oni koji su nekada bili nešto, a danas su samo gosti – Jadranka Kosor, Robert Hranj, Gordan Maras.
Mediji, naravno, nisu propustili priliku. Akreditirano je 180 novinara, snimatelja i fotografa. Čekaju da Milanović nešto kaže. Jer nije inauguracija inauguracija ako Milanović ne potkuri vatru.
Milanović nije Tuđman, nije Mesić, nije Josipović, nije Kolinda. On ne vlada kao što su oni vladali, on ne govori kao što su oni govorili, on ne poštuje pravila koja su oni poštovali. Zato ni ova inauguracija neće biti ista kao one prije nje.
Ali jedno je sigurno: on ostaje predsjednik još pet godina. I oni koji ga ne vole morat će s tim živjeti.
POLITIČKA I PERSONALNA SLABOST VLADE
No, nedolazak članova Vlade na inauguraciju nije samo stvar protokola. To je politička gesta slabosti. Ne prisustvovati svečanosti potvrde demokratski izabranog predsjednika, ma koliko mu bili neskloni, znak je bijega od odgovornosti i nesposobnosti za elementarnu političku kulturu. To nije samo bojkot – to je poruka da vlast nema kapaciteta za dijalog, za suočavanje i za državničku zrelost.
Jer prava snaga nije u izbjegavanju protivnika, nego u sposobnosti da mu se pogleda u oči. Oni koji su odlučili ostati kod kuće, upravo su priznali vlastiti strah.
To što je Mate Granić zabranio svojima da idu na protokol samo je još jedan znak da je njegov kraj blizu. On se boji Milanovića. I treba ga se bojati. /POSKOK/
wpDiscuz
