MILAN VEGO: BiH ne shvaća ozbiljno novi pristup Europske unije

Milan Vego izvanredni je profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru na kolegijima Uvod u političku znanost, Međunarodna zajednica i BiH, Osnove teorije vanjske politike s vanjskom politikom BiH i dr. Također je pročelnik Studija politologije, a u razgovoru s njim čut ćemo nešto više o  temama koje su usko vezane za područje njegovih kolegija.
Gdje se trenutno nalazi Bosna i Hercegovina kada govorimo o pristupanju Europskoj uniji?
Bosna i Hercegovina je crna rupa na Balkanu, jer su je sve zemlje u okruženju pretekle kada je u pitanju napredak za pristup NATO-u i ulazak u Europsku uniju. Ovdje se reforme sprovode puževim korakom- jedan naprijed dva nazad. Za stanje su isključivo krivi neodgovorni političari, a ispaštaju svi  građani Bosne i Hercegovine. Ako je ova zemlja odredila svoj strateški vanjsko-politički put pristup NATO-u i ulazak u Europsku uniju i to svi političari deklarativno podržavaju, čovjek se zapita u čemu je problem . Analitičari ističu da se brane uskogrudni nacionalni interesi. Kako drukčije objasniti činjenicu da aktualni predsjedatelj Predsjedništva BiH gosp. Mladen Ivanić izjavi da će pristup BiH NATO-u ovisiti od raspoloženja Srbije, a to raspoloženje je takvo da je za Srbiju NATO agresor. Nakon Zagrebačkog summita  dobro je poznato da svaka zemlja pojedinačno  ispunjava uvjete za pristup NATO-u i Europskoj uniji. Na drugoj strani imate Rezoluciju Europskog parlamenta koja je prihvaćena u veljači prošle godine, a koju bošnjački unitaristički političari jednostavno ignoriraju. Zanimljivo je da to rade i mnogi mediji. Postavlja se pitanje: U kakvoj to državi mi živimo? Bosna i Hercegovina nije iskoristila povoljnosti velikog interesa Međunarodne zajednice koja je, doduše, još  zainteresirana za nju ali pitanje je dokle. Svjedoci smo da se i najnoviji takozvani novi pristup Europske unije prema BiH izražen kroz inicijativu njemačkog i britanskog ministra vanjskih poslova ne shvaća ozbiljno. Domaći političari trebaju konačno shvatiti da moraju provesti zacrtane reforme i da to nitko neće uraditi umjesto njih. 21. travnja   Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je pokrenut, a stupit će na snagu 1. lipnja. Nova šansa za BiH je provođenje socioekonomskih reformi dok je presuda Sejdić-Finci stavljena po strani. Ipak, ona se mora implementirati. Zašto je teško odrediti koja je to perspektivna državna vojna imovina -63 vojarne- kako bi se dobio prvi MAP ili kako provesti sustav koordinacije da BiH prema Bruxellesu govori jednim glasom. Čini se da su to veliki problemi za domaće političare. Dok se oni tako postavljaju prema preuzetim reformama BiH tone sve dublje: 550 tisuća nezaposlenih, jedan zaposleni opslužuje 1,2 umirovljenika, preko 75 posto mladih i obrazovanih ljudi želi napustiti ovu zemlju.
Postoji li politička volja za provođenjem temeljnih prilagodbi pravnoj stečevini Europske unije? Kada će Bosna i Hercegovina biti spremna za preuzimanje posve novog ustavno-pravnog ambijenta u ustavni i vrijedonosni poredak BiH? 
Uz ovo što sam prethodno rekao smatram da je do sada postojala slaba  politička volja da domaći političari provedu reforme. Vidjet ćemo koliko je nova vlast spremna za to. Sve se svodi na deklarativno prihvaćanje, bar je tako bilo dosadašnje iskustvo. Zaista ne mogu precizno reći kada će ova zemlja biti za to spremna. Opći okvirni mirovni sporazum iz Daytona je silom nametnuti mir što su građani ove zemlje s oduševljenjem prihvatili. Sjetimo se  ranijih mirovnih planova EZ odnosno EU, Cutilierov plan, Vance –Owenov, Owen-Stoltenbergov, mirovni plan Kontaktne skupine. Svi oni su prihvaćani kada se pregovaralo, ali kada su se pregovarači vratili u Bosnu i Hercegovinu svi planovi su propadali. Narod je ginuo, uništavana su materijalna dobra, sve dok se Amerika nije uključila. Aneks 4 Daytonskog mirovnog sporazuma Bosnu i Hercegovinu je pretvorio u nakaradnu državu i ovakvo ustavno uređenje treba  hitno mijenjati kako bi ova zemlja mogla naprijed. Međutim, pri svakom razgovoru o novom ustavnom uređenju političari iz Republike Srpske kažu jedinstveno da ali bez diranja u Republiku Srpsku. Dayton je u tom slučaju Bogom dat. Na drugoj strani bošnjački političari zagovaraju građansku unitarnu BiH što je neprihvatljivo za Hrvate još od referenduma 1992  za neovisnu i samostalnu BiH.
Svjesni smo da se kompleksni problemi mogu rješavati jedino kompleksnim rješenjima. Jesu li i predstavnici Međunarodne zajednice svjesni etničke, kulturne, jezične, identitetske kompleksnosti BiH i je li njihovo djelovanje u skladu sa navedenim spektrom faktora?
U početku ratnih sukoba predstavnici međunarodne zajednice nisu uopće poznavali sveukupnu povijest Bosne i Hercegovine. Sve se događalo tako kao da su bili iznenađeni da se rat odvija u Europi. Sedam visokih predstavnika se različito snalazilo, a OHR-u je data ova država na upravljanje. Njihova odlučnost svodila se kroz bonske ovlasti smjenjivanjem neodgovornih političara (Westendorp, Petritsch, Ashdawn). Imali su za bosansko-hercegovačke prilike odličnu plaću. Međutim, sveukupan angažman međunarodne zajednice u BiH je pozitivan.
Pripremila:  Jelena Čevra l treci.ba