Ako ste kojim slučajem miljenik stranaca koji rovare diljem Bosne i Hercegovine onda vam je apsolutno sve dozvoljeno i za vas ne vrijede pravila koja vrijede za ostalu buraniju. Ako ste se dovoljno slizali sa strancima, onda vaša i djela i nedjela postaju nevažna, postaje važno samo vaše ime, a mogućnosti koje vam se otvaraju su neslućene.
Jedan od najboljih primjera navedene teze je ime Martine Minarević, srednjoškolke koja predstavlja BiH kao veleposlanica u Češkoj. Riječ je o osobi koja se bavi književnošću a predstavlja se kao novinarka, koja ima završenu samo srednju školu a predstavlja se kao diplomirana profesorica hrvatskog i engleskog jezika, o tobožnjoj žrtvi hajki koje je se nikad nisu dogodile, borkinji protiv nepotizma, korupcije i uhljebarstva a koja je i sama postala ultimativni uhljeb, borkinji protiv nacionalizma koja puše u rog najvećeg nacionalizma u BiH itd.
piše: Jurica Gudelj I Dnevnik.ba
Kada je Karnevalska republika Centar 2 Mostar odlučila upozoriti na sve te pojave spalivši zamišljenu osobu koju su nazvali Bukača Huzurpator, oglasila se ni manje ni više nego Misija OSCE-a u BiH.
Misija OSCE-a je, podsjetimo, Daytonskim sporazumom uspostavljena u BiH kao jedno od tijela odgovornih za pružanje podrške osiguranju trajnog mira i izgradnji stabilne, sigurne i demokratske države. Glavne odgovornosti Misije, kako sami navode na svojim službenim stranicama, su izgradnja održivih demokratskih institucija, jačanje dobrog upravljanja i načela ljudskih prava, kao i podrška razvoju multinacionalnog i multietničkog demokratskog društva.
Na svome Twitter nalogu OSCE je povodom spaljivanja Bukače Huzurpator objavila sljedeće:
„Slike spaljivanja lutaka sa likovima stvarnih ljudi iz Mostara su zabrinjavajuće i neprihvatljive. To nije poruka koja bi se trebala slati, posebno ne mladima. Njegujte toleranciju i razumijevanje, to su vrijednosti koje bismo trebali prenositi svojoj djeci“.
Prava je mala umjetnost izraziti toliko licemjerja u tako malo riječi.
Misija koja se tobože bori i za što bolju kvalitetu obrazovanja u BiH buni se zbog karnevalskog spaljivanja fenomena koji se vežu za Mlinarević, a koji izravno šalju poruku mladim ljudima u BiH da je ulagati u vlastito obrazovanje besmisleno i da je puno pametnije ulagati u razvoj vlastite podobnosti. I to ne samo podobnosti prema političkim strankama, nego i međunarodnim organizacijama.
Tako Misija OSCE-a nije nikad postavila pitanje ima li uistinu Mlinarević diplomu koja je zakonom propisana da bi netko dobio poziciju veleposlanika BiH. A i zašto bi? Umjesto ustrajavanja na kriteriju izvrsnosti na svim životnim poljima u BiH, međunarodna nam organizacija poručuje kako trebamo njegovati „toleranciju i razumijevanje“. Dakle, umjesto da propitujemo ima li Mlinarević ili bilo koji drugi dužnosnik diplomu, mi bismo sada trebali pokazati razumijevanje prema tomu što je nema. Slično kao i s njenim mentorom: umjesto da propitujemo kako i zašto je Željko Komšić nametnut za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH bošnjačkim glasovima, mi bismo trebali biti tolerantni prema njemu jer i on eto od nečega mora živjeti, i on mora imati neko radno mjesto. Pa makar i u Predsjedništvu BiH.
Prvi koji su digli glas protiv imenovanja Mlinarević za veleposlanicu BiH u Češkoj bili su upravo studenti. I to studenti i iz Sarajeva i iz Banja Luke i iz Mostara. Danas OSCE, koji bi trebao promovirati načela izvrsnosti, studentima poručuje da su u krivu, da njihovo obrazovanje ne znači ništa i da bi trebali izučavati znanost podobnosti i mišljenja tuđom glavom te sanjati o lagodnom životu o trošku svih poreznih obveznika u BiH.
S druge strane, sama Mlinarević studente iz cijele BiH naziva maloumnicima i doslovno ih javno ponižava, dok istovremeno roditelji tih studenata plaćaju njenu plaću. OSCE to ne komentira. Lijepo, zar ne?
Svake godine na karnevalima diljem Europe spaljuju se figure koje podsjećaju na javne ličnosti. Naravno, nitko ne spaljuje lutke koje liče stvarnim javnim osobama kako bi im se poručilo da će doslovno biti spaljene, nego se to radi kako bi se upozorilo na društvene devijacije koje se vezuju za te osobe.
Danas u BiH Bukača Huzurpator predstavlja sve ono najgore što čuči u tzv. malom čovjeku. Karnevalska republika Centar 2 je spalila prijetvornost, nekompetentnost, poltronstvo, demagogiju, uhljebarstvo, egoističnost i egocentrizam. Spaljeno je političko spletkarenje i stereotipno etiketiranje cijelih naroda i zemljopisnih regija.
Iz pepela spaljene Bukače Huzupator treba ponovno niknuti izvrsnost, obrazovanost, uljudnost, osobni integritet i niz drugih ljudskih kvaliteta koje želimo usaditi mladim generacijama.
No, OSCE se s tim ne slaže.
Za njih je karneval samo još jedan u nizu političkih događaja.
Kad se nad karnevalskim događajima snebivaju ljudi iz bošnjačkih političkih stranaka, onda se to dijelom može i shvatiti jer je riječ o ljudima kojima je tradicija karnevala nepoznanica. No, zapadnjacima je ona jako dobro poznata te se i u njihovim zemljama svake godine spaljuju lutke koje liče na javne osobe.
No, ono što je dozvoljeno Jupiteru nije i volu. To nas poučava OSCE.
I onda se pitamo zašto je u BiH stanje ovakvo kakvo jest. Uvjeravaju nas da je sve samo do nas, stanovnika ove zemlje, koji smo eto ružni, glupi i smrdimo, dok su stranci lijepi, pametni i mirišu. Prava je pak istina da se međunarodni dužnosnici ni malo ne razlikuju od domaćih političkih organizacija. Svi oni imaju svoje klijente koje štite bez obzira na sve, svi traže podobnost i nikomu ne odgovaraju kriteriji izvrsnosti. Svi oni zapravo sinergijski rade na uništavanju dostojanstvenog života u BiH.
To rade vrlo uspješno, još od kraja 1990.-ih godina 20. stoljeća. Zahvalimo se našim dobročiniteljima.