Ovo je pucanj u državu – čulo se iz usta bosanskohercegovačkih predstavnika vlasti nakon što je nedavno sljedbenik vehabijskog pokreta Enes Omeragić ubio dvojicu pripadnika Oružanih snaga BiH u Rajlovcu. Kao “pucanj u državu” okarakteriziran je i teroristički napad autobombom na policijsku stanicu u Bugojnu 2010. godine, kada je smrtno stradao policajac Tarik Ljubuškić.
“Pucanj u državu” bio je i napad Mevlida Jašarevića na američko veleposlanstvo u Sarajevu 2011. godine. I tako, od pucnja do pucnja u državu, ta ista država, nakon deklarativne osude terorističkog čina, koji redovito izvršavaju pripadnici vehabijsko-selefijskog pokreta, gotovo ništa ne poduzima na sprječavanju širenja toga radikalnog, isključivog i militantnog pokreta. Štoviše, kako se povećava broj pucnjeva u državu, tako se paralelno povećava i broj sljedbenika vehabijsko-selefijske ideologije.
Nakon zadnjeg terorističkog čina u BiH, “zaronili” smo u sigurnosno-obavještajni sustav, kroz više relevantnih obavještajno-sigurnosnih izvora, tragajući za informacijama što poduzimaju po pitanju sigurnosti, koliko sljedbenika vehabijsko-selefijskog pokreta označavaju kao potencijalne teroriste… A suočili smo se s alarmantnim, šokantnim podacima nespojivim sa stoljećem u kojem živimo.
U našem prvom susjedstvu ima najmanje 35 vehabijskih komuna, u šest kantona, evidentiranih i praćenih od organa sigurnosti.
Jedna od tih 35 je ipak atipična. Služi kao kamp za obuku s oružjem na vojnom poligonu bivše JNA. Nalazi se u Gornjem Vakufu – Uskoplju, u selu Brzićanima, a šef zajednice je instruktor Arif Čagalj. U toj komuni, svojedobno srpskom selu, koje su nezaposleni selefije kompletno otkupili, već godinama svakodnevno borilačke vještine, s oružjem, usavršava od 80 do 120 pripadnika radikalnog islama.
Ostatak teksta pročitajte u Slobodnoj dalmaciji…
wpDiscuz