Kad nam kažu da smo zemlja čuda, nekad je to kritika, a nekad kompliment. Ovaj put je to zasluga jednog Aleksandra Lazića, koji je s terena za 3×3 basket pokorio Hrvatsku i u “Mirzi Delibašiću” napravio spektakl. I to ne bilo kako – nego s 18 poena, sedam skokova i, što je najvažnije, stavom koji bi mogao motivirati i statuu na Trgu Bosne i Hercegovine.
Hrvatski selektor, vidno pogođen porazom, usput je bocnuo: “Taj mali Lazić igra 3×3, a sad nam ovdje ‘dere’ reprezentaciju.” Aleksandar Lazić, koji očito ima više stila nego mi ostali zajedno, na to odgovara:
“Moram ispraviti medije – nisam igrač bez kluba. Igram 3×3 na vrhunskom nivou, gdje treba biti fizički i mentalno jak. A Hrvatski 3×3 savez sigurno zna koliko je ovo ozbiljan sport.”
U prijevodu: momci, možda je vrijeme da prestanete podcjenjivati i da shvatite kako ne treba klub od NBA milijuna da se dobije utakmica.
Čarolija u “Mirzi”
Naravno, nije sve u statistici. Pitate se, kako pobijediti ekipu koju bi papirnato trebali gledati s tribina? E pa, to je ona priča koju je Lazić tako divno sažeo: “Mirza Delibašić dvorana je čudo. Energija publike i ekipe ne može se opisati, to se osjeti u zraku. Kad imate ovakvu podršku, pa kako ne pobijediti?”
Čini se da su Hrvatska i košarkaški cinici dobili lekciju o tome kako mala zemlja s velikim srcem ne priznaje kalkulacije.
Planovi? Sve spontano do veljače
Dok se svi pitaju gdje će Lazić završiti – u nekom ozbiljnom klubu, reprezentaciji ili možda na nekoj svjetskoj 3×3 sceni – on poručuje da ništa ne planira. “Selektoru sam rekao da ne brine, sve ima svoj razlog. Do veljače ima vremena.”
Istovremeno, ne zaboravlja ni viziju za budućnost: ozbiljna priča o 3×3 reprezentaciji BiH. Poruka Savezu? “Na potezu ste, tu sam da pomognem.”
Zašto je BiH posebna?
Lazić ne zaboravlja ni one koji su oblikovali njegovu karijeru, od legendarnih trenera do ljudi koji su ostavili trag u mlađim selekcijama. “Imali smo sreću da nas uče ljudi poput Gordana Firića i Nene Markovića. Danas je to tradicija – Adis i Firke su naši treneri, i to je čast. Takvi ljudi prenose znanje s generacije na generaciju.”
Dodaje kako je ključno ulaganje u mlade: “Ako želimo napredovati, trebamo se posvetiti mlađim selekcijama. To je temelj svake reprezentacije.”
Čudo moj rode – i što sad?
I dok Lazić filozofski zaključuje kako je pobjeda protiv Hrvatske samo korak bliže Eurobasketu, mi se pitamo – što još ovaj dečko može? Izgleda da je sve moguće kad imate energiju publike, podršku pravih ljudi i malo magije iz dvorane “Mirza Delibašić”.
Jer, kako kaže Lazić: “To je čudo moj rode.” /POSKOK/