Pet godina nakon pobune u kojoj je ubijen libijski lider Muammar Gaddafi, stanovnicima prijestolnice te zemlje u haosu, isfrustriranim svakodnevnim nedaćama, nedostaje život pod “dugogodišnjim diktatorom”, javlja AFP.
Pola decenije nakon što je Gaddafi zarobljen i ubijen, Libija je i dalje nestabilna, pri čemu političke i vojne rivalske snage sabotiraju održivu državu i bore se protiv naoružanih grupa, a stanovnici Tripolija kažu da su iscrpljeni nestašicama struje, rastom cijena i nedostatkom novca, dok se sukobljene vlasti i milicije bore za kontrolu nad rasparčanom zemljom bogatom naftom.
“Nerado ovo kažem, ali živjeli smo bolje pod prethodnim režimom”, navodi 42-godišnji farmaceut Fayzah al-Naas, dodajući da danas Libijci satima čekaju ispred banaka ne bi li izmolili nešto vlastitog novca, dok je sve triput skuplje.
S druge strane, pojedini Libijci ističu da se haos u zemlji širi kao posljedica višedecenijske loše uprave pod nekadašnjim diktatorom.
“Današnje borbe Libijaca su logična posljedica 42-godišnjeg sistematskog uništavanja i sabotaža” od države, kaže Abdulrahman Abdelal, arhitekta u potrazi za poslom.
Vlada nacionalnog jedinstva, koju podržavaju Ujedinjeni narodi, nastoji učvrstiti vlast širom zemlje otkad je uspostavljena u Tripoliju u martu ove godine, dok joj rivalski parlament na krajnjem istoku države odbija ustupiti vlast, podsjeća francuska agencija.
U petak je Vlada pretrpjela novi udarac kada su joj protivničke snage zauzele ključne kancelarije u prijestolnici i proglasile ponovno stupanje na snagu treće administracije koja je i ranije bila bazirana u Tripoliju.
Oslobođenje iz 2011. godine
Gaddafi, koji je 42 godine vladao Libijom, ubijen je 20. oktobra 2011. dok je pokušavao pobjeći iz rodnog Sirta, a tri dana kasnije je bivše pobunjeničko Nacionalno prijelazno vijeće (NTV) proglasilo “potpuno oslobođenje” Libije i saopćilo da je više od 30.000 ljudi poginulo u devetomjesečnoj pobuni s podrškom NATO-a koja je počela kao dio “Arapskog proljeća”.
U međuvremenu, radikalne naoružane grupe su iskoristile libijsku pobunu kao izgovor za stvaranje zona utjecaja i nasilje se raširilo. Libija je još više utonula u haos, zbog čega su se strane delegacije povukle iz zemlje, a izvoz nafte naglo opao pošto su zatvoreni terminali za isporuku.
Opći metež nakon Gaddafijevog svrgavanja i ubistva omogućio je grupi ISIL da stvori uporište na pragu Evrope, nakon što je u junu prošle godine zauzela Sirt.
Snage lojalne Vladi nacionalnog jedinstva se pet mjeseci bore da istjeraju i posljednje pripadnike ove grupe iz bivšeg uporišta, uz podršku zračnih napada SAD-a.
Lojaliste je oslabila borba protiv ISIL-a, pa su snage na čelu s kontroverznim maršalom prošlog mjeseca zauzele ključne naftne terminale na istoku, omogućivši Nacionalnoj naftnoj kompaniji da nastavi s izvozom sirove nafte.
Spasitelj Libije
Parlament na istoku zemlje podržava Khalifu Haftara, koji se predstavlja kao “spasitelj Libije”, pred rastućom prijetnjom ISIL-a, ali koji istovremeno stvara duboke podjele.
Iako je Haftarova vojska istjerala većinu boraca ISIL-a iz Benghazija, odakle je potekla pobuna 2011, kritičari ga optužuju da mu je jedini cilj dokopati se vlasti kako bi uspostavio novu vojnu diktaturu.
“Libijci su prinuđeni da biraju između dvije krajnosti: haosa s milicijama i naoružanim grupama kao dominantnim snagama, ili vojne vladavine”, kaže libijski analitičar Muhammad Aljar iz centra “Rafic Hariri” za Bliski istok, dodajući da se ne nudi nijedna druga ubjedljiva opcija.
Dugotrajni haos je, osim toga, omogućio trgovcima ljudima da pojačaju svoju unosnu trgovinu u mediteranskoj regiji, pri čemu se stotine migranata koji sanjaju o Evropi utapaju nadomak libijskih obala, zaključuje francuska agencija.
Izvor: Agencije
wpDiscuz