Dragi pacijenti, poštovani korisnici mojih usluga, mene sive eminencije Vlade RH,
Sjećam se kako me učila Milka Planinc velika dama i eruditica sa nanježnijim polipima koje sam u životu pipkao:
Kamenjar se mora iseljavati, držati pod kontrolom, njih se ne smije pustiti da se razviju, srušili su Osmanlije, ako se zabusaju, srušit će i Jugoslaviju. To je u strahu od njih radila Austrija to moramo i mi ako želimo spasiti Partiju”.
Ja sam to ozbiljno shvatio. I promatrao sam vas u Baškoj Vodi redovno u ta divna ljeta blagostanja i stabilne, jake države. Gledao sam vašu djecu, bolje bi bilo reći derišta, kako se dreče, kako se ne boje hobotnica, ni rakova, ni meduza nit ježeva, kako naša djeca plaču dok im mali Luka nosi čudovište iz mora i dreči se: “Nu ga pajdo, krvi ti Isusove, nu ga ćaća, dan te jebo.”
Mnoga komunistička, kasnije europska uljudbena djeca su tada plakala od stresa i šoka zbog vaše djece, jer se normalna djeca boje čudovišta. Samo se vaša djeca iz nekog razloga ne boje ničega. A to nije normalno. To je pogubno i opasno za nas uljudbence.
I dan danas naša djeca imaju traume. I to im se vidi na facama. Tužni su i rastreseni. Pogledajte mog Božinovića ili mog Karamarka ili mog Andreja ili mog Zamorca. Oni se više smijati ne umiju. I tu cijenu morate platiti. Cijenu skidanja osmijeha s lica naše djece.
I ja imam traume od vas i vaše djece. Jesam ja vaš zet, al zet osvetnik ne zet dobroćudni koji vam stoji na usluzi. Jesam zet ali ko da nisam. Ne računajte na mene. Posebno nakon onog dana kada ste odbili moj prijedlog da barem 100 metara Ulice Druga Tita u Baškoj zadrži to ime. Ništa niste spremni bili prihvatiti. Što bi ja danas prihvaćao išta od vas?
I Kuharića sam okrenuo protiv vas, i jednu vašu damu umakao i stavio pod svoju kontrolu, moju suprugu, okrenut ću čitav svijet ako treba al traume nam više nećete ostavljati.
Zapamtite– ja jesam vaš gospodar. A vi jeste moje sluge. I vi nemate plan. Vi ste ono što ja odlučim da vi jeste i vaša sudbina je zapisana u mojim memoarima koje ću tek da napišem. Nazovite me psihopatom i diplomatskom gujinom al moja je volja vaša svakodnevnica.
Vidite, ja sam bio najveći Tuđmanov izdajnik, veći od Mesića, ali sam vas natjerao da samo Mesića mrzite, a meni da potpuno vjerujete. Čak ste mi i glasova se nadavali.
Niste ni primijetili kako sam spretno preuzeo HDZ RH. Mahom ste glasali za Kolindu, padajući na njeno poprsje, frizuru i osmijeh, kao kakvi napaljeni domorodci, a pojma niste imali da je i ona moj kadar, inventar mog ureda koji je služio kao jedina kolaboracionistička ćelija unutar Tuđmanovog režima preko koje su naši saveznici dobijali informacije. A vi ste upirali prstom u druge, meni slijepo vjerujući.
Neću vam oprostiti ni Oluju koju ste mi skupa s Franom odradili iza leđa. Vaša djeca će učiti da sam ja Oluja a ne vi i Frano. Jer sam tako odlučio, napisao i objavio.
Nastavit ćete tako i danas kao što ste radili do sada. Slušat ćete mene. Matu. Ili će vas biti. A moja je želja da vas neće biti. Ili će vaš bitak biti takav da ga ja mogu podnositi. Ponižen i robovski.
Svim središnjicama HDZ BiH naređujem sljedeće:
Sjedajte članstvo u autobuse, poništavajte glasove u HB koji budu za Milanovića i Selak Raspudić.
Drugo izdanje moje knjige, prošireno, s posebnim osvrtom na to kako sam rušio HB, želim da mi financira Pantovčak. To me baš pali. To mi je trennutno fetiš.
Knjige ćete dobiti besplatno. Pola ću vam osobno podijeliti ja, pola Bago. Bit će potpisivanje na Mirogoju. Ili još bolje na Groblju Mira na Bilima.
Možda je ovo drugo bolja ideja. Da moje poniženje vas kao zaostalog i umobolnog kolektiva bude fascinantno. Zamisli, 100 metara od križa na kojem ti je ugravirano ime nestalog oca ili djeda, ja, kadar Milke Planinc, ti potpisujem knjigu. Skinut ću vam polipe na jedan poseban metafizički način.
Ajmo robovi, na posao.
EZanki l poskok.info
Napomena: Tekst je konceptualna umjetnost.
wpDiscuz
