Martin Raguž već godinama prodaje političku mitologiju zvanu europski put, frazu koja se u BiH koristi poput sekularne mrtve religije – bez jasnog sadržaja, ali s očekivanjem bespogovornog prihvaćanja. No, što točno znači europski put? Je li to poštivanje međunarodnog prava i demokratskih principa, ili je to prihvaćanje stranog gubernatora koji piše zakone umjesto demokratski izabranih predstavnika?
Ako se europski put svodi na to da visoki predstavnik i ambasadori odlučuju o zakonima, smjenama političara i financijskim tokovima, onda to nije europski put – to je neokolonijalna uprava. U Europskoj uniji takvo što ne postoji – nijedna članica nema stranog činovnika koji kroji zakone i suspendira političare bez sudskog postupka.
Dodik – europljanin ili europski disident?
Raguž postavlja Dodika kao europskog autsajdera, ali po čemu je Dodik manji “europljanin” od političara u Sarajevu?
✔️ Dodik zagovara koncept suvereniteta koji postoji u svakoj EU zemlji – od Mađarske do Francuske.
✔️ Bruxelles ne može Dodiku oprostiti što ne pristaje na tutorstvo i što traži autonomiju po uzoru na Baskiju, Flandriju ili Južni Tirol.
✔️ Sarajevske elite nisu ni europske ni demokratske, one su politički oslonac globalističkog modela gdje vlast ne proizlazi iz volje naroda, nego iz dekretiranja međunarodne zajednice. Pri tome su prikriveni proHamasovci.
Dodikov problem nije manjak europskog legitimiteta, već činjenica da nije europski poslušnik. A europski put, kako ga tumače Raguž i slični birokratski umovi, nije put suverenih država, nego put poniznog slušanja naredbi iz Bruxellesa, Berlina i Washingtona.
Europski put ili balkanski protektorat?
Ako je BiH zaista na europskom putu, zašto se europska pravila ne primjenjuju u BiH? Zašto u BiH:
✔️ Odluke ne donosi parlament nego visoki predstavnik?
✔️ Političari ne odgovaraju biračima nego američkoj ambasadi?
✔️ Zakoni se ne usvajaju demokratskim putem nego su nametnuti od stranih činovnika?
Dokle god Raguž i slični nude europski put bez suvereniteta, BiH ostaje balkanski protektorat – ni na Istoku ni na Zapadu, već u kolonijalnom limbu gdje odluke donose činovnici iz međunarodne zajednice, a domaći političari igraju ulogu statista koji samo potvrđuju ono što im je zadano.
Krupa – teritorij RS-a ili teritorij džihada SDA?
Raguž ne vidi problem islamizma u BiH, ne vidi problem paralelnih društvenih struktura, ne vidi problem radikalnih skupina koje šute o paradžematima i selefijskim enklavama.
✔️ OHR je zataškao ISIS-ovsko ubojstvo u Krupi, a Raguž o tome šuti.
✔️ Europski put u Sarajevu izgleda kao ekspresna linija za Bliski istok, a ne za Bruxelles.
Ako je OHR zaštitio ISIS-ovca i zataškao cijeli slučaj, postavlja se pitanje: Je li Krupa u RS-u ili je pala pod jurisdikciju džihada SDA?
Zašto europski Raguž ne pita Sarajlije koliko je radikala sumnjivih namjera ušlo u BiH s lažnim dokumentima?
Zašto ne proziva šutnju o paradžematima, vehabijskim naseljima, o šerijatskim sudovima koji postoje paralelno s legalnim pravnim sustavom?
Dodik – budućnost Europe, Raguž – fosil prošlosti
Dodik je budućnost Europe, ne zato što to želi, nego zato što je svijet već odavno ušao u eru suverenih država koje više ne žele tuđe tutorstvo.
✔️ Orbán, Meloni, Wilders, Le Pen, Trump – svi govore ono što Dodik priča već 15 godina.
✔️ Europa se okreće protiv neizabranih birokrata, protiv stranih utjecaja, protiv nametnutih politika, a BiH i dalje uporno gura model protektorata.
✔️ Dodik je rekao NE međunarodnim tutorima, dok Sarajevo i dalje kliče OHR-u kao da smo kolonijalna uprava.
Raguž i slični su fosili europske prošlosti, trgovci maglom koji misle da će ih nekakav činovnik iz Bruxellesa jednog dana tapšati po ramenu. Dodik, s druge strane, shvaća da je jedina budućnost u suverenitetu, u odbijanju stranog tutorstva, u jačanju vlastitih institucija – baš kao što to rade suverene europske zemlje.
Dodik – ključni saveznik Hrvata u BiH
Ne treba zaboraviti ni ključnu činjenicu koju Raguž nikad neće priznati – Dodik je očuvao hrvatsku poziciju u Vijeću ministara u doba Platforme.
✔️ Platforma SDA i SDP-a bila je pokušaj da se Hrvati izbace iz vlasti na državnoj razini – i Dodik se tome suprotstavio.
✔️ Trojka danas nije ništa drugo nego nastavak istog projekta – s istim ciljem centralizacije vlasti pod bošnjačkom dominacijom.
✔️ Dodik je bio taj koji je podržao hrvatsku poziciju u Vijeću ministara, dok je SDA podupirao Komšića i bošnjačke Hrvate.
Dok Raguž propovijeda mrtvu religiju europskog puta, Dodik igra realpolitik i čuva hrvatske pozicije u vlasti, onoliko koliko je to moguće u protektoratu zvanom BiH.
Šteta što kumrovčani nisu na vrijeme skontali da je Dodik ono što će Europa postati, dok su oni i dalje naivni u vjeri da će im “Europa” donijeti pravdu, sigurnost i bolji život.
Raguž može prodavati mitologiju “europskog puta” koliko hoće, ali budućnost nije u birokratskim fantazijama, već u suverenitetu i jačanju domaćih institucija. A to je upravo ono što Bruxelles ne može oprostiti Dodiku – jer on zna da je pravo pitanje BiH ne “europski put”, nego pitanje suvereniteta i samostalnog odlučivanja.
Dok se europske nacije okreću Orbanovom modelu zaštite suvereniteta, BiH uporno ostaje zarobljenik neokolonijalne politike međunarodne zajednice. I dok god je tako, u BiH neće biti “europskog puta”, nego samo produženog kolonijalnog statusa pod krinkom “demokratskog nadzora” iz Bruxellesa.
Raguž kao da nije iz ove stvarnosti – ili se svjesno pravi da ne vidi osnovne političke činjenice. Dok se uporno poziva na frazu europski put, nikada nije odgovorio na pitanje što taj put zapravo podrazumijeva. Ako je europski put sve što dolazi iz Bruxellesa, onda bi logično bilo da Raguž kao veliki “europejac” osudi Sarajevske pokušaje rušenja Pelješkog mosta, jer je taj most sufinanciran iz EU fondova i predstavlja ključnu infrastrukturu Europske unije.
No, gdje je bio Raguž kada su bošnjačke stranke pokušavale spriječiti gradnju Pelješkog mosta? Gdje je bio kada su se pokretale međunarodne tužbe protiv Hrvatske, kada su se pokušavale blokirati EU odluke koje su bile u interesu hrvatskog naroda?
Nije bio nigdje. Kao i uvijek, Raguž je birao šutnju.
Tko je spriječio sarajevsku destrukciju?
Jedini političar koji je u tom trenutku stao na stranu hrvatskih interesa bio je – Milorad Dodik.
✔️ Dodik je glasao protiv pokušaja rušenja Pelješkog mosta.
✔️ Dodik je bio jedini član Predsjedništva BiH koji je spriječio bošnjačke političke igre u vezi s gradnjom mosta.
✔️ Dodik je time direktno pomogao Hrvatima, dok su sarajevske stranke radile sve da Hrvatska ostane prometno izolirana.
Je li Raguž ikada rekao hvala? Je li ikada priznao da je upravo Dodik bio ključni saveznik kada je riječ o zaštiti hrvatskih interesa u BiH?
Naravno da nije.
Sarajevo i europski put – ili europska destrukcija?
Ako Raguž doista vjeruje u europski put, zašto nikada nije osudio bošnjačke stranke koje su rušile taj isti put?
✔️ Je li europski put pokušaj blokiranja Pelješkog mosta?
✔️ Je li europski put negiranje prava Hrvata na legitimno predstavljanje?
✔️ Je li europski put ignoriranje paradžemata i islamskog radikalizma na teritoriju BiH?
Ako jest, onda se stvarno trebamo zapitati – je li taj put vodi u Bruxelles ili negdje sasvim drugo?
Raguž – trgovac mitologijom, a ne realni političar
Raguž ne nudi ništa osim prazne frazeologije. Niti jednom nije odgovorio na konkretna pitanja:
✔️ Zašto je Sarajevo radilo protiv interesa Hrvatske i Hrvata?
✔️ Zašto Dodik, a ne sarajevski političari, štiti interese Hrvata?
✔️ Zašto Raguž šuti kada bošnjačke stranke otvoreno ruše europske projekte?
Dodik je, htjeli to neki priznati ili ne, više učinio za hrvatske nacionalne interese u BiH nego cijela generacija Raguževih političkih sljedbenika.
I zato ostaje glavno pitanje – je li Europski put ono što Raguž priča ili ono što Sarajevo radi?
Ako se pitamo po djelima, a ne po praznim frazama, onda europski put u Sarajevu ne vodi prema Bruxellesu, nego prema Turskoj i islamskom svijetu. A Raguž, umjesto da se bavi realnim problemima, i dalje prodaje priče o europskoj utopiji koja u BiH nikada neće postojati dokle god strani protektori vladaju umjesto demokratskih institucija. /POSKOK/
wpDiscuz
