‘Umjetnici bi trebali umrijeti svjesno i bez imalo straha’, kaže 67-godišnja Marina Abramović. Smrt je ovu jedinstvenu umjetnicu porijeklom iz Srbije zaintrigirala još prije nekoliko godina kad je nakon nekoliko sprovoda svoji prijatelja shvatila kakav ispraćaj ona ne želi imati. Zbog ga je toga već tada izrežirala. A danas, zdrava i u punoj snazi, Abramović je u Sidneyju pročitala svoj manifest u kojem govori o sahrani kao posljednjem performansu jednog umjetnika. ‘Sve treba biti učinjeno onako kako je umjetnik to zamislio!’ A što je Marina zamislila?
‘Kad umrem, imat ću tri kovčega. U jednom će biti moje pravo tijelo, a u ostala dva bit će lažna. Nitko neće znati koji je koji. Bit ću u isto vrijeme pokopana u svom rodnom Beogradu, u Amsterdamu i u New Yorku.’
Ideja o koreografiji vlastitog sprovoda nastala je u Parizu 2004. godine, gdje je prisustvovala sahrani svoje prijateljice Susan Sontag.
‘Bio je to najtužniji sprovod na kojem sam ikad bila, a Susan je bila  najbolja i najveličanstvenija osoba koju sam ikad srela. Znatiželjna, puna života i odlična spisateljica. Pomislila sam da to nije zaslužila niti bi se takav sprovod njoj svidio. Čim sam se vratila u New York, otišla sam svom advokatu i u oporuci napisala sve detalje svoje sahrane. Želim da svi odjenu nešto veselo, i ljubičasta dolazi u obzir. Antony Hegarty će pjevati ‘I Did It My Way”, odlučna je Ambrabović čiji je rad zaintrigirao mnoge svjetske zvijezde.

I Jay-Z je sudjelovao u jednom od Marininih performansa 
‘Za mene je karijera duga 45 godina, nikad se ne osvrćem. Uvijek gledam samo naprijed, jer ako pogledam u prošlost, pomislim da sam dosad već trebala biti mrtva.’