Jedna od najpoznatijih konceptualnih umjetnica današnjice, Marina Abramović, u svojim memoarima „Prolazim kroz zidove“, otvoreno je progovorila o teškom odrastanju u Jugoslaviji. Knjiga, objavljena na srpskom jeziku u izdanju Samizdat B92, donosi sjećanja na život u državi koju opisuje kao mračno i represivno okruženje. Međutim, njen brat, prof. dr. Velimir Abramović, nudi drugačiju verziju obiteljske povijesti, optužujući je za iskrivljavanje stvarnosti.

Mračna Jugoslavija ili prilika za kreativnost?

Marina Abramović se u svojim memoarima prisjeća Jugoslavije kao države diktature, siromaštva i opće represije. „Državom je upravljao diktator Tito, a sve je bilo ofucano, tjeskobno i zelenkasto okrečeno,“ napisala je. Opisuje stambene zgrade kao tijesne i pretrpane, gdje su često tri generacije živjele zajedno, a mladi parovi zbog nedostatka privatnosti tražili utočište u parkovima i kinima.

Iako priznaje da je njena obitelj bila privilegirana – otac joj je bio odlikovani partizanski heroj, a majka direktorica Muzeja revolucije – Marina ne skriva kako su nepomirljive razlike između roditelja obilježile njeno djetinjstvo. Njihov luksuzni stan u Beogradu, doznala je kasnije, bio je oduzet židovskoj obitelji tijekom nacističke okupacije.

Velimir Abramović: „Marina voli falsificirati“

Marinin brat, Velimir Abramović, ima sasvim drugačiji pogled na njihovo djetinjstvo. „Ona voli falsificirati,“ izjavio je za medije. „Marina vam je kao Picasso, malo govori istinu, a malo izmišlja. Posebno kad govori o djetinjstvu, koje iz njenih opisa izgleda kao teške, olovne godine.“ Velimir je sestru optužio da često romantizira vlastitu prošlost kako bi pojačala umjetničku mistiku.

„Naziva me neradnikom jer čitam Aristotela, ali za nju napor mišljenja nije nikakav rad,“ nastavio je. Prema njegovim riječima, Marina ima tendenciju „prepisivati povijest“ i izmišljati detalje kako bi odgovarali narativu koji gradi kroz svoj umjetnički opus.

Tko je Marina Abramović?

Marina Abramović, rođena 1946. godine u Beogradu, avangardna je umjetnica crnogorskih korijena. Studirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu i Zagrebu, a od 1975. godine živjela je u Amsterdamu, kasnije u New Yorku. Svjetski poznata po svojim performansima, poput legendarnog „The Artist is Present“, Marina je redefinirala suvremenu umjetnost, ali i izazvala mnoge kontroverze.

Godine 2010., više od 750.000 ljudi čekalo je u redovima da sudjeluje u njenoj retrospektivi u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti (MoMA). Performans je trajao više od 700 sati i postao simbol njene karijere. Sličan uspjeh ponovila je 2014. godine u Londonu, kada je više od 110.000 ljudi čekalo kako bi prisustvovalo njenom radu.

Bratova kritika umjetnosti

Velimir Abramović, profesor i filozof, nije impresioniran sestrinim umjetničkim uspjehom. „To što je Marina uspjela u svijetu govori više o tome kakav je svijet nego o njenoj genijalnosti,“ izjavio je u jednom intervjuu. Nazvao je njene performanse „egzibicionizmom i kičom“ te dodao: „Rekao sam joj da se povuče iz umjetnosti i posveti sebi, ali za nju je New York centar svijeta.“

Ikona ili manipulacija?

Marina Abramović polarizira. Njena umjetnost istovremeno oduševljava milijune i izaziva kritike, dok njene autobiografske priče dodatno produbljuju fascinaciju, ali i sumnje. Što je istina, a što fikcija u njenom narativu, ostaje pitanje koje će publika i povjesničari umjetnosti analizirati godinama.

Ne idem dok ne napunim 103 godine i upoznam vanzemaljce

Američka konceptualna umjetnica crnogorskog porijekla, Marina Abramović, poznata po svojim avangardnim performansima i kontroverznim izjavama, nedavno je u intervjuu za The New York Times otkrila svoje poglede na dugovječnost, zdravlje i tajnu vitalnosti. Umjetnica, koja je jednom uznemirila jugonostalgičare svojim opisima Jugoslavije, sada je usmjerila pažnju na starenje i što znači prihvatiti život u njegovim ograničenjima.

Život dulji od stoljeća i potraga za vanzemaljcima

Abramović je izjavila da joj je cilj živjeti preko stotke i otkrila kako se nosi s izazovima starenja.
“Svaka bora je prijetnja u američkoj kulturi. Moja ideja starenja je prihvaćanje ograničenja tijela. Uživanje u tome što više niste isti, nego drugačiji,” kazala je, dodajući kako ne strahuje od stotog rođendana.

Međutim, njezina dugovječnost nije samo stvar osobnog razvoja – ona je vođena i znatiželjom.
“Stvarno želim konačno vidjeti vanzemaljce u svom životu. Prije nekoliko godina pitala sam Richarda Bransona može li mi dati jednosmjernu kartu za svemir. Želim vidjeti crne rupe, tko je stvorio svemir. Znatiželjna sam poput petogodišnjeg djeteta,” izjavila je.

Marina Abramović i metoda dugovječnosti

Abramović je dala svoje ime metodi dugovječnosti, no otvoreno priznaje da iza nje stoji liječnica dr. Nonna Brenner.
“Radila sam s tijelom cijeli svoj život, ali nisam liječnik. Samo dajem svoje ime kako bih promovirala proizvod. Riječ je o kapima koje jačaju energiju, smanjuju alergije i stabiliziraju imunološki sustav.” Prema Abramović, ove kapi pomažu u borbi protiv problema modernog života – zagađenog zraka i nezdrave hrane.

Kako Abramović grabi prema dugovječnosti?

Marina je otkrila i svoj svakodnevni režim prehrane:
“Svakog dana jedem brancina, ribu s roštilja, s kuhanim povrćem. Ništa drugo. Ne večeram. Imam lagan doručak, a zatim ručam oko 2 sata. Kada ostarite, ne trebate toliko jesti jer se ne krećete kao ludi.”

No, dok njen minimalizam zvuči inspirativno, mnogi se pitaju – kako je moguće svaki dan jesti brancina? Je li ovo simbol umjetničke ekscentričnosti ili stvarnost u kojoj financijska i društvena elita uživa bez obzira na troškove? S obzirom na cijenu i dostupnost svježe ribe, za većinu ljudi ovaj režim djeluje kao luksuz, a ne realna opcija.