Vojno redarstvena operacija Oluja, uz Bljesak definitivno najvažnija i najveća pobjeda hrvatske vojske svake godine biva iskorištena kao fantastičan poligon za vježbanje srpanjske odnosno julijanske retorike. Duž obala Dunava u obje države, na perifernim skupovima radikalnih i onih manje radikalnih politikanata Oluja se nastoji okarakterizirati kao ključno svjetonazorsko pitanje, ne previše različito od Shakespeareovog „biti ili ne biti?“ Zabavljaju me stoga, da budem potpuno iskren, izjave jednog diplomiranog pravnika koji ni ovaj put nije u pravu. Aleksandar Vučić, premijer Republike Srbije udžbenički je meštar za politikantstvo i nesuvisle izjave.
__________piše: Marijan Knezović l knezevina.net
Je li Vučić premijer Srbije ili imaginarne Velike Srbije?
Jedna od njih, ona posljednja, najveći je i najradikalniji manifest Vučićevog razmišljanja. Kaže premijer Aleksandar: „Oluja je najveći zločin etničkog čišćenja poslije Drugog svjetskog rata.“ Nema smisla ni demantirati navedenu izjavu. Notorne gluposti, kažu, nije potrebno demantirati. Zajedno s Miloradom Dodikom, na konferenciji je priopćio i da je odlukom vlade Srbije i Republike Srpske odlučeno da će za vrijeme proslave u Hrvatskoj, u Srbiji i Republici Srpskoj to biti dan žalosti. Ono što promatrača najviše može zbuniti svakako je izjava da za njega ne postoji tužniji dan u srpskoj povijesti. U srpskoj povijesti to ne može biti tako katastrofalan dan da ga se okruni titulom najtužnijeg dana, ali u velikosrpskoj svakako može. Tako da, trudim se vjerovati da se premijer samo neoprezno izrazio i da je problem “samo” terminološki. Velika Srbija, pojam nastao 1804. godine nakon Prvog srpskog ustanka poslije Oluje tek je fiktivni pojam onih za koje u demokratskim društvima ne bi trebalo biti dovoljno mjesta, a očito ima. Ako govorimo o povijesti one Srbije koja je imala intenciju da njene granice budu uspostavljene po iredentističkim pretenzijama, zasigurno možemo govoriti o najtužnijem danu u srpskoj povijesti, ali onda je na gospodinu Vučiću da to i naglasi, tim više što bi kao premijer jedne demokratske države trebao pokazivati određenu dozu intelektualne svijesti i komunikološke pismenosti. Moj prijatelj iz Beograda Vučićeve izjave gotovo uvijek komentira poslovicom: “Jezik je više glava poseko nego sablja.” Vučić se, izgleda, trudi. U svakom zlu nešto i dobro, tako da je ovaj Vučićev eksces izvanredno poslužio hrvatskom ministru obrane Anti Kotromanoviću da napokon jasno osudi manipuliranje obljetnicom Oluje, iako ovo nije prvi put da se ovakve stvari događaju.
Zašto politiku Slovenije određuju ministri drugih zemalja?
S druge strane, Slovenija očito nikada neće naučiti da politika nezamjeranja nije uvijek najbolja politika. Oni su otkazali sudjelovanje u vojnom mimohodu povodom obilježavanja obljetnice akcije Oluja 4.kolovoza u Zagrebu iako je slovenska ministrica obrane Andreja Katić prethodno potvrdila kako će na paradi sudjelovati deset vojnika i tri aviona tipa Pilatus. Sve se to dogodilo zbog navodnog uplitanja srpskog ministra vanjskih poslova i bivšeg premijera Srbije, Ivice Dačića. Deset vojnika i tri aviona (ruku na srce, aviončića) neće biti nezamjenjivi, a na kraju krajeva ni bitni na obilježavanju Oluje. No, ako nešto nije bitno, ne znači da nije ni smiješno. Gospodarski najnaprednija, ekonomski najstabilnija i u europskim integracijama najiskusnija država u najmanju ruku sramoti svoju ministricu, gospođu Katić. Ovo je samo jedan u nizu primjera kojima se očituje slovenski paradoksalizam. U Sloveniji je, ako je suditi po onomu što se događa u njihovoj politici, puno važnije što kaže ministar iz srpske nego iz slovenske vlade. Suverenost, kažu neki.
Kontroverzno ponašanje ne može biti dobro za odnose u regiji
I na kraju, ove godine prvi put ćemo imati priliku vidjeti dva obilježavanja Oluje, proslavu u Kninu te vojni mimohod u Zagrebu. Takva, gotovo besprijekorna vojna akcija zaslužuje dostojansvenu proslavu bez polemiziranja i prikupljanja političkih bodova, kao što i obitelji onih nedužnih koji su za vrijeme Oluje izgubili život zbog pogrešaka pojedinaca zaslužuju poštovanje i opreznu retoriku. Hrvatski političari su, čini se, napokon složni po tom pitanju. Pojedini političari iz susjednih zemalja koji jedan dan kažu da u Srebrenici nije izvršen genocid, a sutradan da je svrha Oluje etničko čišćenje ionako s Olujom nemaju dodirnih točaka. Kada se radi o Oluji, njihova retorika ništa ne mijenja. No, ako promatramo izjave političara i političke akte zemalja u regiji u kontekstu daljnje regionalne suradnje i konačnom zacjeljivanju rana koje je prouzrokovao rat, sve ovo i nije tako bezazleno. Ono što vrijeme pokušava zaliječiti politikanti opet ranjavaju, no možda ništa drugo ne treba ni očekivati. Uvijek je tako bilo, dok se jedni raduju, drugi gorko tuguju.
wpDiscuz