“”Ko ne voli ovu zemlju, a ipak obitava u njoj kao faktor nestabilnosti i negativnog raspoloženja,… neka se spakuje, kupi kartu u jednom smjeru i ide gdje mu je bolje i gdje se osjeća više domaćinski.”
Evo mi smo faktor negativnog raspoloženja, ali ćemo ostati samo da gledamo slatke face kao Afanove kako se nerviraju samo zato što nismo otišli.
Inače, izvjesni Afan ničim izazvan je dobio svoj prostor na najčitanijem BH portalu, ispalio niz šovinističkih izjava, nebuloza i gluposti.
Ovo je primjer u što su se pretvorili BH mediji: diplomirani pravnik zna sve o svemu. Čovjek arheolog, povijesničar, ustavni pravnik, politolog a dok je bio mlađi sjedio u restoranu sa Paddyem Ashdownom i Franjom Tuđmanom. Zna i ono što David Icke ne zna.
Abazaović je istakao da su pravni temelji referenduma za nezavisnost RBiH prije svega akti Skupštine RBiH i mišljenja Badinterove komisije te da je uloga i jednog i drugog tijela nemjerljiva u sagledavanju kompletnog procesa sticanja nezavisnosti.
“Interesantan podatak je i broj međunarodnih posmatrača procesa Referenduma, kojih je bilo više od 2.500 i svi su bili pozitivno iznenađeni procentom izlaznosti, što je bilo nevjerovatno za jednu postsocijalističku zemlju koja je tek nešto više od godinu i po funkcionisala u demokratskom sistemu. Međutim, bili su i negativno iznenađeni ophođenjem stanovništva u većinski srpskim općinama, koji su na sve načine bojkotovali i sprječavali demokratski proces”, kazao je Abazović.
Ljiljani nisu iz Francuske, već sa Ilidže
Istakao je i kako je bitno da se građani upoznaju i informišu o načinu sticanja nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, da im se ne bi plasirale kvaziinformacije samovoljama, preglasavanjima i sličnim manipulacijama.
“Dovoljno je pogledati salvetu na kojoj je predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman Paddyju Ashdownu nacrtao zamišljenu buduću podjelu Bosne i Hercegovine, što je vjerovatno preslikan dogovor iz Karađorđeva sa Miloševićem iz marta 1991. godine, i uputiti kontrapitanje o tome ko je dijelio Bosnu i Hercegovinu. Sa druge strane, imamo konstantnu opstrukciju pominjanja, a kamoli korištenja simbola ljiljana, koji je smišljeno pripisan jednom narodu, što je zločin prema jednom tako predivnom simbolu”, dodaje Abazović.
Ljiljan je prvi put u Bosni i Hercegovini pronađen prije 2.000 godina na staroj posudi pronađenoj na Ilidži te ima posebnu simboliku za našu državu.
“Ljiljan je simbol države, nalazio se na pečatima svih srednjovjekovnih bosanskih vladara, nalazi se na ostacima plašta kralja Tvrtka I Kotromanića, u zlatu izvezeni. Nije uvezen iz Francuske, kao što se to želi poturiti, nego je čak i stariji pojavom od ostatka Evrope. Sumnjam da će se građani Bosne i Hercegovine ikada ujediniti pod jednim simbolom kao što je to bio ljiljan, naročito te teške 1992. godine”, istakao je Abazović.
“Rezervna država”
Naš sagovornik je kazao kako Bosnu i Hercegovinu ne vole samo oni koji imaju “rezervnu državu i domovinu”.
“Ko ne voli ovu zemlju, a ipak obitava u njoj kao faktor nestabilnosti i negativnog raspoloženja, sa tendencijom stalne napetosti, i onaj ko ne želi da mu pasoš slovi na ime države Bosne i Hercegovine, sigurno ima neku rezervnu državu i domovinu. Neka se spakuje, kupi kartu u jednom smjeru i ide gdje mu je bolje i gdje se osjeća više domaćinski. Nas neka puste da na miru uživamo u ovih 51.129 kvadratnih kilometara Božije ljepote na zemaljskoj kugli. Bosna i Hercegovina je jedan izuzetan presedan u državnopravnom obliku kakav nije poznat u današnjem svijetu. Na tako malom području, imamo četiri isprepletena državnopravna sistema unitarni, kao u Francuskoj, entitetski, kao u Belgiji i kantonalni, kao u Švicarskoj, a uz to, imamo i jedan distrikt. I sada, što biste vi htjeli da riješite taj nametnuti Gordijev čvor, neko vam stalno u tome smeta. Stoga, poruka takvima – izvolite u svoje rezervne domovine, a pustite da se domoljubi izbore sami za normalno funkcionisanje države. Barem će u pozitivnoj atmosferi biti produktivnije raditi na tome, a to što se Dan nezavisnosti parcijalno obilježava dovoljno govori o tome ko poštuje odluke legalno izabranih predstavnika u najvišem zakonodavnom tijelu države, a ko ih baca pod noge i traži nešto na silu i bez argumenata”, zaključio je Abazović za Klix.ba.