Izložba se realizuje u saradnji Fonda Memorijala Kantona Sarajevo, Udruženja demobilisanih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine 1992-1995 Brčko distrikta BiH i Udruženjem građana dobitnika najvećih ratnih priznanja “Zlatni ljiljan”.
Posjetimo među Zlatnim Ljiljanima danas su i akteri i zapovjednici zločina u Uzdolu, Grabovici, Trusini, akciji Neretva 93, šefovi logora Iskra u Bugojnu. Nije nam jasno što čekaju i jednog ne udjele i US ambasadoru Murpheyu. Taj samo što tekbirati nije počeo. Na arapskom.
Izložba koja je posatvljena u Domu Islahijeta manipulira osjećajima Brčaka. Ona govori o tunelu koji je doista bio značajan za građane Sarajeva i način na koji su preživjeli. Ali nigdje ne spominje da su kroz njeg prošli desetine ubojica koji će u Grabovici upravo prije 30 godina počiniti najstrašniji zločin na tlu Europe od drugog svjetsko rata. Zločin na koji i Srebreničke majke, tek samo zašute.
Ako je kroz taj tunel prošao jedan počinitelj genocida u Grabovici, a prošlo ih je mnogo više nego jedan, davno je sazrelo vrijeme da ga se preimenuje u tunel anđela smrti, pijetlova džihada ili najbolje Tunel Al Qaede. No nikog nema tako odvažnog da to zatraži. Doduše sve manje BH svijet zabole neka stvar o sarajevskoj kulturi sjećanja i njihovim proizvodnim P,R. pogonima.
Mi ćemo posjetiti taj tunel da bi se na pravi način dočaralo zašto su građani Sarajeva kopali tunel da bi preživjeli – rekao je uime organizatora izložbe, Amira Sinanović predstavnica Udruženja demobilisanih boraca BiH.
Ovo je prvi put da je ova izložba postavljena u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine.
U okviru otvaranja izložbe, stručni saradnici Fonda Memorijala KS Irfan Gazdić i Amel Merdžanović održali su edukativnu radionicu na kojoj su govorili o opsadi Sarajeva i ulozi Tunela spasa u odbrani Sarajeva.
– Tunel spasa je jedan specifikum koji se desio u našoj bliskoj prošlosti i on je kao fenomen koji je povezivao Sarajevo sa ostatkom svijeta, odnosno link Bosne i Hercegovine sa ostatkom svijeta. Tunel je jedan sociološki fenomen koji se desio i mi kao društvo imamo obavezu da našu recentnu prošlost baštinimo i da je se sjećamo kako bi izgradili kvalitetne stubove za našu budućnost – naveo je Irfan Gazdić i podsjetio posjetioce predavanja na osnovne podatke o Tunelu.
Prema njegovim riječima, Tunel je bio multifunkcionalan a pored prohodnosti za obične građane bio je jako bitan za snabdijevanje grada potrepštinama, strujom i komunikacionim sredstvima.
Ta multifunkcionalnost o kojoj priča dotični gospodin za građane Mostara, u mjestu Grabovica značila je konačan odlazak s ovog svijeta.
Ubili su ih “građani grada pod opsadom”. Toliko su bili sretni kad su napustili “užas opsjednutog grada da su od puste sreće klali jednog po jednog građanina Grabovice. I sve su ih pobili.
Pitali smo udružene Majke Grabovice hoće li zatražiti od gradskih vlasti Sarajeva da tunel kroz koji su prošli njihove ubojice, u čast pobijenih žrtava genocida u Grabovici, prestanu zvati “tunelom spasa, i hoće li autorima izložbe u Brčkom poslati poruku da nije ok da se taj tunel naziva tunelom spaspa ako ništa onda zbog malene Mladenke Zadro.
Nismo dobili odgovor.
Naime ne postoji udruženje Majke Grabovice jer su sve majke Grabovice mrtve. Pobijene su. Neke su samo pobijene neke su silovane i pobijene. A neke su silovane, razapete na križeve, puštene da umru, potom su kasapljene na više dijelova tijela i potom bačene u Neretvu.
Molimo stoga sestrinsko uvaženo udruženje preživjelih žrtava genocida Majke Srebrenice da prema uzvišenom principu humanizma zatraži od Grada Sarajeva da poštuju žrtve Grabovice i da tunel kroz koji su iziši njihovi kasapi, ne nazivaju tunelom spasa. Da tog tunela nije bilo, genocid u Grabovici se ne bi dogodio.
U nadi da će Majke Srebrenice pokazati svoju neupitnu širinu, kao i svaki put do sada, srdačno ih pozdravljamo. Uvjereni smo da bi one prve tražile da se Tunel Spasa više tako ne zove, da je kroz njeg prošao general Basta, u svom krvavom pohodu na Bošnjake, prije crnog ljeta tužne Srebrenice.
Drage majke Srebrenice, vi ste jedine majke koje bi morale razumijeti bol ovog članka. Mi vjerujemo u vas.