U nedjelju popodne Mađarska je opet otvorila dva granična prijelaza sa Srbijom. To bi možda moglo označiti smanjenje migrantskog pritiska na Hrvatsku, budući da izbjeglice, koje prolaze kroz Srbiju sada ponovo mogu ući izravno u Mađarsku, bez skretanja na hrvatsku rutu.
Pokaže li se da će upravo otvoreni mađarsko-srpski granični prijelazi funkcionirati i za izbjeglice, bit će to još jedan argument u korist hrvatske državne politike prema migrantima, kao i argument u korist svih onih naših građana, koji nisu željeli podizati barikade i bunkere pred desecima i desecima tisuća ljudi, koji bježe od strašnog nasilja kojim su Bašar al AsadI ISIS uništili Siriju.
Vodeće zemlje otvorene su prema izbjeglicama
Tomislav Karamarko danas je u Tovarniku izjavio da se hrvatska Vlada, sa svojom izbjegličkom politikom, otvorila prema Balkanu, a zatvorila prema Europskoj Uniji. Predsjednik HDZ-a ovom je izjavom još jednom pokazao da se trenutno nalazi na krivoj strani povijesti.
Vodeće zemlje Europske Unije, poput Njemačke , Francuske , Italije I Švedske otvorene su prema izbjeglicama, jer se tu radi o elementarnom civilizacijskom, strateškom političkom I ultimativnom etičkom pitanju, kao što je to, uostalom, više puta naglasio Papa Franjo, a što su, srećom, izjavom Komisije Iustitia et Pax, potvrdili I hrvatski biskupi(neovisno od izdvojenih mišljenja pojedinih naših klerika).
Hrvatska državna politika otvorila je naše granice prema izbjeglicama, I, istodobno, omogućila njihov transport prema bogatijim zapadnim zemljama, prije svega Njemačkoj. U tom procesu nitko nije bio životno ugrožen, niti je hrvatska policija koristila nasilje, što je bitno doprinijelo pozitivnom imidžu naše zemlje u svijetu.
Potpuno nejasan Karamarko
Potpuno je nejasno što bi gospodin Karamarko želio da je Vlada učinila: zalaže li se on za fizičko zatvaranje granica, za vodene topove protiv onih koji ilegalno prelaze granicu, I za bodljikavu žicu pod električnim naponom?
Misli li predsjednik HDZ-a da se Hrvatska doista trebala ponašati kao “predziđe” Europske Unije? I koje to Europske Unije, kada njene glavne države, na čelu s Njemačkom, žele prihvatiti izbjeglice.
Hrvatska državna politika omogućila je nesmetan, brz, I minimalno traumatičan prolaz migranata prema Austriji, Njemačkoj i drugim poželjnim europskim državama.
Kao posljedica takve naše politike, Mađarska je, čini se ,odustala od zatvaranja granica prema Srbiji, što će dodatno ubrzati putovanje tih sirotih ljudi u zapadnu Europu. Koja ih , za razliku od sve više ksenofobne postkomunističke Europe, želi prihvatiti, razumijevajući njihove patnje, njihovo pravo na utočište, ali I njihov razvojni potencijal.
Njemačka i vatikanska politika
Hrvatska može biti ponosna što je, kao zasad jedina europska postkomunistička zemlja, otvorila granice za izbjeglice, što im nije zaprijetila silom, i što im je omogućila da odu gdje žele.
Takvim je svojim postupcima Hrvatska branila I dalje brani one temeljne europske vrijednosti, među kojima solidarnost I pravo na sigurnost zauzimaju vodeća mjesta.
Golema je šteta što su se predsjednica Republike I glavna oporbena stranka svrstale na drugu stranu, zagovarajući politiku izolacije I bodljikave žice.
Od HDZ-a i Kolinde Grabar Kitarović moglo se, ako već ništa drugo, očekivati da razumiju njemačku i vatikansku politiku.