Durov, čovjek koji je već bježao iz Rusije zbog svojih ideala (odbio oporbenjacima gasiti profile na ruskoj verziji facebooka), promatra Macrona kao da je ovaj upravo ponudio ugovor s vragom, i to bez povratne adrese. Hvala, ali ne hvala, odgovara Durov, jer tko bi htio biti pod kontrolom još jedne birokratske države koja će ga sutra pritiskati zbog jednog krivog klika? Ne, bolje je ostati na neutralnom tlu – i fizički i virtualno.
Brzo naprijed par godina, i gle, Durov se vraća u Francusku, ne po vlastitom izboru, već s lisicama na zapešćima, kao da je ušao u neku francusku verziju Orwellovog romana.
Uhićen na aerodromu Le Bourget, jer, kako kažu, “Telegram” nije bio dovoljno kooperativan s policijom.
Naravno, Moskva galami o kršenju prava, a Elon Musk, kako to već Musk radi, priča o napadu na slobodu govora u Europi, kao da su njegovi tvitovi revolucionarni manifesti.
A tu je i Macron, negdje u sjeni, promatra kako se njegove riječi iz 2018. pretvaraju u djela.
Pa, ako Durov nije htio doći u Pariz svojevoljno, sada će morati izjasniti se pred francuskim pravosuđem. Jer u svijetu gdje su sloboda govora i prava pojedinca na prodaju, Pariz je očito odlučio biti i sudac i porota.
I tako, priča završava – ili tek počinje – s Durovom koji sjedi negdje u francuskoj ćeliji, možda razmišlja o tome kako je sve ovo moglo ispasti drugačije da je prihvatio Macronovu ponudu tada.
U svakom slučaju još jedan čin u igri velikih , gdje su Durov i “Telegram” samo maleni patuljci u rukama onih koji zaista povlače konce.
E sada tko povlači konce u slučaju Durov? U ime države dakle naroda Francuske Durov, frncuski državljanin uhićen je jer ne će da surađuje s policijom po pitanju otkrivanja identiteta svojih korisnika.
Mislite li da su građani Francuske doista dali policiji nalog za to?