Krajem listopada Vatikan je predstavio Luce, maskotu za Jubilej 2025., čije ime na talijanskom jeziku znači svjetlo. Na prvi pogled, Luce nosi poruku nade i hodočašća – u njezinim očima zrcale se školjke, simbol Puta sv. Jakova, dok su štap, križ i blatne čizme simbol hodočasničkog života. Međutim, ovaj pokušaj modernog izraza naišao je na podijeljene reakcije – od pohvala do oštrih kritika, posebno zbog povezanosti autora maskote s kontroverznim sadržajima.
Luce – svjetlo ili zrcalo tame?
Maskota je djelo talijanskog umjetnika Simonea Legna, poznatog po japanskom „anime“ stilu. Dizajneri poput Frana Reizla vide u Luce pokušaj spajanja suvremene umjetnosti i kršćanske simbolike:
„Luce donosi jasne poruke o kršćanskom hodočašću i povjerenju u Krista. Anime stil, iako stran katoličkoj tradiciji, može poslužiti kao sredstvo ekumenizma, posebno u kulturama Dalekog Istoka gdje ova vrsta umjetnosti dominira.“
Reizl ističe da su mnogi mladi odrasli uz anime kulturu te da Luce može poslužiti kao alat evangelizacije.
„Kao što je sv. Pavao koristio metafore grčke kulture da pridobije pogane, Luce može biti most prema generaciji koja traži smisao unutar svoje svakodnevice“, objašnjava Reizl.
No, nisu svi oduševljeni. Hrvoje Abraham Miličević, stručnjak za dizajn, kritičan je prema poruci koju maskota prenosi:
„Luce ne odražava izazove današnjeg kršćanskog života. U svijetu koji treba čvrstinu i ustrajnost, ova figurica zrači infantilnošću i neozbiljnošću. Ona ne komunicira težinu vjere, nego je razvodnjava.“
Kontroverze koje prate Luce
Jedna od najvećih kritika vezana je za autora Simonea Legna, čiji brend Tokidoki uključuje proizvode povezane s gay prideom i drugim sadržajima nespojivima s naukom Crkve. No, Reizl podsjeća da su i veliki umjetnici poput Caravaggia imali nesređene živote, ali su stvarali veličanstvena djela nadahnuta vjerom.
„Važno je da Crkva upravlja ovim projektima kako bi iskoristila njihove plodove za dobro. Luce može biti snažan simbol dijaloga i približavanja mladima“, zaključuje Reizl.
Miličević, s druge strane, smatra da ovakav smjer nije plodonosan:
„Kroz povijest, umjetnost Crkve nadahnjivala je uzvišenošću i ljepotom. Ovo je korak unazad – umjesto da privlačimo mlade kroz uzore iz povijesti, nudimo im plićak već poznate pop-kulture.“
Simbol nade ili opomena za Crkvu?
Luce možda otvara vrata dijalogu s mladima, ali i postavlja pitanja o smjeru u kojem Crkva ide. Je li modernizacija nužna ili riskiramo razvodnjavanje poruke Evanđelja?
„Kultura je alat, a ne cilj. Važno je da kroz nju zadržimo autentičnost vjere“, ističu konzervativni glasovi.
U svijetu gdje je sve teže pronaći svjetlo, Luce postavlja izazov: može li ona, kao simbol, doista privući mlade Kristu ili će ostati tek vizualni eksperiment koji neće ostaviti dublji trag?
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Je li Luce korak naprijed ili unazad za Crkvu?
Pitanje koje se postavlja jest: može li Luce kao moderni simbol donijeti Crkvi novu generaciju vjernika? Reizl vjeruje da je ovo dugoročan projekt kojem treba dati vremena:
„Luce nije otvorila vrata za pretvaranje bazilike sv. Petra u ‘anime centar’. Radi se o jeziku dijaloga s mladima, koji su budućnost Crkve. Tek ćemo kroz godine vidjeti prave plodove ovog pristupa.“
S druge strane, kritičari poput Miličevića smatraju da ovakvi projekti riskiraju daljnju eroziju autentičnosti katoličkog identiteta.
„Umjesto da mlade podignemo na višu razinu, spuštamo se na njihovu, zaboravljajući da se vjera ne gradi na mekoći nego na čvrstini“, zaključuje.
wpDiscuz
