Akteri ove priče slave sve praznike, i državne i vjerske. Oni ne brinu hoće li im plaća biti redovna. Minimalno rade, a primanja odlična. Pogađate, riječ je o političarima. Njihova primanja su enormno visoka na svim razinama, od kantonalne, federalne, pa do državne razine. Što o svojim plaćama misle državni parlamentarci istražila je federalna tv.
”Je li nas sramota za ovo što radimo, odnosno, ništa ne radimo? Imamo obvezu samo jedan dan u mjesecu. Naša plaća je 5.000, plus odvojeni život, troškovi smještaja, 6.000, razne privilegije. Ne znam da li ste svjesni, građani negoduju zbog toga – poručio je nedavno zastupnik SDS-a u Zastupničkom domu BiH Dragan Mektić.
A negoduje i većina parlamentarca na državnim jaslama ukoliko neko potegne pitanje smanjenja njihovih plaća. Protiv povećanja ne bi vjerojatno imali ništa jer ova trenutna dovoljna im je tek za dvije potrošačke korpe. Apsurdno. Za običnog građanina koji jedva preživljava, čini se, nemaju solidarnost.
”Otkud vi znate da mi ne pokazujemo solidarnosti? Otkud znate što ja sve činim i za koga? – komentirao je Nikola Lovrinović, zastupnik HDZ-a BiH u Zastupničkom domu BiH.
”Mi smo i osobnim prilozima, pogotovo pojavom pandemije, odricali se nekog svog osobnog dohotka, davali u kuhinje Merhameta ili nekim drugim socijalnim slučajevima”, dodao je šef Kluba SDA u Zastupničkom domu BiH Adil Osmanović.
I pod ovom krinkom skrivene solidarnosti godinama odbijaju prijedloge, uglavnom opozicije, koje ukazuju na njihov bezobrazno debeo novčanik. Svaki pokušaj smanjenja vlastitih prihoda dočekali su s istim izgovorima.
”Zastupnici koju su na to ukazivali ustvari spadaju u red ljudi koji su dugo godina, ako ne i desetljećima, na državnim prihodima, bez ikada pokazane stvarne volje i želje da se nečega od toga odreknu. U tom smislu je to populizam”, ocijenila je Snežana Novaković Bursać, šefica Kluba SNSD-a u Zastupničkom domu BiH.
Iako najglasniji, to nije jedini izgovor. Naslušali smo se raznih. I to od vladajućih koji jedini imaju parlamentarnu moć za promjene, ali i uvijek neko “ali”.
”Svi zastupnici Stranke demokratske akcije spremni su i uvijek su podržavali da idemo u pravcu bilo kakve štede na razini Vijeća ministara, Parlamentarne skupštine, pa tako i nas ponaosob”, poručio je Osmanović.
”Ono što nije dobro u našim okolnostima je da imamo situaciju da za neki posao svi koji su u tom poslu imaju ista primanja. Zastupnici kao zastupnici. Neko sigurno zavrijedi taj novac neko vjerojatno ne” navela je Novaković Bursać.
”Možda se i mogu složiti da su plaće velike, ali sam uvijek inzistirao kroz razne prijedloge da se sveobuhvatno pristupi izmjeni zakona koji to regulira. Ako, npr., želite povećati policajcima, oni su vezani s nama, moramo to nekako riješiti”, kazao je Lovrinović.
I riješili nisu još nikada. Kao što nisu ni brojne druge zakone poput onih koje traži i Europska unija: Zakon o javnim nabavkama, VSTS-u, sprečavanju sukoba interesa. A nije im u cilju niti da spriječe zlupotrebu svojih, odnosno, poslaničkih klupa. Posljednji, ali ne i prvi, to je uradio Jakov Galić, za kojeg su mnogi, vjerujemo, prvi put čuli nakon što je uzeo otpremninu od 29.000 maraka, a već dan poslije vratio se poslu i budžetskoj plati. Odnosno samo plati. U svom mandatu nije imao nijedan govor, inicijativu niti izlaganje.
wpDiscuz
