Alain Delon je otišao na onaj svijet, ali nije otišao tiho, kako bi se to možda očekivalo od jednog od posljednjih velikih europskih glumaca. Ne, Delon je odlučio i svoju posljednju želju obaviti u stilu, onako kako je živio – dramatično, sa šarmom i dozom tragične elegancije. Ali, nije riječ o nekoj romantičnoj sceni dostojnoj filmskog klasika. Ne, riječ je o nečemu puno bizarnijem, i na neki način, surovijem.
Naime, Alain je, prije nego što se uputio na svoje posljednje putovanje, imao jednu jednostavnu želju – da povede sa sobom svoja četiri nogata prijatelja, svoje pse. I ne, nije htio da oni dolaze na sprovod sa svježim cvijećem, već je zatražio da ih uspavaju i pokopaju s njim, zajedno u grobnicu, kao da je riječ o nekoj vrsti groteskne grobnice za faraone. “Želim biti pokopan sa svojim psima,” rekao je u jednom intervjuu prije nekoliko godina, a iza tih riječi odzvanjao je duboki osjećaj praznine i usamljenosti. Nisu ga zanimali ljudi, njihova licemjerna tapšanja i lažne suze. Samo psi, vjerni i tihi, bez očekivanja, bez zadrške.
Ali život, taj surovi cinik, odlučio je da mu ni tu posljednju želju ne ispuni. Obitelj je rekla “ne”, a udruženja za zaštitu životinja zaprijetila su da neće dopustiti takvu grozotu. “Laub ostaje živ,” rekli su iz Fondacije Brigitte Bardot, kao da mu spašavaju život od nekog mračnog scenarija. I tako, Alain Delon je umro, a psi su ostali da žive, u suštini spašeni od čovjeka koji ih je volio, ali u toj ljubavi možda i pretjerao.
Ostaje pitanje – što to tjera čovjeka da želi sa sobom povesti svoje pse u smrt? Možda je Delon, u svojoj starosti, shvatio da su oni jedina živa bića koja su ga voljela bezuslovno, koja su bila tu kad su svi drugi nestali, kad su reflektori zgasli, a slava izblijedila. Psi ne znaju za prošlost, ne pitaju o prošlosti, ne prosuđuju. Oni jednostavno postoje. A u toj jednostavnosti, Delon je našao jedini iskreni odraz svoje duše.
Možda je tu i odgovor na pitanje zašto je želio da i oni završe s njim. Nije to bila samo želja da ne bude sam u smrti, već i neka vrsta mračne, surove pravde – ako su oni jedini koji su ga zaista voljeli, onda neka budu tu do kraja. Ali život je takav, surov i nepravedan, čak i za legende poput Delona. Njegovi psi će živjeti dalje, a on će morati sam, bez njih, u grobnicu. Što možda i nije tako loše – možda će, na kraju, pronaći mir u tišini koja dolazi bez uvjetne ljubavi.
Eto, tako je Alain Delon, stari vuk, na kraju ostao sam, čak i bez svojih pasa. Ali možda je upravo to i zaslužio. Jer na kraju, nema ništa usamljenije od čovjeka koji u svojoj posljednjoj želji traži samo jedno – da ga barem psi ne napuste.
Život
Alain Delon, jedan od najslavnijih francuskih glumaca 20. stoljeća, bio je poznat po svojoj karizmatičnoj pojavi na ekranu, ali i po turbulentnom privatnom životu. Delonov privatni život obilježen je burnim ljubavnim vezama, kontroverzama i tragičnim događajima koji su oblikovali njegovu ličnost i percepciju javnosti.
Ljubavni život
Delon je bio poznat po svojim brojnim ljubavnim vezama s nekim od najljepših žena svog vremena. Njegova prva ozbiljna veza bila je s Romy Schneider, austrijskom glumicom s kojom je bio zaručen i koja je kasnije postala ikona europskog filma. Njihova veza, koja je trajala od 1959. do 1963. godine, bila je strastvena, ali i komplicirana, i završila je Delonovom nevjerom. Njihova ljubav i dalje je bila predmet zanimanja medija, čak i nakon raskida.
Delon se kasnije oženio francuskom glumicom Nathalie Delon (pravim imenom Francine Canovas), s kojom je imao sina Anthonyja Delona. Njihov brak trajao je samo četiri godine, od 1964. do 1968. godine, ali je ostao u prijateljskim odnosima s Nathalie do kraja njenog života.
Nakon Nathalie, Delon je imao još nekoliko zapaženih veza, uključujući onu s Mireille Darc, s kojom je proveo 15 godina, i s nizozemskom manekenkom Rosalie van Breemen, s kojom ima dvoje djece, Anouchku i Alaina-Fabiena Delona.
Kontroverze i skandali
Delonov život nije bio bez kontroverzi. Jedan od najvećih skandala u njegovoj karijeri bio je slučaj iz 1968. godine, kada je Delon bio povezan sa smrću njegovog tjelohranitelja i prijatelja Stevana Markovića. Marković je pronađen mrtav u blizini Pariza, a sumnje su pale na Delona i njegov krug prijatelja. Iako Delon nikada nije bio optužen, slučaj je godinama bio tema medijskih spekulacija.
Delon je također bio poznat po svojim otvorenim političkim stavovima. Bio je blizak s francuskim desničarskim političarima, što je izazivalo kontroverze, posebno njegova podrška Nacionalnom frontu, što je u više navrata izazvalo oštre kritike javnosti.
Odnos prema porodici i usamljenost
Delon je često govorio o svojoj usamljenosti i osjećaju praznine. Iako je bio okružen slavom i bogatstvom, često je izražavao osjećaj otuđenosti. U kasnijim godinama života sve se više povlačio iz javnosti, postajući sve vezaniji za svoje pse, koji su mu postali gotovo jedini društveni kontakt.
Njegov odnos s djecom također je bio složen. Iako je tvrdio da ih voli, često su bili udaljeni. Njegov sin Anthony Delon javno je govorio o problematičnom odnosu s ocem, što je dodalo još jednu dimenziju Delonovoj osobi kao nekoga tko je bio podjednako kontradiktoran i u privatnom životu kao i u javnosti.
Sve u svemu, Delonov privatni život bio je obilježen intenzivnim emocijama, dramatičnim vezama i dubokim osjećajem usamljenosti, što je na kraju možda najbolje odražavalo njegovu složenu i fascinantnu osobnost.
Alain Delon, uprkos svojoj slavi, bogatstvu i karizmi, bio je čovjek koji je često govorio o svojoj usamljenosti. Ova usamljenost, koja se činila paradoksalnom s obzirom na sve ono što je postigao i ljude s kojima je bio okružen, može se razumjeti kroz nekoliko ključnih aspekata njegovog života i ličnosti.
1. Priroda slave
Delon je postao svjetski poznat u vrlo ranoj dobi. Slava donosi divljenje, ali često i izolaciju. Biti slavna osoba znači biti neprestano pod povećalom, a to može dovesti do osjećaja da te ljudi ne vide kao stvarnu osobu, već samo kao javnu sliku. Delon je bio svjestan tog fenomena i više puta je izražavao kako ga je slava udaljila od autentičnih ljudskih odnosa. U takvom svijetu, istinska bliskost postaje rijetkost, a ljudi se često ponašaju prema onome što Delon predstavlja, a ne prema onome što on zaista jeste.
2. Burni odnosi
Njegovi ljubavni odnosi, iako strastveni, bili su često turbulentni i kratkotrajni. Delon je bio poznat po tome što je ulazio u intenzivne veze s nekim od najljepših i najtalentiranijih žena svog vremena, ali te veze rijetko su trajale. Njegova veza s Romy Schneider, iako legendarna, završila je zbog njegovih nevjera. Njegov brak s Nathalie Delon završio je razvodom, a mnoge druge veze nisu uspjele izdržati test vremena. Kroz te odnose, Delon je mogao steći dojam da je teško pronaći trajnu, stabilnu ljubav koja bi prevazišla površinske strasti.
3. Tragična iskustva
Delonov život obilježili su i tragični događaji, poput slučaja Stevana Markovića, koji je ostavio mrlju na njegovoj karijeri i izazvao duboki stres. Delon je nosio teret tih kontroverzi, a one su mogle dodatno produbiti njegov osjećaj odvojenosti od drugih.
4. Kompleksni odnosi s djecom
Delonov odnos s djecom također je bio izazovan. Njegov sin Anthony javno je govorio o teškom odnosu s ocem, opisujući ga kao strogog i emocionalno distanciranog. Ova vrsta odnosa može stvoriti osjećaj krivnje i emocionalne distance, što može dodatno pogoršati osjećaj usamljenosti.
5. Starost i povlačenje iz javnosti
Kako je stario, Delon se sve više povlačio iz javnosti, oslanjajući se gotovo isključivo na društvo svojih pasa. Psi su bili njegova konstanta, stvorenja koja su ga voljela bezuslovno i bez interesa za njegovu slavu ili bogatstvo. Delon je, kroz svoje izjave, jasno dao do znanja da je osjećao kako su mu psi pružali jedinu pravu ljubav u životu, što samo pojačava njegov osjećaj usamljenosti među ljudima.
Delonova usamljenost proizlazila je iz kombinacije njegove prirode, iskustava i životnih okolnosti. Slava ga je izolirala, odnosi s ljudima su ga razočarali, a tragična iskustva ostavila su duboke rane. Iako je bio okružen svjetlima reflektora i divljenjem milijuna, unutar tog svijeta nalazila se osoba koja je tražila istinsku bliskost, ali ju je rijetko nalazila. U tom kontekstu, Delonova usamljenost nije bila toliko iznenađujuća koliko je bila neizbježna.
Smrt Stevanova
Slučaj Stevana Markovića jedan je od najpoznatijih i najkontroverznijih skandala u životu Alaina Delona, koji je potresao francusku javnost krajem 1960-ih i ostavio trajnu mrlju na njegovu reputaciju. Ovaj događaj povezan jes misterioznom smrću Markovića, Delonovog tjelohranitelja i bliskog prijatelja, a uključivao je optužbe, političke intrige i senzacionalne teorije zavjere.
Pozadina
Stevan Marković bio je porijeklom iz Jugoslavije, a u Francusku je došao početkom 1960-ih. Započeo je raditi kao tjelohranitelj za Alaina Delona, ali ubrzo je postao njegov blizak prijatelj i povjerenik. Delon ga je uveo u svijet slavnih i bogatih, ali njihova veza s vremenom je postala zategnuta.
Markovićeva smrt
Sve je kulminiralo 1. listopada 1968. godine, kada je tijelo Stevana Markovića pronađeno u plastičnoj vreći na smetlištu u predgrađu Pariza. Ovaj šokantni događaj izazvao je brojne spekulacije i otvorio vrata jednoj od najzanimljivijih misterija te ere.
Prije svoje smrti, Marković je navodno rekao svom bratu da će ga ubiti i da će odgovorni biti Alain Delon i njegov krug prijatelja. Ove optužbe dovele su do istrage koja je uključivala ne samo Delona, već i njegove moćne prijatelje, uključujući budućeg francuskog predsjednika Georgesa Pompidoua.
Skandal i istraga
Istraga je otkrila da je Marković bio uključen u snimanje kompromitirajućih fotografija koje su navodno prikazivale suprugu Georgesa Pompidoua u kompromitirajućim situacijama. Ove fotografije su korištene kao dio ucjenjivačke sheme. Pompidou je tvrdio da su fotografije bile lažne, ali skandal je bacio sjenu na njegovu političku karijeru.
Delon je negirao bilo kakvu umiješanost u Markovićevu smrt, ali je bio priveden na ispitivanje. Iako nije bilo dovoljno dokaza da se protiv njega podigne optužnica, ovaj slučaj postao je trajna mrlja na njegovu javnu sliku. Njegov bliski prijatelj François Marcantoni, poznati gangster, bio je glavni osumnjičeni, ali slučaj nikada nije potpuno razjašnjen.
Posljedice
Slučaj Marković postao je simbol složenosti i mračnih tajni francuskog visokog društva u to vrijeme. Alain Delon, iako oslobođen bilo kakve pravne odgovornosti, nikada se nije u potpunosti oslobodio sumnji i spekulacija koje su ga pratile do kraja života. Ovaj događaj dodatno je produbio njegov osjećaj nepovjerenja i izolacije, koji su ga pratili u kasnijim godinama.
Slučaj je ostao nerasvijetljen, obavijen velom misterije i teorija zavjere, a do danas se smatra jednim od najzagonetnijih skandala u povijesti francuske kinematografije i politike.