Ako slušate FTV ili nekog od građanskih intelektualaca shvatit ćete da je BIH prepuna građana. Premda je sačinjena od sela, provincija, i plemena. Radi se o posljednoj plemenskoj uniji Europe. Možda i svijeta. No dogovor je da se stanovnici BIH zovu građani. To je opći politološki pojam pa je to eto tako. Iako u BIH poštena grada nema. Grada u kojem se čovjek, seljak, oplemenjuje urbanim.
Građani BIH u građanskoj BIH žive s dosta različitim pogledima na svijet oko sebe, svijet iza sebe i svijet iza sebe.
Jedan dio građana ne voli ovo što se događa Erdoganu. Teško im pada Trumpov udar na Tursku. I plačukad vide da lira pada. Neki od njih i štede u turskoj liri. Drugi dio građana, gotovo polovica zemlje nema nikakvu empatiju prema Erdoganu. Ne vole kada on po BIh održava dane turskog djeteta, i kada drži političke govore.
Mnogi građani BIH različito gledaju na prošlost. Država je podijeljena opet na pola-pola oko toga što nam se dogodilo.
Građani BIH duboko su podijeljeni i na to kako država treba izgledati sutra. Pola građana želi da država izgleda ovako a pola onako.
BIH je zapravo tri u dva. Dvije su vizije BIH. Tri su faktora u njoj. Građanski gledano odnos je 50-50.
BIH je podijeljena u svemu. Pola građana tvrdi da podjela nema, dok pola građana tvrdi da je BIH podijeljeno društvo. Tako i ovi koji tvrde da BIH nije podijeljeno društvo dijele BIH. Jer odstupaju od druge polovice.
Jedan dio građana BIh smatra da je BIH propala država. Drugi smatraju da BIH ne može propasti, i da ona ne ovisi o građanima. Uvjereni su da kada bi svi građani napustili BIH da bi u njoj ostala živjeti građanska država. Koja je tu sa nama ili bez nas.
Jedino mjesto gdje BIH nije podijeljena jesu bodiva. Radilo se o koridi u Čevljanovićima ili u Kozari ili Zapadnoj Hercegovini, punina ujedinjenosti BH građanstva tu se tek osjeti, kada se naliju vlasnici bikova sve tri nacioalnosti.
I tako smo se ponovno vratili na plemensku BIH. Koja nikada nije ni prestala postojati.
Puno točnije je reći, da država BIH može nestajati i nastajati, al da će BH plemena uvijek, skladno, bosti svoje bikove, na svojim ledinama, bez obzira na sve moguće podjele koje tište ovaj prostor, koji se iz neke potrebe uporno naziva državom. Premda ne zadovoljava niti jedan element da se državom nazove. Osim ako Tunjo Filipović nije država sam po sebi.
No kako se bliži kraj života Tunji, je li to znači da s njim umire i država?
Ovo je ipak teološko filozofsko pitanje, pa ga ostavljamo za kraj nekim mudrijima.
Što čeka federaciju plemena? Čeka je ciprizacija. Najbrojnija zajednica plemena ju priželjkuje. Ciprizacijom se žele proglasiti europskim Palestincima. To je lijepa pozicija koja donosi stalne milijune za koje ne treba raditi.
U suprotnom ne postigne li to pleme samopalestinizaciju, ne uspije li se ograditi žicom, morat će raditi kao i svi drugi europski narodi. Ovakva BIH postala je pretijesna. Brojne institucije osmišljene za uhljebe sve tri zajednice plemena, premaleni su. A grantova je sve manje.
Ako bi se u nekom doglednom vremenu pokorilu najmanju zajednicu plemena, pa se potom prostor Federacije BIH proglasio modernom europskom Palestinom, prostor RS-a bio bi u budućnosti lagan plijen za ucjene.
Tako bi EU dobila usred sebe BIH kao državu čija je polovica ušla u EU (RS i eventualno Zapadna Hercegovina) i prostor koji se autoviktimizira i samoograđuje. Uporno plačući kako pare koje stižu nikad neće biti dovoljne
Dokaz da smo u pravu je sljedeći: O palestinizaciji i ograđivanju žicom do jučer je govorio samo jedan čovjek, dečko koji je pretukao srebreničku majku a ipak se uspio nametnuti kao zaštitnik Bošnjaka. Danas o tome govore Bakir, Komšić. Bećirović. Svi osim Fahrudina koji se zalaže za europsku budućnost bosanskohercegovačkih Bošnjaka. No kako znamo on je smeće i izdajnik. I on bi radio. Dakle on će biti ostranjen.
I eto Cipra k nama.
wpDiscuz