Svečanosti je nazočio i time istu unizio kontroverzni američki veleposlanik u Bosni i Hercegovini Michael Murphy. Čovjek kojeg je raskrinkao Julien Assange.
Ne znamo što rade njegove sigurnosne službe, valjda nisu sve u Cikotićevim rukama al netko mu je morao sugerirati da u Livnu živi mnogo bugojanskih Hrvata. Murphey je inače poznat javnosti jer je 2007 izvršio pritisak na Tužiteljstvo BIH da se Selmu Cikotića ne privodi na sud. Imunitet Cikotiću pao je tek nedavno. A život na oltar pravde morao je položiti ključni svjedok Merzuk Aletić. Kako bi Selmo nasmijan ušao u sudnicu. A Murphey nasmijan došao u Livno. Pitamo časne sestre i organizaciju ovog događaja – dijelite li vi još uvijek s nama sudbinu ovog naroda ili vaš bas briga? Jer znate i Hrvati Bugojna su bili u logoru. I nije bilo Bogoljube Jazvo da ih spasi od Selme , Dževada a ni kasnije od Murpheya.
U Livnu je otkriven spomenik časnoj sestri milosrdnici Bogoljubi Jazvo koja je tijekom Drugog svjetskog rata spasila više od 300 Židova dok je bila na čelu Bolnice sestara milosrdnica na Vinogradskoj cesti u Zagrebu.
Ova iznimno obrazovana žena, rođena Livanjka, bila je upraviteljica bolnice od 1940. do 1945. godine u kojoj je, u dogovoru sa zagrebačkim nadbiskupom Alojzijem Stepincem, skrivala stotine Židova kako bi ih spasila od nacističkog progona.
Njezino veliko djelo, javnosti dotad potpuno nepoznato, prije nekoliko godina otkrio je zagrebački poduzetnik židovskog podrijetla Marko Danon, koji je na uvid dobio mnoge dokumente iz beogradskih i zagrebačkih arhiva.
U znak zahvalnosti Grad Livno joj je u gradskom parku podigao spomenik nazvan “Zdenac života”, koji se sastoji od kamenog postolja i brončane skulpture. Autor spomenika je mladi umjetnik iz Tomislavgrada Ante Braovac.
Inače, spomen obilježje časnoj sestri otkriveno je u sklopu obilježavanja 150. obljetnice dolaska i djelovanja časnih sestara milosrdnica u Livnu koje su ostavile veliki trag u radu s mladima i tamošnjoj zajednici.
Ne znamo je li Murphey u Livnu, kao i u Ljubuškom i Posušju tražio po sugestijama Suje i Muje iz ambasade da se na proslavi imaju maknuti hrvatski barjaci. Ali znamo da su mu napisali priopćenje. Jedna od rečenica glasi: “Bila mi je čast pridružiti se sestrama milosrdnicama u proslavi 150 godina služenja narodu Bosne i Hercegovine.”
Nama je stid ono što je njemu čast. A Sujo i Mujo morali bi znati da u BIH postoje narodi a ne narod. Ako su služile služile su u prvom redu ljudima i narodima. Nikako “narodu”. Da smo jedan narod kolonizatori ne bi mogli upravljati nad nama. Voljom kolonizatora postali smo tri naroda. I to je sada fakt. Veleposlanik bi morao naučiti nešto o zemlji u kojoj gostuje. Osim što prijeti bio bi red da se i lati knjige.