Portal The Conservative razgovarao je s hrvatskim političarom iz BiH i predsjednikom Hrvatske republikanske stranke (HRS) Slavenom Ragužem o nedavnim lokalnim izborima u BiH, europskoj perspektivi, ustavnim promjenama i rješenju hrvatskog nacionalnog pitanja.
U Mostaru će se, nakon 12 dugih godina, u prosincu ipak održati lokalni izbori. Slaven Raguž kao građanin toga grada s nestrpljenjem očekuje te izbore. Na pitanje zašto se dopustilo da u nominalno demokratskoj državi ne bude izbora više od jednog desetljeća, Raguž spremno odgovara:
– Dopustilo se zato što su u Mostaru odlukama visokih predstavnika i međunarodne zajednice bila ugrožena prava Hrvata, a ne Bošnjaka. To smo na Ustavnom sudu dokazali i zato se toliko čekalo na izbore. Da je situacija obrnuta, vjerojatno bi izbora bilo i ranije. Samo u Mostaru se inzistira minimalnim i maksimalnim nacionalnim kvotama, nacionalnom vetu, izboru gradonačelnika iz vijeća i nigdje više, zato što su u Mostaru Hrvati većina. Ovakvih mehanizama zaštite nema u mjestima gdje su Hrvati u manjini, rezolutan je predsjednik Hrvatske republikanske stranke i dodaje kako je uvjeren da izbora ne bi bilo ni ovoga puta da sama međunarodna zajednica nije spoznala kako je napravila desetljetnu glupost.
Lokalni su izbori u Mostaru, kaže Raguž, prema očekivanjima postali velika nacionalna priča i baš je zbog tog pritiska važno spriječiti bilo kakve malverzacije.
– Bošnjačke su stranke izbore u Mostaru shvatile kao nacionalni projekt. Način na koji su se kandidirali na ovim izborima dokazuje tezu da suštinski nema razlike između, uvjetno rečeno, lijevih i desnih stranaka u bošnjačkom korpusu, objašnjava Raguž.
To je hrvatske stranke, naročito one iz gradske opozicije, dovelo u delikatnu situaciju da moraju, s jedne strane, kontrirati korupciji i nepotizmu vladajućih, a s druge strane stati u zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa.
– Najvažnije je u ovom trenutku motivirati ljude na izlazak na izbore i onemogućiti malverzacije pri brojanju glasova, zaključuje mladi mostarski političar.
Hrvatska republikanska stranka (HRS), iako jedna od najmlađih hrvatskih opcija u BiH, u svojim redovima ima dosta iskusnih i stručnih pojedinaca koji su, između ostaloga, radili na prijedlogu ustavnih promjena Hrvatskog narodnog sabora. O tome koliko je taj prijedlog i danas aktualan, Raguž kaže:
– Ne samo da je prijedlog aktualan, nego je još uvijek najbolji i, realno, najlakši za provesti. Ovo nije moja subjektivna ocjena, nego ocjena visokopozicioniranih diplomata u BiH, pojašnjava Raguž.
Kako kaže, temelj je prijedloga Washingtonski sporazum, a prvenstveno je orijentiran na administrativno-birokratsku reformu.
– U BiH imamo općine, županije, Federaciju i državu. To je ogroman birokratski aparat koji bi ugušio i puno gospodarski jače države. Naš prijedlog ide u smjeru okrupnjavanja županija, odnosno formiranju dvaju velekantona koji bi vremenom preuzeli nadležnosti Federacije, čime bi se ova razina u potpunosti ukinula, objašnjava predsjednik HRS-a.
No, time se ne bi riješile sve neuralgične točke. Svjestan je toga i Raguž pa nastavlja:
– Problem višenacionalnih općina, poput npr. Mostara, Stoca, Travnika i dr. riješio bi se po modelu distrikta, kao što je to učinjeno u Brčkom. Ovaj prijedlog ne štiti samo interese Hrvata, nego svih naroda koji žive u BiH. Samo na birokraciji, ovim bi prijedlogom država uštedjela preko pola milijarde KM, dodaje.
Raguž ističe da je, što se tiče ustavnog i teritorijalnog uređenja, njemu prihvatljiv svaki prijedlog koji bi poštovao činjenicu da u BiH žive tri konstitutivna naroda, s tri različita kulturološka i običajna DNA i koji ne bi nametao umjetni bosanskohercegovački identitet.
Naš sugovornik ne vjeruje da europski put Bosne i Hercegovine može doprinijeti rješavanju ustavnog ‘gordijskog čvora’.
– Europski je put BiH čista utopija. Bosna i Hercegovina, ovakva kakva jest, nikad neće ući u EU, osim, naravno, ako se EU nekim čudom krene raspadati. U tom bi slučaju BiH eurofilima mogla poslužiti kao potvrda da, eto, ne bježe baš sve države, neke i ulaze, kroz smijeh će Raguž.
No već u sljedećoj rečenici postaje ponovno vrlo ozbiljan.
– BiH je država na papiru, u praksi ona je samo dojam države. Jedinu istinsku vlast ovdje ima Visoki predstavnik, čija je riječ vrjednija od Ustava. Državni se aparat zbog toga i ponaša kao da nije odgovoran ni za što u državi. Pravna sigurnost i jednakost svih građana pred zakonom doimaju se kao bajka. Ovakva je BiH u biti Jugoslavija u malom i, ako se nešto drastično ne promijeni, kao Jugoslavija će i završiti, rezolutno će Raguž.
Predsjednik HRS-a ističe da BiH u pridruživanju Europskoj uniji ne sprječavaju samo briselski visoki kriteriji, nego i manjak konsenzusa o članstvu kod triju konstitutivnih naroda. Raguž je uvjeren da su europske ambicije BiH samo marketing i da bošnjački establishment više gleda prema Turskoj i ostatku Bliskog istoka nego prema zapadu, dok je srpski establishment orijentiran prema Beogradu i Moskvi.
– Jedini koji uistinu gledaju i teže prema EU su Hrvati, koji su u najvećoj mjeri već građani Unije budući da većina nas ima državljanstvo Republike Hrvatske te tako i EU putovnice.
Još jednu veliku prepreku u pristupanju Europskoj uniji Raguž vidi u padu povjerenja u međunarodnu zajednicu.
– Ogromne su se nade polagale u međunarodnu zajednicu, ali u trenutku kad je ona počela u potpunosti diktirati naše živote, sve su nade pale u vodu. Nađite mi još jednu zemlju na svijetu u kojoj su predstavnici međunarodne zajednice odobravali i naređivali silom upadanje u banke, otuđenje privatne štednje, oduzimanje televizijskih odašiljača jednoj i njihovu predaju drugoj TV kući i dekretima smjenjivali legalno izabrane ljude s izbornim legitimitetom, govori Raguž, dodajući da je međunarodna zajednica u BiH postala, nažalost, samoj sebi svrha te oličenje licemjerstva i nevjerodostojnosti.
Raguž je, međutim, svjestan važnosti američke prisutnosti u BiH, ali priznaje da od novog američkog predsjednika ne očekuje nikakve velike promene.
– Američka je vanjska politika već dugo politika kontinuiteta. Jednako kao što nije došlo do promjene u politici prema BiH kad je Trump naslijedio Obamu, tako neće biti nikakve promjene u slučaju da Biden doista zamijeni Trumpa. Američka se vanjska politika u najvećoj mjeri kreira u State Departmentu i Pentagonu. Kad konačno počnemo tražiti i nalaziti komunikacijske kanale prema pravim adresama, moći ćemo govoriti o potencijalnoj promjeni američke politike prema BiH, zaključuje Raguž i za kraj dodaje da je važno imati međunarodne saveznike, ali da Hrvatima nitko na pladnju neće dati ono za što se sami moraju izboriti.
wpDiscuz
