Lezbijski par iz Zagreba: Sin će nam odrastati uz dvije majke

Odrasla sam u tradicionalnoj katoličkoj obitelji. Imala sam dečke, i zapravo sam već bila u vezi s dečkom kad sam shvatila da u meni nitko ne pobuđuje osjećaje kao Petra.

Nisam skroz gay, nego je ispalo da mi se jako svidjela Petra i da se tu rodila ljubav, započinje priču Iva (40), profesorica likovne kulture iz Zagreba. Njezina životna partnerica Petra (35), ekonomistica iz Zagreba, također je svoje osjećaje upoznavala postupno.

– I ja sam imala dečka. Čak kod mene nije bilo nekog eksperimentiranja, nego se prijateljska  veza koju sam imala s Petrom polako produbljivala i jednom sam trenutku shvatila da je to to, iskrena je ona. Ove dvije žene kažu kako prethodno nisu imale lezbijskih iskustava te da su jedna drugoj bile prve djevojke. Poznaju se više od 20 godina iz različitih društvenih krugova.

Prvo lezbijsko iskustvo

– Petra je bila slobodna, a ja sam taman s tim dečkom koji mi je bio napet krenula u neku vezu. No kad sam shvatila što zapravo osjećam, pitala sam se hoću li žaliti do kraja života ako nešto ne pokušam, ako se ništa ne dogodi s njom. Nije bilo pošteno prema tom dečku, pa sam s njim prekinula. Nije mi bilo važno kojeg je spola osoba koju volim, jer me doslovno pomela s nogu, nastavila je Iva.

Početak veze bio je, smiju se obje, nalik medenom mjesecu. Bile su zaljubljene preko glave i trebalo je nekoliko mjeseci prije nego što su svoju ljubav odlučile podijeliti s drugima.

‘Majka je skužila’

– Mama je skužila da sam zaljubljena, ali ostala je u potpunom šoku kad je otkrila u koga. Zapravo je to bilo više pripremanje terena i preispitivanje roditelja u početku. Mi smo znale da se volimo i da je to za cijeli život, no roditeljima smo morale reći. Pa je tako Petra najprije mami rekla da u društvu imamo gay prijatelja. Njezini su dobro reagirali. A onda smo im priznale sve. Bilo je napeto više od godinu dana. Moji roditelji se s tim ispočetka nisu mogli pomiriti, ali onda su nekako prihvatili da sam to ja. S Petrinima je bilo lakše i oni su nas prihvatili bez zadrške – pričaju uglas.

– S Ivinima se formalno vidimo nekoliko puta na godinu, ali sve je to nekako službeno. S mojima smo u boljim odnosima i zajedno ljetujemo, idemo na izlete i pomažemo si kao obitelj oko svega, iskrena je Petra.

Nakon nekoliko godina veze isplanirale su zajednički život. Isprva su uzele stan u najam. Kažu kako im je veći problem bio pronaći odgovarajući stan zbog mačke koju imaju, nego zbog činjenice da su u lezbijskoj vezi.

– Nikad nismo oglašavale svoju seksualnost kao što ni drugi parovi ne govore: ‘Čujte, mi smo vam straight’. Ako netko pita, potvrdimo. Imale smo sreće i nismo imale nikakvih neugodnih iskustava, prepričavaju nam.

Život su planirale, kao i svi ostali, prema financijskim mogućnostima koje su im bile na raspolaganju. Zahvaljujući zakonu o životnom partnerstvu, svoju su vezu formalizirale, a tad su krenula i ozbiljnija promišljanja o proširenju obitelji. Petra kaže kako je oduvijek sanjala o tome da postane mama, a Iva iskreno priznaje kako je i ona željela roditeljstvo, ali nikad trudnoću.

Paket s dušikom i sperma

– Godinama smo razmišljale kako ostvariti roditeljstvo. Lezbijskim parovima je puno lakše nego homoseksualcima jer mi imamo više opcija na raspolaganju. Posvajanje u Hrvatskoj nije među tim mogućnostima, ali moguća je potpomognuta oplodnja uz anonimnog ili poznatog donora, odlazak u inozemstvo u neku od klinika ili proširena obitelj gdje lezbijski par uz pomoć homoseksualnog para ostvari trudnoću. Ta opcija nam nije odgovarala, nego smo se odlučile za anonimnog donora iz danske banke sperme, prepričava Petra. Dogovorile su se kako se ona iznijeti trudnoću.

Donora su mogle izabrati prema izgledu, dobi, značajkama karaktera i slično. Odlučile su se odabrati nekoga tko im je najviše sličan, kao što to rade i parovi koji se bore s neplodnošću.

– Postupak dalje je vrlo jednostavan. Prati se ovulacija, nazovete banku i oni vam kroz dva do tri dana pošalju paket s uzorkom sperme. Paket dolazi kao specijalna dostava gdje je u spremnicima s dušikom donorova sperma. Može se aplicirati špricom ili drugim aplikatorima. Pokušavale smo triput kroz tri mjeseca. Znate kako kažu – treća sreća, smiju se one.

Ukupan trošak je bio, prisjećaju se, više od 14.000 kuna.

– Joj da, to je bilo baš stresno. Svaki mjesec se naručuje nova pošiljka i dva put nismo uspjele. Tog trećeg puta, pita me Iva da napravim test. Mislila sam da je prerano, nisu još prošla dva tjedna. Bila je skoro ponoć, ali ipak sam napravila onaj kućni test za trudnoću. I ispao je plusić! To je bila sreća do neba! Trebala su nam još tri do četiri ponovljena testa da se uvjerimo da je stvarno uspjelo. Bile smo trudne! – s oduševljenjem se prisjeća Petra dodajući kako joj trudnoća nije uopće bila teška, a zajednički su je progurale bez problema.

‘Znate, ja imam dvije mame’

Kupovale su sve potrebno za bebu, a na preglede su odlazile zajednički. U 19. tjednu su doznale da čekaju sina, iako, kažu, spol im uopće nije bio važan. Nadale su se jedino da će beba biti zdrava. Čak su prošle tri trudnička tečaja prije poroda.

– Petra je rodila gotovo školski. Tog dana počeli su lagani trudovi, a tek navečer kad smo legle spavati rekla je da misli da je vrijeme. Zvale smo njezinog tatu da dođe po nas i vozi nas u rodilište. Bila sam s njom cijelo vrijeme, osim u jednom času kad mi je pozlilo pa su me poslali van da nešto pojedem i vratim se. Osoblje je bilo divno prema nama. Svi su znali da smo par, a sestra nam je čak na kraju pomogla sa zajedničkom fotkom kad se mali rodio, tako da imamo prvu zajedničku fotografiju iz rađaone. Svaka čast anesteziolozima, da nije bilo njih i epiduralne ne znam kako bismo to sve izgurale. Bilo je jako emotivno. Na kraju, ona tuli od sreće, a ja od olakšanja. Sin je imao 3800 grama i bio je dug 54 centimetra. Bio je velika beba, a i danas je visok za svoj uzrast, objasnila je Iva.

Kod nje na poslu svi su znali da čeka bebu, tako da je dobila slobodne dane za rođenje djeteta te godišnji odmor, što joj je dalo mjesec dana vremena za privikavanje na novu obiteljsku situaciju.

– Uskočili su njezini roditelji tako da su nam pomagali s kuhanjem, a ja sam radila sve osim dojenja. Bilo je to dosta kaotično razdoblje jer ti je prvo dijete, ništa ne znaš o tome, ali smo zajednički učile. Mi smo odabrale ravnati se prema povezujućem roditeljstvu tako da naš sin nikad nije urlao niti smo ga ostavljale da plače. Uvijek smo bile tu što god je trebalo. Također, obavezno smo ga i redovno cijepile, a nismo se pretjerano zamarale ni organskom ili posebnom prehranom. Prosječna smo obitelj i jedemo ono što nam financije omogućuju, pa tako i naš sin. Iako, uvijek je slabo spavao, a tek je nakon šest mjeseci s dohranom počeo jesti konkretnije količine hrane, prepričava nam Iva. Prve riječi su bile mama, ali u dječakovom svijetu postoje dvije mame: mama Iva i mama Petra.

– Nikad nismo na ulici osjetile neke probleme zbog toga. On se često dere u parkiću: Mame, vidite ovo, ili kaže sav važan u dućanu: Znate, ja imam dvije mame. Ljudi se iznenade, ali mislim da se pred djetetom ne usude reći ništa ružno. Uostalom, mi ništa ni ne tajimo. Zahvaljujući životnom partnerstvu odmah smo angažirale odvjetnika koji nam je ishodio da pred nadležnim Centrom za socijalnu skrb i sudom Iva zatraži Zahtjev za ostvarenje partnera skrbnika. Budući da je otac djeteta nepoznat, nije bilo problema s tim. Svi su bili vrlo korektni i ljubazni prema nama. Iva je morala proći test za skrbnika, no u konačnici sudskim je putem postala roditelj skrbnik, objašnjava Petra, a Iva se nadovezuje kako je jako sretna što joj je zakon omogućio tu opciju, iako ima svojih nedostataka.

– To znači da našem sinu na rodnom listu pod ime majke piše Petrino ime, a moje ime je samo zabilježba da sam skrbnik. Omogućuje mi da na njega uzmem bolovanje ili poreznu olakšicu kao uzdržavanog člana obitelji, ali moj sin ne može kao biološka ili posvojena djeca naslijediti imovinu mojih roditelja ili braće, nego samo moju osobnu. To je ono zbog čega se često bune ljudi govoreći da se obrascem s natpisom Roditelj 1 i Roditelj 2 želi dokinuti naziv otac. To je posve krivo i netočno, jer postoje različite obitelji. Nisu sve iste, kao ni situacije u kojima se nalaze. Ne mogu se ja upisati kao otac djeteta, jer smo Petra i ja dvije mame, kazala je Iva. Žalosna je, dodaje, što njezinog sina njezina strana obitelji ne doživljava kao unuka niti ih mališan poznaje kao djeda i baku, a to bi jako željela.

– Oni nisu prihvatili moju obitelj, ali za sad smo u nekom statusu quo i nadam se da će jednog dana imati snage i za ovo, kazala je. Petrina obitelj, s druge strane, uživa u mališanu i u potpunosti su ga prihvatili kao unuka. Po završetku Petrinog porodiljnog dopusta dječaka su upisale u vrtić. Nisu imale nikakvih problema i pričaju da su ih svi jako lijepo prihvatili.

– Bez problema nas zovu na rođendane i k njemu dolaze druga djeca. Svjesne smo da mu mi kao dvije žene ne možemo pružiti muške uzore, pa se zato trudimo omogućiti mu i taj aspekt. Uz djeda i naše prijatelje on ima i tu perspektivu, a čak smo jedno vrijeme imali i babysittera koji ga je čuvao. Ne ograničujemo ga stereotipima u odgoju, tako da mu ostavljamo mogućnost da prije svega bude dijete. To znači da se igra onim igračkama kojima želi. Primjerice, sad je u fazi da priča kako želi biti tata, pa ima lutku koju nosi uokolo i govori da mu je to beba. Obožava on i autiće, robote, Transformere, ali i slatke plišance i životinje, nastavljaju one.

Petra se smije kako su nedavno morale kupiti terarij jer je mališan udomio puža kojeg je pronašao na ulici, pa sad brine o njemu, i začudo, puž napreduje.

– Jako bi htio brata ili seku. Nismo još prekrižile proširenje obitelji, ali za mene trudnoća predstavlja strahovitu anksioznost i osobno se na to ne bih odlučila. Zapravo bi nam puno draži izbor bilo posvojenje. On već ima imena za bracu ili seku i spreman je za njihov dolazak, kazala je Iva.

Ne zamaraju se time što će donijeti budućnost. Svog dječaka odgajaju da bude otvorenih nazora i bez diskriminacije, a dodaju kako se vrlo aktivno bore za prava LGBT sugrađana posjećujući radionice namijenjene istospolnim obiteljima u organizaciji udruge Dugine obitelji kao i Gay pride. Njihova seksualna orijentacija, kažu, nimalo ne umanjuje njihove roditeljske kompetencije jer svom dječaku pružaju sve što i druge obitelji kako bi odrastao u sretnog čovjeka.

Tuže RH za diskriminaciju

Inače, ni Iva i Petra, a ni ostali gay parovi u Hrvatskoj, nemaju zakonsku mogućnost posvajanja djece i to je pitanje zbog kojeg su Republici Hrvatskoj počele stizati tužbe homoseksualnih parova.

– Zakon o životnom partnerstvu propisuje da životni partneri imaju jednaka prava i status kao bračni drugovi. A Obiteljski zakon propisuje tko sve ima pravo na posvojenje, no prema Zakonu o životnom partnerstvu uvjeti i zakonske pretpostavke koji vrijede za bračne drugove moraju se primjenjivati i na životne partnere jer se u protivnom prema njima postupa diskriminatorno – kaže Sanja Bezbradica Jelavić, odvjetnica istospolnog para muškaraca koji želi posvojiti dijete, ali su im odbili pristup sustavu posvajanja.

Centar za socijalnu skrb njihov zahtjev nije ni razmatrao, tvrde da zakoni posvojenje dopuštaju samo vjenčanim ili izvanbračnim heteroseksualnim parovima te samcima: posvojenje zakonski nije omogućeno istospolnim partnerima, bili oni u životnom partnerstvu ili ne.

I dva muškarca mogu biti očevi

Za muškarce u Hrvatskoj postoje tri opcije, objasnio nam je Daniel Martinović, pravni savjetnik i koordinator udruge Dugine obitelji:

1. Jedan od njih prijavi se u sustav socijalne skrbi kao potencijalni posvojitelj. Nakon okončanja postupka, stvara životno partnerstvo sa svojim partnerom, a partner postaje skrbnik.

2. Co-parenting, odnosno, dva homoseksualaca i dvije lezbijke se dogovore i nakon rođenja djeteta dijele očinstvo. Njihovi partneri imaju roditeljska prava, ali manja od partnera skrbnika.

3. Oba muškarca odu u zemlju gdje je dozvoljeno surogat majčinstvo. U inseminaciju ide koktel sperme, tako da se zapravo ne zna tko je otac, a oba muškarca se vode kao očevi, no takav slučaj u Hrvatskoj još nismo imali, zaključio je Martinović.

Dostavljamo spermu na vaša vrata

Ole Schou još 1987. u danskom Aarhusu osnovao je banku zaleđene sperme, koja je danas najveća na svijetu i isporučuje u 80 zemalja svijeta, uključujući Hrvatsku. Schou je danas multimilijunaš.

Izvolite katalog i izaberite donora

Ako partnerice žele dijete i obrate se danskoj banci sperme, kao što su učinile naše sugovornice, prvi korak je odabir donora. Postoji katalog, u njemu je 6-8 fotografija odraslog muškarca i opis njegova karaktera.

Ne primaju spermu crvenokosih?!

Čini se da najveća svjetska banka sperme ne prima spermu donora koji imaju crvenu kosu.

– Jednostavno, za donorima crvene kose nije velika potražnja i imamo ih dovoljno – kažu.

U paketu je spremnik s dušikom

Korisnica prati ovulaciju, kada dođe vrijeme za to, nazovete banku i naručite spermu koju ste platili. U roku od dva-tri dana stiže vam na vrata specijalna dostava. U paketu je spremnik s dušikom, a unutra donorova sperma.

Koriste špricu ili druge aplikatore

Iz trećeg navrata naše sugovornice su uspjele. Unosile su spermu špricom i nakon trećeg puta Petra je ostala trudna. Danas imaju trogodišnjeg dječaka. Cijeli postupak košta, kažu, oko 14.000 kuna.