Zabranu uzgoja i korištenja marihuane studenti s pariškog sveučilišta Sciences Po smatraju licemjernom, nazadnom i nepraktičnom. Očito je da kanabis u dobro osmišljenom zakonskom okviru nije ništa opasniji od duhana ili alkohola, koji se također ograničeno proizvode i prodaju, kao što to francuski studenti žele predložiti Europskoj komisiji. U gotovo sve zemlje članice EU-a proširila se njihova kampanja ‘Weed Like to Talk’, za koju do kraja ove godine trebaju prikupiti milijun potpisa da bi onda o marihuani dalje raspravljala Europska komisija. Hrvatski ogranak kampanje već je prikupio gotovo tisuću i pol potpisa, a najviše u Poljskoj, gotovo trideset tisuća
Očito je uspješno krenula kampanja, pa nam Pierre Balas, inicijator kampanje, sve o njoj objašnjava za tportal.hr Kaže da želi ispraviti nepravdu kojoj su izloženi građani Europske unije, među kojima na primjer Nizozemci slobodno kupuju i troše kanabis, a Bugari za tu istu stvar mogu ležati u zatvoru. Na tu je ideju sa studentima i profesorima na Sciences Po došao lani tijekom predavanja o europskoj građanskoj inicijativi i još ranije za boravka u državi Coloradu u Americi gdje se marihuana od lani slobodno može koristiti. Zato je kolegicama Juliette i Elodie predložio da nešto slično traže i u EU-u pa se društvo proširilo.
Koji su glavni razlozi za pokretanje kampanje? Želite li potpunu legalizaciju kanabisa ili i neka ograničenja? Kako po vama izgleda savršeni pravni i društveni standard za kanabisa u EU-u?
Prošla 2013. bila je velika godina za kanabis. Novi zakoni u SAD-u, u državama Coloradu i Washingtonu te u Urugvaju utiru put prema novom razumijevanju kanabisa. Reakcija u EU-u još je uvijek previše sramežljiva. Mi smo kao studenti europskih studija odlučili iskoristiti instrument europske građanske inicijative, kao političkog sredstva, i pokušati promijeniti stvari iz dva glavna razloga. Prvo, karta EU-a u pogledu politike za marihuanu vrlo je heterogena. Prilično je nepošteno da nizozemski državljanin legalno i vrlo lako može kupiti marihuanu dok bugarski državljanin može ići u zatvor za istu stvar. Drugo, kanabis je europsko pitanje koje zahtijeva europsko rješenje. Zakoni zemalja članica koji se odnose na kanabis ne bi trebali biti toliko drugačiji i zbog još jednog problema. Zakonske razlike u naprednim i represivnim zemljama članicama pogoduju održavanju nezakonitog prometa kanabisom.
To je razlog zašto promoviramo legalizaciju, ali ne i da smo protiv ograničenja. Legalizacija znači da marihuanu možete kupiti kao duhan i alkohol. Dakle ograničenja su potrebna, prvenstveno kao zabrana prodaje maloljetnicima i posebna pravila oglašavanja. Ali mi nismo političari i ne pretvaramo se da smo nadležni za izradu novih standarda za kanabis. Međutim, samo predlažemo da legalizacija postane temelj za reguliranje marihuane u različitim zakonodavstvima. Određena razina fleksibilnosti mora se odobriti za svaku državu članicu kako bi se legalizacija kao cilj napravila na najbolji način. Ukratko, mi se zalažemo za usklađivanje standarda kroz legalizaciju u Uniji.
Mislite li da bi svakome trebalo biti dopušteno da uzgaja kanabis, proizvodi proizvode od njega i prodaje ih?
Kanabis nije samo još jedan proizvod. Mi i kada promičemo legalizaciju kanabisa svjesni smo da on predstavlja rizik za određene pojedince. Kako bi se ograničili rizici, ali i povećala kvaliteta kanabisa, proizvodnja bi trebala biti u onim okvirima koje garantiraju sljedivost od sjemena do paketića marihuane za prodaju. Da, ne mislim da bi svatko trebao proizvoditi i prodavati marihuanu.
Međutim, ako je moguće kupiti marihuanu od proizvođača, posljedično i i potrošači bi trebali imati mogućnost da uzgajaju svoje biljke. U svakoj zemlji u kojoj je potrošnja marihuane dopuštena postoji i određena dopuštena količina. Trebamo pronaći inspiraciju u različitim iskustvima u Coloradu ili u Washingtonu kako bismo utvrdili te količine.
Mnogi hrvatski građani otkrili su marihuanu za medicinske samopomoć. Neki od njih javno su rekli da im uzimanje kanabisa pomaže pri ublažavanju ili liječenju teških bolesti poput padavice, multiple skleroze ili raka, za ublažavanje posljedica kemoterapije, depresije i slično. Spoznaje o ljekovitosti te biljke u javnosti u novije vrijeme šire se još od 90-ih godina, kada je na hrvatski prevedena knjiga ‘Marihuana – zabranjeni lijek’ Lestera Grinspoona i Jamesa B. Bakalara, profesora sa Sveučilišta Harvard. Kako Vaša kampanja gleda na liječenje medicinskim kanabisom?
Medicinska uporaba kanabisa vrlo je važan aspekt. Mnogi pristaše kampanje žele naglasiti činjenicu da kanabis ima mnoga terapeutska svojstva, primjerice za ublažavanje bolova. Kanabis može i izliječiti neke bolesti. Mi ćemo uskoro otvoriti novu rubriku na našim web-stranicama pod nazivom ‘svjedočenja’ u kojoj ćemo stručnjacima i svima zainteresiranima dati mogućnost da objasne svoj iskustva s kanabisom, pogotovo medicinska iskustva. Međutim, našom kampanjom želimo razgovarati o različitim argumentima u korist legalizacije. Rasprava o kanabisu sadrži filozofske, političke, gospodarske i znanstvene argumente. Naša ambicija je nositi se sa svim tim komponentama.
Weed like to talk je, kao građanska platforma, struktura u kojoj mišljenje mogu izraziti već postojeće organizacije koje promiču kanabis.
Kanabis se u Hrvatskoj zakonski tretira kao droga. Donedavno su mnogi dobili i zatvorske kazne kad bi ih policija zatekla s koji džointom. Sada smo kanabis dekriminalizirali, ali korištenje je i dalje prekršaj, dakle zabranjeno, čak i za osobne potrebe. Je li slično i u drugim zemljama Europske unije?
Kao što sam ranije rekao, situacija u EU-u je heterogena po tom pitanju, ali možemo razlikovati tri glavna modela. Najnapredniji zakoni u vezi kanabisa u EU-u postoje u Nizozemskoj. Ali ni tamo ne možemo govoriti o legalizaciji. Načelo ‘odvajanja tržišta’, opasnih droga od marihuane doneseno je 1976 . godine. Coffeeshopovi postupno su postali ‘službeno-neslužbeni’ prodajni kanal za kanabis, ali pod strogim uvjetima. Zatim, različite zemlje poput Portugala ili Češke donijeli su različite zakone koji dekriminaliziraju potrošnju kanabisa. Konačno, u Francuskoj, Švedskoj ili Poljskoj konzumacija marihuane protuzakonita je. Pušenje samo jednog džointa može biti dovoljna za kaznu zatvora. Ova je podjela vrlo površna, jer postoje različite zemlje u kojoj je potrošnja u teoriji nezakonita, a u praksi su tijela javne vlasti vrlo tolerantna.
Što će biti nakon što kampanja prikupi dovoljno potpisa?
EGI je poziv Europskoj komisiji da analizira naše zahtjeve kroz transparentan proces. Međutim, EU komisija u potpunosti je slobodna dijeliti naše stavove ili ne i nije prisiljena proslijediti prijedlog na daljnje odlučivanje. Jedina je obveza transparentnost. Komisija mora objasniti svoj stav podržava li inicijativu ili ne. Ali ako EU komisija ne želi poduzeti daljnje korake prema legalizaciji, EGI ipak nudi mnoge prednosti za našu stvar.
Prvo, EGI daje priliku građanima da u svoje ruke uzmu europski zakonodavni okvir. U previše europskih zemalja političari odbijaju revidirati status quo iz straha ili konzervativizma. Weed like to talk najbolji je način da se dokaže da diljem Europe postoje građani koji su siti trenutačnog licemjerja i koji žele novo i pragmatično rješenje: legalizaciju.
Drugo, ako smo uspješni u okupljanju mnogo građana, bit ćemo usmjereni prema medijima i tako raspravu o ovom važno pitanju učiniti neizbježnom. U korist na ide i to što radimo tijekom europskih izbora; kontekst je vrlo pogodan za bolje odlučivanje o europskim pitanjima.
Koji su glavni razlozi za pokretanje kampanje? Želite li potpunu legalizaciju kanabisa ili i neka ograničenja? Kako po vama izgleda savršeni pravni i društveni standard za kanabisa u EU-u?
Prošla 2013. bila je velika godina za kanabis. Novi zakoni u SAD-u, u državama Coloradu i Washingtonu te u Urugvaju utiru put prema novom razumijevanju kanabisa. Reakcija u EU-u još je uvijek previše sramežljiva. Mi smo kao studenti europskih studija odlučili iskoristiti instrument europske građanske inicijative, kao političkog sredstva, i pokušati promijeniti stvari iz dva glavna razloga. Prvo, karta EU-a u pogledu politike za marihuanu vrlo je heterogena. Prilično je nepošteno da nizozemski državljanin legalno i vrlo lako može kupiti marihuanu dok bugarski državljanin može ići u zatvor za istu stvar. Drugo, kanabis je europsko pitanje koje zahtijeva europsko rješenje. Zakoni zemalja članica koji se odnose na kanabis ne bi trebali biti toliko drugačiji i zbog još jednog problema. Zakonske razlike u naprednim i represivnim zemljama članicama pogoduju održavanju nezakonitog prometa kanabisom.
To je razlog zašto promoviramo legalizaciju, ali ne i da smo protiv ograničenja. Legalizacija znači da marihuanu možete kupiti kao duhan i alkohol. Dakle ograničenja su potrebna, prvenstveno kao zabrana prodaje maloljetnicima i posebna pravila oglašavanja. Ali mi nismo političari i ne pretvaramo se da smo nadležni za izradu novih standarda za kanabis. Međutim, samo predlažemo da legalizacija postane temelj za reguliranje marihuane u različitim zakonodavstvima. Određena razina fleksibilnosti mora se odobriti za svaku državu članicu kako bi se legalizacija kao cilj napravila na najbolji način. Ukratko, mi se zalažemo za usklađivanje standarda kroz legalizaciju u Uniji.
Mislite li da bi svakome trebalo biti dopušteno da uzgaja kanabis, proizvodi proizvode od njega i prodaje ih?
Kanabis nije samo još jedan proizvod. Mi i kada promičemo legalizaciju kanabisa svjesni smo da on predstavlja rizik za određene pojedince. Kako bi se ograničili rizici, ali i povećala kvaliteta kanabisa, proizvodnja bi trebala biti u onim okvirima koje garantiraju sljedivost od sjemena do paketića marihuane za prodaju. Da, ne mislim da bi svatko trebao proizvoditi i prodavati marihuanu.
Međutim, ako je moguće kupiti marihuanu od proizvođača, posljedično i i potrošači bi trebali imati mogućnost da uzgajaju svoje biljke. U svakoj zemlji u kojoj je potrošnja marihuane dopuštena postoji i određena dopuštena količina. Trebamo pronaći inspiraciju u različitim iskustvima u Coloradu ili u Washingtonu kako bismo utvrdili te količine.
Mnogi hrvatski građani otkrili su marihuanu za medicinske samopomoć. Neki od njih javno su rekli da im uzimanje kanabisa pomaže pri ublažavanju ili liječenju teških bolesti poput padavice, multiple skleroze ili raka, za ublažavanje posljedica kemoterapije, depresije i slično. Spoznaje o ljekovitosti te biljke u javnosti u novije vrijeme šire se još od 90-ih godina, kada je na hrvatski prevedena knjiga ‘Marihuana – zabranjeni lijek’ Lestera Grinspoona i Jamesa B. Bakalara, profesora sa Sveučilišta Harvard. Kako Vaša kampanja gleda na liječenje medicinskim kanabisom?
Medicinska uporaba kanabisa vrlo je važan aspekt. Mnogi pristaše kampanje žele naglasiti činjenicu da kanabis ima mnoga terapeutska svojstva, primjerice za ublažavanje bolova. Kanabis može i izliječiti neke bolesti. Mi ćemo uskoro otvoriti novu rubriku na našim web-stranicama pod nazivom ‘svjedočenja’ u kojoj ćemo stručnjacima i svima zainteresiranima dati mogućnost da objasne svoj iskustva s kanabisom, pogotovo medicinska iskustva. Međutim, našom kampanjom želimo razgovarati o različitim argumentima u korist legalizacije. Rasprava o kanabisu sadrži filozofske, političke, gospodarske i znanstvene argumente. Naša ambicija je nositi se sa svim tim komponentama.
Weed like to talk je, kao građanska platforma, struktura u kojoj mišljenje mogu izraziti već postojeće organizacije koje promiču kanabis.
Kanabis se u Hrvatskoj zakonski tretira kao droga. Donedavno su mnogi dobili i zatvorske kazne kad bi ih policija zatekla s koji džointom. Sada smo kanabis dekriminalizirali, ali korištenje je i dalje prekršaj, dakle zabranjeno, čak i za osobne potrebe. Je li slično i u drugim zemljama Europske unije?
Kao što sam ranije rekao, situacija u EU-u je heterogena po tom pitanju, ali možemo razlikovati tri glavna modela. Najnapredniji zakoni u vezi kanabisa u EU-u postoje u Nizozemskoj. Ali ni tamo ne možemo govoriti o legalizaciji. Načelo ‘odvajanja tržišta’, opasnih droga od marihuane doneseno je 1976 . godine. Coffeeshopovi postupno su postali ‘službeno-neslužbeni’ prodajni kanal za kanabis, ali pod strogim uvjetima. Zatim, različite zemlje poput Portugala ili Češke donijeli su različite zakone koji dekriminaliziraju potrošnju kanabisa. Konačno, u Francuskoj, Švedskoj ili Poljskoj konzumacija marihuane protuzakonita je. Pušenje samo jednog džointa može biti dovoljna za kaznu zatvora. Ova je podjela vrlo površna, jer postoje različite zemlje u kojoj je potrošnja u teoriji nezakonita, a u praksi su tijela javne vlasti vrlo tolerantna.
Što će biti nakon što kampanja prikupi dovoljno potpisa?
EGI je poziv Europskoj komisiji da analizira naše zahtjeve kroz transparentan proces. Međutim, EU komisija u potpunosti je slobodna dijeliti naše stavove ili ne i nije prisiljena proslijediti prijedlog na daljnje odlučivanje. Jedina je obveza transparentnost. Komisija mora objasniti svoj stav podržava li inicijativu ili ne. Ali ako EU komisija ne želi poduzeti daljnje korake prema legalizaciji, EGI ipak nudi mnoge prednosti za našu stvar.
Prvo, EGI daje priliku građanima da u svoje ruke uzmu europski zakonodavni okvir. U previše europskih zemalja političari odbijaju revidirati status quo iz straha ili konzervativizma. Weed like to talk najbolji je način da se dokaže da diljem Europe postoje građani koji su siti trenutačnog licemjerja i koji žele novo i pragmatično rješenje: legalizaciju.
Drugo, ako smo uspješni u okupljanju mnogo građana, bit ćemo usmjereni prema medijima i tako raspravu o ovom važno pitanju učiniti neizbježnom. U korist na ide i to što radimo tijekom europskih izbora; kontekst je vrlo pogodan za bolje odlučivanje o europskim pitanjima.
wpDiscuz