Kao što je Izetbegović pokrao pola milijuna glasova, tako je Erdogan uhitio pola milijuna ljudi i po tome će se pamtiti njihove vladavine.
Bez obzira na krizu kroz koju očito prolazi Turska, Recep Tayyip Erdoğan je pokazao vrlo visoke državničke kvalitete jer je učinio da Turska postane geopolitički igrač na Bliskom istoku. Za razliku od njega, Izetbegović je beznadežan politički slučaj koji je doveo Bošnjake u beznadežnu situaciju.
____________piše: Nedžad Latić I The Bosnia Times
Vrlo, vrlo su slični rezultati turskih izbora s rezultatima naših izbora, barem kad je bošnjačka komponenta u pitanju. Zapravo su slični onoliko koliko su slične vladajuća bošnjačka stranka SDA i vladajuća turska stranka AK partija, odnosno koliko su bliski i slični lideri ovih stranaka Recep Tayyip Erdogan i Bakir Izetbegović. Prva sličnost po rezultatima uočava se da AK partija nakon dva desetljeća gubi vlast u velikim gradovima, posebno u Istanbulu i Ankari, poput SDA, koja je izgubila vlast u velikim gradovima, posebno u Sarajevu.
‘Izetbegović krade, Erdogan hapsi’
Iako međunarodni promatrači iskazuju sumnju u demokratsko okruženje turskih izbora, mora se priznati da su turski izbori mnogo demokratičniji od bosanskohercegovačkih izbora, makar sam Erdogan ima imidž čvrstorukaša, autokrata i diktatora, za razliku Bakira Izetbegovića koji vješto krije svoj imidž baršunastog diktatora. Njegova stranka je pokrala pola milijuna glasova i opet joj nije bilo dovoljno da ostane na vlasti barem u Sarajevu. Indikativno je da međunarodna zajednica, posebno europske demokratske instance, nije imala bitnih primjedbi na regularnost izbora u Bosni i Hercegovini. Navikli smo na ovakvo europsko licemjerstvo jer je Bosna i Hercegovina pod njihovim protektoratom i zato neće i ne smiju priznati sudioništvo u brutalnom izbornom inženjeringu. Osim licemjerstva europskog establishmenta, bosanski izbori ozbiljno ukazuju da u Bosni i Hercegovini djeluje ogranak moćne međunarodne mafije koja u ovakvim situacijama blisko surađuje s lokalnim mafijaškim režimskim krugovima. Oni su izrežirali izbornu krađu da bi Izetbegovića održali na vlasti jer vjerojatno računaju da je toliko politički slab bez jakih međunarodnih zaštitnika da će ga lako slomiti u slučaju novih pregovora u preuređenju države kroz međunacionalne stranačke pregovore koji su neminovni.
Kao što je Izetbegović pokrao pola milijuna glasova, tako je Erdogan uhitio pola milijuna ljudi i po tome će se pamtiti njihove vladavine. Sudeći prema preliminarnim rezultatima izbora, tursko biračko tijelo je prepolovljeno između AK partije i njihovog koalicijskog partnera MHP-a, koji imaju ukupno 51 posto osvojenih glasova, i opozicijskih stranaka CHP-a, IYI stranke i HDP-a, tako da se Erdogan sigurno neće ugodno osjećati kao sultan tijekom svog predsjedničkog mandata. Pitanje je hoće li i završiti mandat u miru, a sasvim je neizvjesno hoće li ikad više on i njegova stranka pobijediti s natpolovičnom većinom.
Beznadežan slučaj
Mnogo je uzroka koji su doveli da pada popularnosti njega i njegove stranke, a većina analitičara smatra da je uzrok ekonomska kriza, odnosno pad vrijednosti nacionalne valute lire. To je nepobitan stvar, ali se najvjerojatnije radi o tome da je Erdoganova vizija Turske kao neoosmanske imperije pogrešna i da će morati spaliti iluziju oživljavanja jednog povijesnog dinosaura.
Također je Erdoganova panislamistička ideologija doživjela neuspjeh. On nije postao omiljeni lider islamskog svijeta time iako je vrlo arogantno napadao zapadne kršćanske zemlje zbog islamofobije, dok je sam poput drugih arapskih vlastodržaca podržavao islamofobne stavove svojih političkih oponenata u islamskom svijetu. Dovoljno je reći da je danas, naprimjer, omiljenija novozelandska premijerka Jacinda Ardern u islamskom svijetu od njega.
Bez obzira na krizu kroz koju očito prolazi Turska, Erdogan je pokazao vrlo visoke državničke kvalitete jer je učinio da Turska postane geopolitički igrač na Bliskom istoku. Za razliku od njega, Izetbegović je beznadežan politički slučaj koji je doveo Bošnjake u beznadežnu situaciju. Ova godina bi mogla biti dramatično teška i nepovoljna kako po njega tako i Bošnjake. Najesen se vrši njegov (re)izbor na Kongresu SDA, kao i (re)izbor reisu-l-uleme Huseina Kavazovića. Obojica su snažno podržavana od Erdoganovog režima, mada Turska nije ispunila obećanje da će za nagradu ako Kavazović pobijedi Cerića izgraditi sve preostale neobnovljene džamije u BiH. Više je faktora koji ukazuju da su Izetbegović i Kavazović nesmjenjivi tako da će se malo tko smjeti drznuti „izaći im na crtu“. Stoga je izvjesno da će i na narednim lokalnim izborima Bošnjaci ponovo čekati reisov „išaret“ za koga će glasati. Ali tad će barem dva neumoljiva faktora biti protiv njih; Erdogan vjerojatno ni sam sebi više neće moći pomoći, a kamoli Izetbegoviću, i ako Bh. blok ostane jedinstven pa bude imao zajedničke kandidate za načelnike općina, to će biti definitivan kraj vladavine Izetbegovića. U suprotnom, SDA će vladati do Sudnjeg dana!
wpDiscuz