Zaokret u vladajućoj koaliciji nije zbunio i iznenadio kroničare, no razočarao je politologe. Jedan od takvih je i prof. dr. Mile Lasić s Filozofskog fakulteta u Mostaru koji upozorava da sve izvjesniji scenarij nije poželjan razvoj događaja.
U vrhu HDZ-a su političari maloga dometa
Mislite li da je mudar potez izbaciti SDA iz koalicije?
Ne samo da nije mudar, nego je opasan. Sa strane gledajući na sve što se događa, moram upozoriti da se danas ne može pristajati na ono što smo do jučer kritizirali. SDA je najautentičniji izraz volje bošnjačkog političkog korpusa, uz onu drugu mimikričnu SDP-ovsku političku volju. Učiniti to u višenacionalnoj zemlji BiH je do kraja kontraproduktivno.
Kako u tom kontekstu gledate na ponašanje vodećih hrvatskih političara?
Kada ovo govorim želim ostati oprezan. Svaki dan čitam različite izjave koje su do sada uglavnom bile u kondicionalu. Ali, ako pristanu na igru koja nije autohtono njihova, onda je to nešto čime su skočili sebi u usta pa taman bilo moguće na ovaj način izvršiti rekonstrukciju nelegalno uspostavljene federalne Vlade. Ulog je prevelik. Iz principijelnih razloga ne smije se izgurati SDA jer će sutra ponovno biti izguran netko s hrvatskim političkim legitimitetom i onda će im biti uzalud sva objašnjenja.
Od HDZ-ovaca kao protuargumentacija može se čuti da je federalna vlast prouzročila previše štete te da je treba zaustaviti!
Ono što je najvažnije prisjetiti se kako je do svega ovoga došlo. U izbornoj noći jasno je nagoviješteno na razini zemlje i unutar federalnog entiteta. Ona stranka, koja bi sada uređivala odnose izguravajući SDA iz vlasti, nije željela slijediti logiku da postoji više pobjednika na izborima. Ta stranka je nažalost dobila potporu međunarodne zajednice, visokog predstavnika i OHR-a te nastavila samovolju proizvodeći probleme i ne rješavajući ni jedan problem u zemlji. Kada bi bilo moguće izgurati tu stranku koja je proizvela najviše nereda u zemlji, onda bi moji odgovori bili drukčiji. Ona je to naime zaslužila i nitko za njom ne bi plakao. Samo tako bi se ova stranka na taj način mogla presabrati i vratiti se svojoj socijaldemokratskoj, multietničkoj biti na koju je zaboravila u posljednjih godinu i pol dana.
Iako su stvari gotovo dovedene do kraja, još uvijek govorimo u kondicionalu. Što vam ipak o politici dva HDZ-a govori njihovo sudjelovanje u tome procesu?
Sudjelovanje u ovome procesu govori o njima kao o političarima maloga formata kojima su važnije fotelje nego strateška pitanja.
Ali ponovno se referiram na stajališta HDZ-ovaca koji tvrde da su vlasti u platformi donijele i bezbroj zakona na štetu županija, općina, na kraju samih Hrvata!?
Apsolutno, i to nije sporno. No, moramo postaviti pitanje tko je upravo taj inicijator razvlašćivanja temeljnih organizacijskih oblika općina i županija u proteklim godinama. Tko je dominantan u procesu unitarizacije ovoga federalnog entiteta? Pa to je upravo stranka koja ostaje u igri, a izgurava se stranka koja je, na žalost, bila sufler i mlađi brat u svemu ovome, ne uviđajući koliko je to opasno i po nju. Uletjeti sada međutim u takvu igru i tražiti zamjenu u SBB-u i njegovom kontroverznom vođi koji bi se mogao suočiti s pravnom državom je više nego opasno. To je put k definitivnoj dekonstituciji Hrvata i njihovom svođenju na nacionalnu manjinu. Bojim se da na duge staze otvaramo proces dovršetka unitarizacije FBiH kroz majorizaciju Hrvata. Nužno je ući u obranu formiranih struktura vlasti s oprobanim partnerima i drugima koji će poštivati izbornu političku volju u hrvatskom i bošnjačkom korpusu.
Ali niste izravno odgovorili kako se treba postaviti prema rekonstrukciji federalnih vlasti?
Otkako je OHR u BiH, doneseno je oko 800 odluka. Inzistirati sada na polovini mandata na rekonstrukciji federalne Vlade nije posebna mudrost. Potrebno je tražiti uspostavu zakonite vlasti i snažno kritizirati procese razvlašćivanja općina i županija i to raditi na jedan principijelan način.
Ne zvučite optimistično da je moguć razvoj BiH u društvo u kojemu bi se međusobno uvažavali!?
Mi, na žalost, nemamo razvijeno multikulturalno građanstvo niti u jednome narodu, jednu poželjnu smjesu koju čine liberalni nacionalisti i liberalno građanstvo koje bi uvažilo višenacionalni karakter ove zemlje te se unatoč tome težilo da postanemo građansko društvo. Mi, na žalost, imamo prokockane ideje socijaldemokracije i liberalizma u funkcije dominacije dvaju koncepata – centralističkog u Republici Srpskoj i unitarističkog u FBiH. Nemamo alternativni koncept koji bi se zasnivao na respektu plurimorfne nacionalne kompozitnosti u BiH koja je svjesna da se mora razviti u političku zajednicu.
Je li politički sustav koji je uspostavljen u Daytonu uokvirio koncepte o kojima govorite?
Mi, na žalost, nismo u stanju izvršiti autorefleksiju što smo bili u prošlosti, što smo i kako jedni drugima radili u ratu, što smo dobili kroz nametnuti mirovni sporazum, i priznati da smo podijeljeno društvo i društva te od te osnove tražiti uljuđivanje ovih prostora u kontekstu približavanja Europskoj uniji. Mi na žalost i dalje vodimo ratove, medijske i političke, kojima dovršavamo ratne koncepte i ama baš nitko ne vodi računa o izgradnji europske države triju nacija i njezinih građana.
Brojni bi vam u BiH upravo spočitali to što ste sada rekli, postojanje triju nacija. Je li u BiH jedna ili ih postoji više?
Jedno od temeljnih problema u BiH je što značajan dio bošnjačkog političkog korpusa i krugova akademske zajednice upregao dokazati kako i nema nacija u BiH. Omiljena teza je da se radi o etnijima, vjerskim posebnostima s isticanjem da se radi o jednoj naciji. Taj sindrom ili prokletstvo jednosti drži zemlju u jednakome naboju i okovima kao i separatističke težnje Republike Srpske.
Koliko se Daytonom i kasnijim rješenjima u pravome smislu uništio politički pluralizam što je Hrvate dovelo u jednu krajnje nelagodnu poziciju da u slučaju podjela budu izbačeni iz vlasti?
Ovaj politički sustav je onemogućio alternativu građanskog tipa i kod drugih naroda, ne samo Hrvata. Prisilio je artikulaciju unutar onih prostora do kojih su u ratu stigle vojske HVO-a, Armije BiH i VRS-a. Samo kada pogledate Lagumdžiju kako se ponaša vidjet ćete da razmišlja kao tipičan bošnjački političar, no to sve do njega još nije doprlo. Riječ je o tome da imamo etnički pluralizam koji nas ne uspijeva povezati, a mogao bi kada bi svi odustali od svojih krajnjih ambicija.
Koje su to ambicije?
Mora se odustati od ambicija da se od RS-a stvori zasebna država. To nije moguće i to je kontraproduktivno po srpski narod i druge. Krajnja ambicija bošnjačkih političkih elita jest unitarizacija FBiH i od toga se mora odustati. Tome se moraju oduprijeti ne samo hrvatska politika i ljudi nego prije svega prosvijećeni ljudi među Bošnjacima. Takvo nešto nije poželjno na duge staze ni za bošnjački narod.
Profesore, a što je s Hrvatima, kojih se krajnjih ambicija oni trebaju odreći, ako ih vidite i ako ih imaju?
Moram priznati da su se Hrvati, artikulirani kroz HDZ-ove, odrekli ranijih ambicija koji su vodili k separatističkim težnjama. Oni imaju ambiciju oživjeti prostor Herceg Bosne tako da bi kroz teritorijalni legitimitet imali jaču uporišnu kartu. To je ono što nije dovoljno zrelo. Naime, pred Hrvatima je zadaća, ne samo obrana vlastite konstitutivnosti, nego i vlastitog identiteta u cijeloj BiH. To mogu napraviti neformiranjem teritorijalnog entiteta nego uvezivanjem hrvatskih s općim bh. interesima koji su vidljivi u procesu integriranja u Europu. Jer, tada će pitanje bilo kakvih entiteta postati ustvari pitanje regija i transregionalne suradnje. Kroz to možemo biti europejskiji i uzoritiji u odnosu na druge narode.
Večernji list, 02. svibnja 2012. godine Razgovarao: Zoran Krešić
Sličan interview prof. dr. Lasić dao je i Oslobođenju:
Nalazi li se Bosna i Hercegovina, nakon što je SDP izbacio SDA iz vladajuće koalicije, pred novom političkom krizom, odnosno da li će konstituiranje prekomponirane vlasti na različitim nivoima ići tako jednostavno kako je lider SDP-a Zlatko Lagumdžija najavio?
Razgovarala: Duška Jurišić-Oslobođenje
– I u drugim zemljama padaju vlade na pitanjima budžeta na razini države. Ali, ovdje se ne radi samo o mogućem padu “državne vlade” nego o potencijalnom izguravanju iz vlasti SDA na svim razinama. Dakako, SDA u ovoj javašluk-konsocijacijskoj igri neiskrenih ahbaba nije nevina, pristala je biti “mlađi brat” u poništavanju izborne političke volje hrvatskih ljudi, sudjelovala je u biranju hrvatskog člana Predsjedništva BiH bošnjačkim glasovima, ali se ipak ne smije zaboraviti kako nije SDA bila glavni vinovnik političke krize koja traje od izborne noći 3. listopada 2010. godine do danas, nego je to bio i ostao SDPBiH.
Ova se stranka, naime, odlučila za proizvodnju afera, meteža i kaosa umjesto za gradnju konsenzualne političke kulture s drugim političkim pobjednicama, jer njih je nužno više u zemlji kakva je BiH.
SDP se k tomu lažno ili mimikrično predstavlja multietničkom strankom, sukrivac je dijelom što se u našoj višenacionalnoj zemlji pati od “sindroma jednosti” koja uključuje i nijekanje legitimnih političkih volja bh. nacija.
Političke afere Ali, glavna SDP-ova krivnja je stalna proizvodnja kriza, prekjučer u odnosima sa SNSD-om, jučer s HDZ-ovima, a danas sa SDA. I uvijek je pri tomu politika SDP-a bila uvjetovana i osobnim animozitetima “mudrog vođe” s drugim sličnim vođama.
Ništa nije unizilo SDP, zapravo, kao autoritarni stil vladanja, odnosno neviđena oholost “mudrog vođe” u prakticiranju kulture nadbijanja. Dakle, poslije neviđenog političkog nasilja naspram HDZ-ova, takvih kakvi jesu, premazanih svim mastima, ali oboružanih izbornim legitimitetom, poslije bruke s uvođenjem u federalnu strukturu vlasti HSP-a i NSRzB-a, na ustavno problematičan način, ali “aminovan” od OHR-a, nakon beskrajno mučnog formiranja Vijeća ministara, na redu je nova politička kriza, koja ima za posljedicu da će SDP koalirati sa SBB-om, tajkunskom strankom Fahrudina Radončića.
Hoće li ići sve kao po loju, kako su zamislili Lagumdžija i Radončić, ne znam, ali ovaj pakt po svaku cijenu će definitivno razotkriti politički i ljudski profil Zlatka Lagumdžije, poslije njega jedva da će netko više imati iluzije o njemu i dubini pada SDPBiH pod njegovim mudrim vođstvom, a to je jedino dobro u cijeloj ovoj priči.
• Kakvo je Vaše mišljenje o Fahrudinu Radončiću kao novom koalicionom partneru SDP-a Zlatka Lagumdžije?
– Mogu zamisliti dan kada će se o Fahrudinu Radončiću, moćnom bošnjačkom tajkunu, govoriti na posve drugi način od odnjegovane slike o sebi u vlastitim medijima. “Avazovština” je fenomen koji zaslužuje posebne studije, kao i njezin proizvod koji se zove “Fahrudin Radončić”, mada neki misle da je on njezin otac, no o tomu po tomu. Ima, zapravo, neke paklene logike i kozmičke pravednosti što će glavni bošnjački etno-kapitalista i medijski mogul zaokružiti svoju vrtoglavu karijeru u državnoj strukturi. Tako je nekako slično pokušao i Silvio Berlusconi prikriti tragove svojega nečovještva iz ranijih života.
Posebna je draž ovoga deala u tomu što mu takvo što na pladnju nudi njegov ljuti neprijatelj ili prijatelj po potrebi, lažni socijaldemokrata Lagumdžija. Tek s time je karikaturalnost ovog dvojnog pakta dovedena do savršenstva.
Kada je Lagumdžija dovodio nepismenog Jerku Lijanovića za ministra poljoprivrede, u kojoj se dijele poticaji i po babi i po stričevima, Senad Avdić je napisao u Slobodnoj Bosni da je to isto kao postaviti lisicu za stražara u kokošinjac.
Tako meni nekako izgleda ova najava da čovjeka umiješanog u mutne poslove ratnih privatizacija i varakanja s bošnjačkim političkim prvacima postavi na poziciju koja bi trebala skrbiti o sigurnosti i pravnodržavnosti.
S time se slažu kockice u orvelovskoj BiH, a BiH se razotkriva kao uspješna demokratura, kojoj su ravne tekBjelorusija i Sjeverna Koreja. Mašala. Pitam se samo zašto sada SDA i Bakir Izetbegović ne kažu narodu istinu o prvim Radončićevim milijunima.
• Sudeći po prvim izjavama Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, on je zamjenu partnera u vlasti prihvatio kao priliku za rekonstrukciju federalne Vlade. Doživljavate Vi ovo doživljavate kao mogućnost da se ispoštuje volja hrvatskog biračkog tijela i na vlast na razini Federacije i kantona uvedu predstavnici dva HDZ-a?
– HDZ-ovi i nisu drugo do “politička prdimahovina”, čuje se u Hercegovini, dakle, smrtno ozbiljni borci za fotelje i privilegije pod plaštom borbe za nacionalnu jednakopravnost Hrvata u BiH. Sestrinski HDZ Hrvatske je u procesu demontaže, ali se u BiH u životu održavaju čak dva, u prvom redu zbog postdejtonskih raspleta na štetu bh. Hrvata.
wpDiscuz