Bivši lider Socijaldemokratske partije BiH bez ustezanja (čuli bez ustezanja) govori o bivšim kolegama (o bivšima sve najbolje?) i politikama koje oni zastupaju, kandidaturi Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH (iz reda kojeg naroda s obzirom da se izjasnio ko Bosanac?), posjeti predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović Bosni i Hercegovini i drugim važnim temama.
Gospodine Lagumdžija, Željko Komšić je najavio svoju kandidaturu za (hrvatskog!) člana Predsjedništva BiH na predstojećim izborima. Kako gledate na tu najavu i kakva je razlika sada u odnosu na period iz 2006. godine?
U politici je mnogo važnije koje su posljedice vaših odluka od onoga što ste njima željeli postići. (Reče autor projekta koji je u BIH vratio nacionalizam na 90-e) Put do pakla može biti popločan najboljim namjerama. (Kasno Zlatko na Dayton stiže) Komšićevi potezi, ne ulazeći u motive, u posljednjih pet godina imali su za posljedicu samo korist za SDA, a u posljednje vrijeme i za HDZ, uz konstantno pravljenje zbrke, štete i kreiranje lažnih nada pobornicima ljevice i građanske opcije.(Imali su i za interesnu kliku oko Željka)
Prvo treba reći da on ima puno pravo na svoju kandidaturu. (Nema, izjavio je pred popis “nas Bosanaca na popisu će biti preko 100.000) Ona je legalna, (nije) a ne ulazeći u sadašnji legitimitet, odgovorno tvrdim da je 2006. svaki kandidat SDP-a, pa tako i on, imao legitimitet kao i drugi kandidati. (Nije imao ni politički ni pravni legitimitet a ni ustavni legalitet jer nije bio predstavnik naroda kojeg po Ustavu predstavlja budući da nije mogao niti pomisliti kako ulazi u hrvatski Dom naroda i upućuje veto) Tada je, kao i 2010. godine, SDP imao respektabilan broj Hrvata u kantonalnim skupštinama i domovima naroda,(Respektiranih od strane koga? Zlatka? Izabranih od strane koga? Hrvata? To nisu bili hrvatski predstavnici.) dok je s drugim hrvatskim strankama zajedno imao više Hrvata nego sam HDZ(Naročito ako se zbroje Lijanovićevi zastupnici kupljeni kriminalom). To više nije tako, pri čemu Čović danas “suhim zlatom” plaća političke argumente koji ga opravdavaju za podjelu države na tri odvojena nacionalna i politička društva koja će se na kraju samo teritorijalno “ovjeriti”. (Čović traži poštivanje Ustava, ne podjelu države, kao i odluke Ustavnog suda)
Komšićeva samoproglašena kandidatura, uz njegove izjave da ujedinjenje ljevice ide tek nakon izbora, predstavlja posljednji udarac očekivanjima javnosti koju je kreirao s drugim liderima građanskih stranaka.(Super, no zar je od Izrade netko očekivao da nakon što je izradio dva puta narod vlastitog oca, ovaj put neće izraditi dojučerašnje kolege?)
Ovo je istovremeno javno i jednostrano cijepanje sporazuma potpisanog s Nikšićem o objedinjavanju alternativnog bloka vladajućim strankama. (Tko dakle cijepa državu? I dogovore?) Neprofilirana opozicija i svjesno kreiranje atmosfere od vladajućih struktura tipa “svi su isti”, uz montirane političko-policijske procese za jednokratnu upotrebu, samo mogu rezultirati gubitkom nade “uspavanog” biračkog tijela. (Misliš napredne građanske omladine i radnog naroda koji se odavno odselio?)
Ako je cilj DF-a “sve je isto samo se on vraća u Predsjedništvo”, tek onda svi zajedno imamo dodatni problem.(Dobar šuk)
Istina, Izetbegoviću Komšićeva samokandidatura može ponuditi iluziju da se tako može disciplinirati Čović, mada je time lideru HDZ-a dat besplatan novogodišnji poklon za jačanje propagandne i besmislene argumentacije kojom će lakše disciplinirati mogući opozicioni glas među Hrvatima. “Najgore” što se Čoviću može dogoditi je da mu ovo bude ključni argument kako bi SDA privolio na izmjene Izbornog zakona po HDZ mjeri. Radončić pametno šuti i pušta da drugi za njega rade, jer s razlogom vjeruje da ovo i njega približava Predsjedništvu.(Jao logike, nije li Komšić upravo Bakirov skretač koji će onemogućiti Radončiću da pobijedi Zvizdića?)Dakle, na sceni je cementiranje lošeg i postavljanje skele za još gore.
Posljedica je razbijanje alternative i jačanje aktuelne vlasti koja, mada nikada slabija, postaje uvjerena da je nema tko pobijediti. Besmisleno fokusiranje na izbor članova Predsjedništva na ovaj način direktno vodi do cilja HDZ-a u ključnoj bitci , a to je apsolutna i kvalificirana pobjeda u domovima naroda koja je alat za pretvaranje Federacije i čitave države u “Veliki Mostar”. To je ipak potpuno nova glavna priča koja izlazi iz okvira ovog pitanja.(Ukratko, ne smije se dozvoliti da dom hrvatskog naroda postane hrvatski, majorizacija se mora nastaviti. FBIH se ne smije vratiti u daytonske okvire, jar u tim okvirima s Hrvatima moramo dijeliti vlast,a to ne želimo. Moguć suživot je samo onaj u kojem mi određujemo koji Hrvati mogu u vlast a koji idu u čekaonu)
Kako izaći iz ovog scenarija, to zahtijeva veći prostor i ozbiljne ljude koji su spremni raditi zajedno, a ne samo za sebe. (Jesi se zato povukao? Ako da, svaka čast na samokritičnosti) Cilj nam treba biti poraz onih koji ruše državu,(Pa poražen si, cilj si ostvario, sjedi, ne mrdaj) ali preduslov (kaže se uvjet) za to je osvještenje ili diskvalifikacija populista kratke pameti,(Jao Željko kako ti ovo govori?) ozbiljnog nerada, beskrupuloznih ambicija i profesionalno naplaćivanog patriotizma.(Ova ti je ko iz musafa)
Znam da će ova kratka elaboracija pokrenuti novu lavinu napada, ali ja odavno nemam potrebu da ljudima govorim ono što žele čuti, mada bi mi to sada bilo jednostavnije, već samo govorim ono što mislim da ljudi trebaju znati.
Ponovo su se počela koplja lomiti između onih koji tvrde da ne bi trebalo da jedan narod drugom bira političke predstavnike i onih koji smatraju da je riječ o legitimnoj političkoj borbi. Kako Vi, u trenutnim okolnostima, gledate na to?
Ustav ne poznaje članove Predsjedništva kao “političke predstavnike naroda” već samo njihovu nacionalnu pripadnost. (Iliti nit sam ga čitao nit ga razumijem) Birači su građani i oni se ne dijele po bilo kom osnovu osim po mjestu prebivališta.(Građani sami odlučuju žele li građansku ili tronacionalnu logiku države, i to je jedina moguća BH demokracija, ukoliko građani BIH žele građansku logiku BIH onda će BIH biti građanska, ukoliko ju ne žele onda neće)
Biti građanin ne znači tjerati svakoga ko ima naglašen neki identitet, npr. vjerski ili etnički, da to zaboravi. Naprotiv. (Naravno, no bigi građanin ne znači ni tjerati cijele narode da šute na građanski nacionalizam većinske nacije. Činjenica je da građanski nacionalizam u BIH nikada nije postao troetnički nego je oduvijek isključivo samo bošnjački. Prema tome direktore Bošnjačkog instituta?) Samo tako nećemo dozvoliti nacionalistima ili fanaticima raznih boja da kolektivne identitete zloupotrebe za svoje male privatne ciljeve. (Zlatko, ti si prosti nacionalist, i reci raji koliko si ispostavio ugovora Vladi Platforme, putem tećih programerskih tvrtki iz drugih zemalja, ili nas demantiraj)
Uostalom nacionalisti i traže da se Ustavom definira da “svako bira svog” umjesto da “svi biramo sve” kako je i bilo 1990. godine. (To pravo iz 1990 godine bilo je na teritoriju cijele BIH, danas da je takvo pravo, Komšić nikada ne bi mogao biti jedan od članova Predsjedništva, a da se to pravo primjeni buknuo bi opći nacionalizam)
I onda ide epohalni prijedlog: Zašto Federacija ne bi bila jednostavno nova Srpska?
Nemojte zaboraviti da člana Predsjedništva iz RS bira 20 posto birača koji nisu Srbi. To može biti jak adut u korist građana, (Građani Federacije dakle, ugledajte se na Srpsku!) umjesto da se utopimo u njihov “film” i damo ga profesionalnim nacionalistima.(A mi nismo nacionalisti i nama je to fuj) Ako pogledate rezultate proteklih izbora, možete vidjeti da u Federaciji manje od 10 posto glasača Hrvata može biti odlučujuće da bude izabran drugi Bošnjak za člana Predsjedništva. (Može toliko su brojni i komotni nakon što ih je protjerao džihad da deset posto njih, dok ih se preglasava trče Bošnjacima preokrenuti rezultat)Također, možete vidjeti da građani koji nisu Bošnjaci i Hrvati u Federaciji su mogli u svim posljeratnim izborima, pa tako i ove godine, prevagnuti da izaberu koga oni žele. (Onih par postotaka? Teško. I kad bi svi izišli) Prirodno, ja smatram da je to uredu, jer u Predsjedništvu, prema Ustavu, ne sjede predstavnici naroda, već ljudi određene nacionalnosti koje su izabrali građani Federacije ili RS kao izbornih jedinica. (State Department dislikes this)
“Sejdić-Finci”, kao i pitanje bilo koje nacionalne diskriminacije, ako se želi, rješava se jednom rečenicom. (Komšić?)Umjesto etničke denominacije kaže se da izabrani moraju biti različite nacionalnosti. Ili se izaberu četiri umjesto tri člana Predsjedništva. Ili se bira samo jedan predsjednik, pri čemu drugi čelnici izvršne i zakonodavne vlasti ne mogu biti iste nacionalnosti.
Ili… Umjesto da ispravljamo diskriminaciju građana po nacionalnoj pripadnosti mi smo upali u zamku da u postojećem diskriminirajućem konceptu tražimo “nacionalne predstavnike” segregacijom građana u istoj državi. U takvim okolnostima se nacionalisti najbolje snalaze. (Ako se netko bori za prava svog, manjeg naroda, ne znači nužno da je nacionalist, može biti notorni liberal i socijaldemokrat, isto tako ako netko iz socdemokratske pozicije zagovara podjarmljivanje manjeg naroda, to nužno znači da je taj isti notorni nacionalist. Dakle Zlatko nacionalist si) Komšić je 2006. bio politički pokušaj mirenja građanskog i nacionalnog na putu ka društvu zajedničkih vrijednosti. (Čuli pokušaj? Čuli projekt mirenja?)Komšić 2018. je politički alibi za podjelu države na tri segregirana društva.(Dao Bog, pa da se federaliziramo, demokratiziramo i budemo jaka i normalna europska federacija. Dakle potpora Komšićevoj destruktivnoj namjeri.)
Ostaje mi da se nadam da će ostale opozicione stranke naći načina da se objedine ako je već DF odlučio ponovo ići nekim drugim putem. (Nadom protiv Željka)
Na kraju, ključno pitanje je da li želimo da u Predsjedništvu sjede ljudi koje ne voli nitko tko je druge nacionalnosti ili bismo htjeli da svatko ima “prolaz” i kod “drugih”. (Bakira ne vole mnogi Bošnjaci, i niti jedan Hrvat, Čovića gotive mnoge Bošnjakinje. Ivanić je iz druge galaksije, nijesmo ispitivali)
Nacionalisti hoće prve, demokrati druge. Ne smijemo zaboraviti da je nacionalizam i ako svjesno želimo izabrati nekoga samo zato što ga “anamo oni” ne vole. (U BIH nema anacionalista. Sve političke opcije su nacionalističke u ovoj il onoj mjeri.)
Nema vas u operativnoj politici protekle tri godine. Planirate li se ponovo politički angažirati?
Točno je, već tri godine nisam politički aktivan. Ali budući da se ne bavim operativnom politikom, to ne znači da nisam politička osoba. (Jesi)U posljednje vrijeme sam putovao po svijetu, držao predavanja s posebnim skretanjem pažnje na Bosnu i Hercegovinu. Nisam za to plaćen, nisam financiran ni iz kakvih budžeta, već kao čovjek koji je uključen u veliki broj međunarodnih projekata. (Ma hajte, molim vas)
Koristio sam priliku da ukažem na to da nema alternative za Bosnu i Hercegovinu do jačati je kao društvo zajedničkih vrijednosti. (Našao se tko će …) Uvijek ću biti prisutan u bh. politici svojim stavom. (Kojim taćno – U jedinstvu je snaga, Slušaj srce ili Za dom spremni?)Ne moramo se nužno baviti politikom da bismo politički djelovali. Zato su nam potrebni ljudi koji će, pored svojih redovnih poslova, biti glas razuma u ovom društvu.(Jesu)
Ja činim sve što je u mojoj moći da ova zemlja bude država i društvo zajedničkih vrijednosti, (zijev) kakvo je ovdje jedino moguće. Ja to više ne radim kao stranački čovjek, niti mislim tako raditi, već kao neko ko može na druge načine dati svoj doprinos.(Clinton od Bosne) Očekujem da svako da svoj doprinos, ne tako što će se samo baviti operativnom politikom.
Gledam kakav je Dragan Čović sada, a znam kakav je bio, gledam kakav je Milorad Dodik sada, a znam kakav je bio. Meni su glavu otkidali (susreo si se s El Mudžahidom il 7-om muslimanskom?) zato što sam Čovića stavio u stranu, glavu su mi otkidali (Na Ozrenu il u Travniku?) zato što sam s Dodikom dogovorio da na Drini popola pravimo hidrocentrale. (Ivo Andrić likes this) Sad nam ne daju ni našu stranu rijeke. (Čiju našu?)
Iskreno se nadam da se neću morati baviti politikom više nego što to radim danas.
Dakle, nećete se kandidirati za člana Predsjedništva BiH!?
Svojevrsna slika stanja u zemlji je i to što me sve više i sve češće ljudi to pitaju. Zahvaljujem se svim dobronamjernim ljudima koji od mene očekuju pozitivan odgovor. Ali, nisu me uvjerili. (Super)
Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović bila je u dvodnevnoj posjeti Bosni i Hercegovini. Prošlo je dovoljno od njenog obraćanja u Sarajevu da se slegnu dojmovi. Kako gledate na posjetu?
Odnosi su nedovoljno iskreno i uzajamno prijateljski, a posjeta je bila pokušaj da se problemi donekle smire. Da bi nam oboma (čuj oboma) bilo bolje, mi bismo trebali da se ponašamo kao prava država, a oni kao pravi prijatelji. (Dakle još treba da mole i da se dokazuju i da govore izvinite i oprostite) Ako ni zbog čega drugog, a ono zato što smo jedni drugima susjedi i svojevrsna familija. (Familija smo u Tučepima i Makarskoj. U Haagu ćemo izručiti samo vaše. Naše ćemo staviti u ladicu) Nažalost, to nije tako. Mi nemamo državničko ponašanje, a s druge strane veliki prijatelj ti ne bi pravio problem u vezi sa slobodnim izlazom na međunarodno more, ne bi proizvodio struju iz tvoje vode bez naknade, ne bi zakonom tvoju imovinu prevodio u svoju, ne bi te bez argumenata tračao drugima kako si teroristička baza (Abu Hamza likes this), ne bi ti držao predavanje i pokušao nametnuti “kućni red” o tome kako da se sami ponašamo u svojoj kući (Jer naše je suvereno pravo šutati po toj kući njihov narod) i da bez njih ne možemo birati ni svoj “kućni savjet” (Makar to značilo preuzimanje hrvatskih kolektivnih prava u BIH) …
Sve je to rezultat ostataka političkog mentaliteta proteklih ratova i tumačenja Dejtona u ulozi nepostojećeg “garanta” sporazuma, umjesto jednog od ravnopravnih potpisnika, kao što su i sve naše zemlje koji su se obavezale da će uzajamno poštivati suverenitet i teritorijalni integritet susjednih država. (Potpisalo je i Sarajevo poštivanje Daytona)BiH, Hrvatske i tada Jugoslavije, sada Srbije i Crne Gore.
Često se provlači teza, što u Srbiji, a u posljednje vrijeme i u Hrvatskoj, da su te zemlje garant Dejtonskog mirovnog sporazuma. Jesu li, prema Vašim viđenjima, Srbija i Hrvatska garanti Dejtona, ili tek potpisnice kao strane u sukobu?
Dakle, Hrvatska, kao i Srbija, po Daytonu prema nama nemaju ni manja ni veća prava i obaveze nego mi prema njima. Da se nećemo “širiti” i da smo svi svoji na svome. (Što se onda širite na tuđe?)
Bojim se da neki još uvijek misle da je Hrvatska kuća bogatijeg rođaka susjeda koji ima pravo da svom siromašnijem rođaku susjedu ureduje po kući – Bosni i Hercegovini.(Bola kaže se fala ti Hrvatska što si prva zemlja u povijesti koja mirno promatra genocid vlastitog naroda pod nacionalističkom čizmom najsofisticiranijeg nacioanlizma u regiji) To “pravo” pogrešno crpe iz “ostavinskog postupka” potpisanog u Daytonu nakon smrti zajedničkog pretka – Jugoslavije. (Ja ću dakle da vas naučim kako se čita Dayton) Svoj potpis pred međunarodnim sudom o mirnom razgraničenju, poštivanju vlasništva, dobrosusjedskim i familijarnim odnosima neki su izgleda doživjeli kao “garanciju” i pravo da je naše i njihovo dok njihovo nije i naše.(Hrvati u BIH su dakle naši, sarajevsko vlasništvo i naš materijal za udaranje, što se to tiče Hrvatske?)
Problem će postojati sve dok principi ravnopravnosti i punog reciprociteta država u regionu ne budu važili za sve. (On i dalje ne shvaća da je BIH država tri naroda) A to neće biti sve dok mi ne postanemo država u mjeri u kojoj su to i susjedi.(Dakle dok ne iselimo unutarnje neprijatelje, prvo Hrvate, a onda kom obojci kom opanci..) To je, prije svega, do nas samih. Istina, prijatelji mogu pomoći, ali samo ukoliko se tako i ponašaju. Za sada je ohrabrujuće to što su valjda dovoljno pametni da shvataju da je i njima u interesu da budemo uređena demokratska država, a ne nestabilni susjedni teritorij.(A kako stvari stoje, mi smo sve uređenija država, i sve stabilnija “država”, naročito nakon Platforme)
Svjedočimo sve zaoštrenijoj političkoj situaciji, što se reflektira i na terenu kroz pojavu određenih paravojnih formacija. Gdje, prema Vašem mišljenju, vodi cijela ova politička situacija?
Paravojne formacije (Jel ovo konačno progovorio o islamistima?)bez političkog projekta organizovanog zaleđa su samo kriminalci kokošari. Svako ko bi krenuo da ruši ustavni poredak i time mirovni sporazum bi bio gubitnik. To glavni akteri odlično znaju. Problem je što među njima ima ljudi koji se plaše da gubitkom vlasti gube sve i da ih samo novi državnopravni poredak čini državnicima, a ne onim što već jesu – kriminalci. Ovo što nam se dešava nije normalno stanje stvari i iz tog razloga mora propasti. Zato nam valja što prije krenuti u promjene. Zajedno. Objediniti sve koji nisu oni. U mjeri u kojoj prevladamo razlike među nama prepoznat će se da smo različiti od njih.
Kratkoročno rješenje je okupljanje jednog bloka protiv aktuelne vlasti SDA-HDZ-SNSD-SBB iza kojeg će stajati više građana, ali i respektabilan broj pripadnika svih naroda uključujući i ostale. (Platforma 2? – dokusurati i ono “A” od Država”). Postojeći Ustav to omogućava, ali ne tako što će se dozvoliti nacionalistima argument tipa “drugi hoće da nam izaberu predstavnika”. (Ne samo oduzeti im predstavnika. nego i pravo da kažu da si im oduzeo predstavnika, sve u skladu s demokratskim dosezima i selefizmom) Kako doći do toga, to zahtijeva više prostora.(Lebensraum jašta) Samo mogu reći da, ako za tim ima volje, sigurno ima i načina.(Cilj je važan, jebo načine, a cilj se zna još od Islamske deklaracije, jel tako)
Napomena: Crvenim slovima naznačene su naše upadice, al to ste valjda do sada sami skontali
Bacamo ovom prilikom Izazov g. Lagumdžiji. Lako ti je odgovarati Klixu. Aj odgovori nama fašistima na tri slatka mala fašistička pitanja, može?
wpDiscuz