Kud Komšić ćordom, tud Žontar s torbom, o stara, o dobra izreko naših pradjedova…

Zašto Vajdnerovo peglanje Papinog primitka Komšića smatramo promašenim. Možda čak i zlim? Evo zašto:

Činjenice:

1. Vatikan je jako ozbiljna državna struktura. Nekad su upravljali cijelom Europom. Imaju jako dugu povijest diplomacije te su izuzetno informirani o svim kadrovima koji im se šalju unutar Svetih zidina.
2. Vatikan jako dobro zna što se događa u BIH. Prate govore, priopćenja, istupe pojedinaca koji se kose s naukom Svete Stolice. Brinu se o povratu crkvene imovine, o stanu Vinku Puljiću i tako.
3. Vatikan je itekako svjestan da su na skupu Željka Komšića u Tuzli bile izvješene neoosmanlijske, džihadističke poruke : “Glogov kolac Čoviću, predstavniku Hrvata katolika u BIH, kolektivno silovanje Kolindi tadašnjoj predsjednici većinski katoličke Hrvatske”
4. Isto tako je svjestan da se Komšić nikada u BH javnosti nije ogradio od tih izjava, da ih je osobno vidio na skupu i da mu nisu smetale. Nije se htio zamjeriti svojim glasačima. Nabijačima na kolac predstavnika Hrvata, katolika u BIH i ljudima koji žele silovati katolkinju Kolindu.
5. Takva osoba Svetoj Stolici sama po sebi trebala bi biti nepoželjna. Netko tko političke govore drži uz antihumanističke , nasilne, anti-Kristove, džihadističke parole, trebao bi biti proglašen u cijeloj Crkvi u BIH personom non grata.
   No kako je Kardinal Puljić udijelio oprost Komšiću božićnim terevenkama potom uskršnjim tucanjem i Vatikan je valjda pomislio da se Komšić ispovjedio. No Komšić se nikome ne ispovijeda. Osim gospoji.
6. Isti taj Vatikan Komšića je 2008 odlikovao počasnom lentom. Nemamo pojma zbog čega. Valjda to Benedikt zna. I ti debili koji su ga savjetovali. Maleni džihadistički gmaz tek je tada krenuo udarati po narodu svog oca pa možda nijesu znali s kojom vrstom životinjice imaju posla. No kasnije su znali. I mogli su i morali su znati. Kao i za plakat u Tuzli. I za prijetnje mitraljezom. I za klanjanje komunističkom ubojici Titu, i za veličanje ustaškog ubojice Blaža Kraljevića i njegovog ustaškog odreda HOS. Odreda koji je 1940 i neke ubio i Stepinčevog brata.
7. Vatikan nikada nije odbio primiti ambasadora kojeg bi im poslao Komšić. Niti u jednom od njegova tri mandata.
8. Jedini slučaj kad je Vatikan uskratio agreman Komšićevom ambasadoru nije bio političke prirode. Nego osobne. Nije taj čovjek vraćen zbog Komšića nego zbog nevaljalog braka. Pa je tamo otišla čini nam se gđa. Slavica Karačić.
9. Ne znamo koliko se uvažena ekselencija trudila i je li uspjela pojasniti Stolici tko je tko u BIH, i je li mu uopće ikada spomenula  kako su nas Komšićevi vojnici razapinjali na križeve u Grabovici nakon što bi nam silovali majke i poubijali kćerke niti nam je poznato je li molila Svetu Stolicu da putem svojih veza informira svijet o ovom najgorem zločinu BH rata – nepresuđenom genocidu Komšićeve vojske. Zločinu počinjenom u mržnji prema vjeri.
10. No kako tamo nije bilo ubijenih fratara ne vidimo tih nekakvih postupka beatifikacije tih nevinih žrtvi. Razapetih na križ samo zato jer su bili kršćani. Koji su pribijeni poput Armenaca u doba osmanskog genocida na njima, poput Krista, na križeve. I koji su se od vojske Džihada branili Kristovim naukom. Oni njima okupaciju, Grabovčani njima večeru i konak.
11. Možda Vatikan smatra da nije dobro, poradi dobrih odnosa s onima koji žele da Vatikana nema, da se iz prošlosti vade te teme. Možda smo mi radikali jer ne želimo da se Grabovica zaboravi. Možda smo nacionalisti jer nam je žao Mladenke Zadro.
12. Ne znamo, možda su Pape i njihove baršunaste papuče iznad takvih tema. Možda ih to uznemirava i stvara im Sveti Čir na Svetom Želudcu. Možda im kvari boju svete stolice. Možda im izazove i Sveti Rak. Ako im izazove ovaj tekst Sveti Moždani Udar mi primamo grijeh na sebe. I s njim ćemo pred Boga.

Dakle ovo je naš stav draga plutajuća nacijo, naši otupljeni  revni psovači Bogova i Gospi, vi naši dragi pagani koji otimate svoje biskupe po zagovoru svojih fratara, vi o vjernici najvjerniji koji tako lakomo vjerujete da se kineska gospa, žmirkajuća i plastična već 45 godina petkom javlja u Međugorju po zagovoru Fra Joze i Fra Tome Vlašića . Osim kada su na snazi epidemiološke mjere Stožera. Koje eto “ona” poštuje a mi, glupi antivaxeri, nismo.

Pape i mi

Ponašanje Papa prema  Komšiću, vojniku džihada, političaru na čijim skupovima, njegovi vjernici kako rekosmo prijete silovanjem i nabijanjem na kolac kršćanima daje nam do znanja da papinski nuncij u Sarajevu uglavnom ili jede ćevape ili jede govna.

Mi smo stava da uvaženi papinski nunciji u BIH, od početka džihada 90-ih, pa do danas, uglavnom jedu govna.

Dakle ne rade svoj posao.

I ne informiraju pape o džihadističkim narativima i protukršćanskom djelovanju Željka Komšića.

Smeta li vam, o ćudoredna naša katolibančadi naš narativ? Je li va oduran i fuj? Jeste? Super.

To smo upravo htjeli i postići.

Evo i nastavka:

Naprosto, pustimo sada Hrvate u BIH, Sveta Stolica, morala je znati, da joj u diplomatsku misiju, svog čovjeka, Igora Žontara, ma kako god taj Žontar bio uglađen i pobožan,  šalje notorni džihadist, čiji su glasači džihadisti, koji je produkt džihadističke politike, i koji se nikada nije ispričao Amerikancima za ubojstvo 3000 kršćana i Židova na WTC-u koje su ubili njegovi suborci, prethodno istrenirani u ubojstvima naših Mladenki Zadro.

Taj podatak je morao zasvrbiti Svetu Stolicu.

Naše nacionalne samopoštovanje i Mi

Igora Žontara, čovjeka iz Crkve, upravo su crkveni trgovci našom nesrećom, u Mordoru u gradu ubojici ove zemlje– Sarajevu, dakle ljudi iz Crkve ponudili Komšiću. To znači da ti ljudi baš i nisu uz svoj narod. Odnosno točno su uz na onoliko koliko i Komšić.

Zapitajmo se i ovo: Zašto Crkva iz BIH želi imati svog čovjeka u Vatikanu? Zar oni nisu sami po sebi vatikanski ljudi u BIH? Nisu li oni jedno te isto? Jedna cjelina? Što će saraj vatikanlijama vatikanski čovjek u Vatikanu? Zar oni imaju problem s komunikacijom?

Dakle Vajdnerov tekst smatramo pokušajem obmane. Točnije peglanjem istine. Umirivanjem svijesti katolika u BIH. Uvjeravanjem istih kako ih Papa voli i kako su mu važni. I kako je eto Komšić odlaskom tamo samo sebi nanio minus.

Hav jes no.

Komšić je , što se tiče Svete Stolice u stalnom plusu. Odlikovao ga je Vatikan.

• Dakle veći je taj mali komunistički paž, katolik od svih nas u BIH, običnih katolika, koje Vatikan odlikovao nije.
• I ne treba. Hvala mu. Primiti odlikovanje od Vatikana nakon odlikovanja Komšiću nama bi bila uvreda.
• Drugo netočno je da je Vatikan očitao bilo kakvu bukvicu Komšiću. On je tamo lijepo dočekan i ovaj treći put. I priopćeno je da je “Komšić dobar čovjek”.
• Komšić je otišao po svoj medijski utržak koji mu je kao dug, pripremio Žontar. Crkvenjak iz sarajevskih krugova. Kojeg očito Katolički tjednik ne misli prozivati, da je kao crkveno lice, teolog, doktor morala, pristao biti Komšićeva politička prostitutka u Vatikanu.

Zamislite koju bismo poruku poslali Vatikanu da u cijeloj BIH i oko nje, Komšić ne može pronaći niti jednog katolika, niti jednog jedinog Hrvata koji u njegovo ime želi predstavljati BIH u Vatikanu? Zamislite takav narod. Zamislite tako ponosnu naciju? Gdje bi joj kraj bio?

Zamislite da ponosni BH Hrvati tamo mjesto ostave prazno i da SDA džihad nema izbora nego tamo poslati Senadovu ženu, Srpkinju Danku, djevojačkog prezimena Derikučka, profesionalnu uzurpatoricu hrvatskih diplomatskih funkcija ili još bolje Efendiju Cerića ili Džemaludina Latića, možda i Huseina Živalja. Ili najbolje Abu Mealija, pod nekom novom bosanskom putovnicom. Da Papi konačno predstavi svoje stvarne duhovne oce i svog ratnog jarana. Ubojicu s WTC-a kojeg je SDA i do sada slala u diplomaciju. Eto baš na 9/11/2001.

Crkva u BIH i mi kao njen višestoljetni otirač

No ovakvo peglanje po Komšiću dok se štedi potrošeni Komšićev žeton g. Žontar, krajnje je licemjerno premda tekst dolazio i od, dobrog nam i poštovanog g.Vajdnera. Žao nam je što su mu šefovi baš njemu dali u zadatak da piše taj tekst. I pravda nešto što se teško opravdati može.

Prema tome, crkvene strukture u BIH ne da nisu stale uz BH katolike, kako to one vole reći, ni u samoj BIH, ne da nisu bile uz svoj narod, nego su lobirale kod Komšića, natjecale se koga da pošalje, i spremili tamo “svog malog”.

Ne sjećamo se da su ikada ikakve crkvene strukture u BIH protestirale protiv bilo kojih Komšićevih imenovanja. Dok su se ustali protiv Čovićevih. Za ljubav Sarajevu predvodili su lov. Kao koker španijeli. U lovu znani i kao podizači. U ovom slučaju podizači džihada. Jedni su spremali lomaču, baš kao u doba Inkvizicije, drugi su šutjeli. Toliko o tom navodnom stajanju uz narod.

Kakav god da jeste Dragan Čović od narod hrvatskog naroda bio je plebiscitrano izabran. I protiv njegove odluke  su se javno ustali. Merhamet je bio zadovoljan te ih je nagradio unosnim pozicijama. Uz još jedan maleni sitni uvjet. Da zašute u tužakanjima zbog nepokretanja istrage u ubojstvu im braće Franjevaca u Fojnici. Samo još taj mali sitni detaljčić su morali ispuniti i sarajevske klero-karijere su nezaustavljivo bljesnule.

Sama Crkva u BIH dala je Komšiću ruke. Kada je bio najveći gnjev Hrvata u BIH koji je prijetio blokadom države, ulica, protoka robe blagouskršnji, blagotucajući kardinal Puljić mogao je donijeti ferman, da se svim osobama unutar teoloških i crkvenih struktura zabrani svaka suradnja s uzoritim Komšićem.

No on to nije učinio. Jer je to što jeste. Nezamjerajuća nasmijana nakupina kukavičluka.

Umjesto toga pozvao je Komšića na domjenak i tako amortizirao hrvatski narodni gnjev.

Što je dobio za nagradu? Pare? Novi stan? Ili možda novog ambasadora u Vatikanu?

Što si dobio trgovče našom nesrećom? Reci nam uzorita Tetkico.

Milanovićevo odlikovanje Puljića stoga je njegov najveći fail u dosadašnjem inače odličnom mandatu. Ne znamo što ga sada sprječava da odlikuje i uzoritog vatikanskog ljubimca Željka plemenitog Komšića?

Uostalom ako je ta psina dobra Papi, što ne bi bila i Milanoviću.

Ta tko smo mi da sudimo, “pa jelte”, da citiramo nosača vatikanske lente.

Naše je dakle tek da molimo, da se po redu ukopavamo, da ne mislimo i da budemo pokorni.

A baršunaste svete papuče i sveti džihad, već će odlučiti što će s nama.

Baš kao u doba Stjepana Tomaševića i kraljice Katarine.

Kad su također Osmanlije prijetili silovanjem i klanjem. Što su u konačnici i učinili.

Poubijavši nas. No ne i vatikansku vojsku svećenika koju su tada zatekli u Šeher Bosnama. Niti Fra Nikolu Modruškog. Koji je osmislio cijelu urotu oko osmanskog ubojstva našeg kralja i progona naše kraljice.

Oni se , te faturice, kako to kaže srednjovjekovna historija, uvijek, po slovu Svete Ahdname uvijek nekako spasiše. A mi zgibosmo.

To je znate jako važno. Jer da se ne spasiše, ta tko bi ostao uz svoj narod, s onom torbom s početka teksta, ako ne oni?