Krvavi masakr: Toliko strašan da o njemu nitko nije govorio

“Bila je potrebna skupina žena da napokon kažu istinu”, piše BBC.

Vojna povjesničarka Lynette Silver bavi se time što se događa s 22 Australke koje su natjerane u more na Bangka otočju, današnja Indonezija, i upucane mitraljezima u veljači 1942. Sve osim jedne su ubijene.

“Prejezivo je da su prije svega silovane, i nitko o tome nije htio govoriti”, kaže Silver o novim detaljima istrage.

“Starija australska vojna lica htjela su zaštititi tugujuće obitelji od stigme silovanja. To je bila sudbina gora od smrti, i za to se ljude vješalo 1955. uNew South Walesu”.

Sestra Vivian Bullwinkel je upucana u masakru ali je preživjela jer se pravila mrtva. Sakrila se u džungli i zadržana je kao ratna zarobljenica, prije eventualnog povratka u Australiju.

Bila je “ušutkana” da priča o tome kada je silovana tijekom tribunala u Japanu, kaže gđa Silver koja se nadovezuje na iskaz koji je Bullwinkel dala prije smrti 2000. godine.

“Ona je slijedila upute. Osim tabua, bilo je tu i krivnje australske vlade, stariji su oficiri znali da su japanske trupe silovale i ubijale britanske medicinske sestre kada su Japanci došli u Hong Kong 1942., ali su jakokasnili s evakuacijama”.

Nova istraga ovisi o tome hoće li je prihvatiti i pokrenuti vlada, ali i da obitelj može dignuti tužbu da se takvi zločini procesuiraju.

Druge žene čiji je rad pokazao dokaze o navodnim seksualnim deliktima su voditeljica Tess Lawrence i biografkinja Barbara Angell.

Angell se bavila forenzikom, tj. usporedbom tkanine i rupa od metaka na uniformi sestre Bullwinkel.

Dokazi indiciraju da je njezina oprava rastrgana i onda zašivena koncem druge boje i da je jasno kao dan da je bila rastrgana od struka nadolje.

Lawrence je izvještavala 2017. da, prije no što je umrla, povjerila se kako je većina sestara “oskvrnuta” prije no što su upucane, i da je to ona htjela otkriti ali nije mogla, ta ju je tajna, kaže, proganjala.

Australska povjesničarka također tvrdi kako su joj se ispovjedili japanski vojnici koji su se nedaleko liječili od malarije. Čuli su krikove i rečeno im je kako su se “japanski vojnici zadovoljavali nedaleko, i da će uskoro biti red za novi vod”. 

Dodatno Silver je otkrila stranicu iz svojeg dnevnika gdje otkriva kako je glavni dio onog što se medicinskim sestrama dogodio cenzuriran, jer su stranice otkinute.

Jedan iskaz bio je od strane Jean Williams, žene majora Harolda Williamsa, oko istraga koje su provedene u ime australskog suda za ratne zločine.

Peter Stanley, profesor vojne povijesti sa sveučilišta New South Wales kaže kako da izjave gđe. Silver ne iznenađuju.

“Čekao sam godinama da to izađe. To je povezano sa svim seksualnim zločinima japanskih vojnika koji su zabilježeni u Hong Kongu, Filipinima i Singapuru.

Prije masakra, kaže Silver, australske su medicinske sestre imale “bezbrižan, sretan život” u Singapuru do kraja 1941.

“Zabavljale su se i išle na večere, bile su ruže vojske. Bavile su se samo onime čime se bavite u miru, nesrećama u treningu, automobilskim nesrećama, malarijom”.

Kada su Japanci napali osmog prosinca 1941., samo nekoliko sati prije Pearl Harbora, njihovi su se životi promijenili.
Bile su zatrpane žrtvama, čak su i privatne kuće u Singapuru pretvorene u bolnice.

Silver smatra da je važno reći necenzuriranu istinu koju bi Vivian Bullwinkel htjela reći 1945. i 1946.

“Da nisam rekla ovu tajnu, bila bi dio kulture prikrivanja koju je podržavala i država i time štitila i zločince. Ove medicinske sestre zaslužuju da se njihova priča ispriča, to je pravda za njih”, kaže Silver.

Nedavno je primila e-mailove od ljudi koji su osobno poznavali medicinske sestre.

“Malo sam bila zabrinuta da bi ljudi mogli reći da moram dopustiti da povijest ostane povijest, ali nisam primila ni jednu pogrdnu primjedbu“, kaže ona.

Silver sada želi da Australski ratni spomenik (AWM), koji već uključuje priču o masakru, prilagodi svoje ture kako bi uključio i tvrdnju o navodnim seksualnim napadima.

Šef AWM-a dr. Brendan Nelson kaže za BBC: “Mi ne poričemo niti umanjujemo ove optužbe; doista, poznato je da se silovanje i seksualni napad koriste kao oružje u ratu. Ipak, kao jedina preživjela, Bullwinkel, je preminula prije gotovo 20 godina, ne znamo, niti možemo kategorički znati što se dogodilo. ”

Silver povlači paralele s #MeToo pokretom: “Iste društvene aktivnosti su u igri – pri čemu se žene osjećaju prisiljene čekati prije nego što išta mogu reći. Kao žrtve, one se osjećaju odgovornima. Mislim da bi #MeToo dao Vivian Bullwinkel samopouzdanje da konačno progovori.

“Ženske spisateljice povijesti općenito su više zainteresirane za ljudski element nego o tome koliko je pištolja bilo. Kao žena, imate empatiju.”