KRUG 99 KAO LAIČKA ULEMA: Ideološki mehanizam bošnjačke hegemonije pod krinkom građanskog diskursa

Krug 99 oglasio se jučer, 3. travnja 2025., reagirajući na najavu mogućeg kompromisa između hrvatskih političkih predstavnika i dijela bošnjačke “građanske” scene oko izmjena Izbornog zakona. Njihova objava nije poziv na dijalog – nego upozorenje. Nije izrečena fetva, ali se prijetnja fetvom jasno osjeća. Poruka je: fitna je već počinjena – neposluh protiv svetog poretka je identificiran, a svi koji ga podržavaju stavljeni su pod sumnju.

Ova kolumna nastaje kao odgovor – ali i kao retorička i semantička analiza tog ideološkog manifesta.

Jer kad se politička kritika maskira u “građansku savjest”, a svaki poziv na dogovor tumači kao izdaju – nije više riječ o sekularnoj javnosti, nego o dogmatskom redu koji se sprema kazniti.

piše: Nikola Zirdum l POSKOK

Kad sufijska kontemplacija postane politička kazna

U islamskoj civilizaciji postoji jedan tihi sloj, dublji od jurisprudencije, mekši od ratnika, stariji od sablje. Zove se sufizam. To su ti hodajući mirisi islama, pjesnici srca, ljudi koji kleče i umjesto govora uče imena Božja – njih 99. Njihova okupljanja zovu se halka, krug. U krugu nema autoriteta, samo zajedništvo. U krugu se ne viče, nego diše. U krugu se uči kako postati bolji, a ne veći.

Kamo sreće da mi u BIH imamo prave sufije. Na njih me nedavno upozorio kao na nešto uzvišeno i lijepo jedan bivši ratnik HVO-a u Mostaru, Hrvat, danas zaljubljen u sufizam i kamene krovove Istočnog Mostara.

No, kad se ime kruga i broj 99 useli u sarajevske nedjeljne političke deklaracije – kad počne vikati, docirati, isključivati – tad više ne govorimo o sufijama, nego o njihovoj lažnoj, političkoj kopiji: Krugu 99.

To je krug koji ne diše – već prosuđuje. To nije halka duhovnog uzdizanja, već mehanizam političkog kažnjavanja. I umjesto da recitira imena Božja, on recitira optužnice. Prema Hrvatima. Prema Srbima. Prema svakome tko ne pristaje na “građansko” kako ga oni definiraju – kao jedinstvenu svetost bošnjačke većine.

Broj kao metafora

Naziv Krug 99 nije slučajna konstrukcija. U kulturnoj i duhovnoj matrici islama, broj 99 nosi duboko simboličko značenje. On označava Asma’ul Husna, 99 lijepih imena Boga, koja u sufijskoj tradiciji predstavljaju put samospoznaje i božanskog približavanja. U okviru halka – kružnih okupljanja sufija – broj 99 recitira se u kontemplaciji, kao litanija prema moralnoj i duhovnoj savršenosti.

U tom svjetlu, naziv Krug 99 u bosanskohercegovačkom javnom prostoru, iako formalno sekularan, nenamjerno evocira model zatvorene zajednice posvećenih – kolektivnog uma koji nadilazi zakon, ustav i demokratsku proceduru, kao da dolazi s višeg, moralnog nivoa.

No, ono što je u sufizmu proces unutarnjeg pročišćenja, u slučaju Kruga 99 postaje politička dogma: svatko tko problematizira asimetrične strukture moći, tko pokuša artikulirati ravnopravnost Hrvata, automatski postaje “faktor nestabilnosti” – remetilački element u zajednici.

Krug 99 kao ulema pod svjetlom ekrana

Ne postoji sekularnija organizacija koja više podsjeća na religijsku sektu. Svi elementi su tu: dogma, heretici, prijetnja fetvom, egzekucija kroz diskvalifikaciju. Samo nema minareta – ali ima press konferenciju. Nema molitve – ali ima proglas.

Krug 99 nije ono što kaže da jest. On je ulema s kravatom, onaj što ne zaziva Boga – ali zaziva svetost zajednice. U njemu ne sjede mislioci, već čuvari poretka. Njihova uloga nije da propituju stvarnost, nego da održavaju fikciju: da je BiH građanska, ali ne i konstitutivna. Da je pluralna, ali bez pluralizma. Da svi mogu biti jednaki – osim onih koji su različiti.

Oni se ne javljaju kada su prava drugih naroda ugrožena, već samo kada se unutar vlastitih redova pojavi ideološki otklon. Njihova izdanja funkcioniraju kao “opomena prije fetve” – upozorenje onima koji pokazuju znakove odstupanja od moralno-dogmatske linije. Primjerice, reakcija Kruga 99 na prijedlog Predraga Kojovića koji bi omogućio Hrvatima da biraju svog člana Predsjedništva bila je izravna politička anatema.

Krug 99 kao mehanizam kazne moralne policije – opomena prije fetve

Krug 99 ne djeluje kao udruga intelektualaca u klasičnom smislu. Njegovo djelovanje je reaktivno, ciljno usmjereno i strogo funkcionalizirano unutar bošnjačkog hegemonijskog narativa. On se ne javlja kada su prava drugih ugrožena, nego kad se dogodi unutarnji ideološki otklon u vlastitim redovima.

Njihove objave imaju funkciju “opomene prije fetve” – pojma preuzetog iz islamske pravne tradicije, gdje ulema upozorava onog koji se udaljava od moralnog kanona, prije nego ga se konačno ekskomunicira ili proglasi otpadnikom (murtadom).

Tako se i Krug 99 redovito javlja kada se u bošnjačkoj građanskoj političkoj eliti pojavi inicijativa za suradnju s Hrvatima – primjerice prijedlog Predraga Kojovića za izmjene izbornog zakona koji bi omogućile da Hrvati biraju svog člana Predsjedništva. U tom trenutku slijedi osuda. Krug 99 podsjeća “odmetnika” da je toleriran, hranjen, podržan, te da je dužan vraćati lojalnost – kao što je to famozno sažeo Bakir Izetbegović rečenicom upućenom Kojoviću:

Islamska deklaracija, sada s potpisom Srpa i Čekića

Uzmite Islamsku deklaraciju Alije Izetbegovića. Stavite je pored zadnjeg priopćenja Kruga 99. Jednu piše čovjek iz zatvora, drugu čovjek iz dnevne sobe. Ali melodija je ista. U prvoj se kaže: “Islam ne priznaje sekularne strukture.” U drugoj: “Etnička konstitutivnost razara građansku državu.”

U obje je neprijatelj isti – politička autonomija onih koji nisu mi.

U obje je država sveta.

U obje je kompromis smrtni grijeh.

U semantičkoj analizi jezika Kruga 99, njihova “građanska država” nije zapadna liberalna republika, nego reinterpretirani Dar al-Islam – prostor bez institucionalne autonomije za nemuslimane. “Politička prava manjina” postaju sinonim za fitnu – pobunu protiv zajednice. “Etnička ravnoteža” je kriptokod za pokušaj razbijanja jedinstva ummeta.

Isto tako, njihovo zazivanje “nedjeljivosti suvereniteta” i “građanskog otpora getoizaciji” funkcionira kao sekularizirana verzija ideološke upute iz Islamske deklaracije: da ne može biti koegzistencije s neislamskim institucijama.

Paralele s Islamskom deklaracijom

Ta logika savršeno je kompatibilna s odabranim dijelovima Islamske deklaracije Alije Izetbegovića. U njoj stoji:

“U islamskoj državi ne može postojati koegzistencija s neislamskim strukturama. Vlast mora biti moralna i jedinstvena. Muslimani koji se priklone laičkoj vlasti sudjeluju u rušenju zajednice.”

U sekulariziranoj verziji, Krug 99 kaže:

“U građanskoj državi ne smije biti etničke ravnopravnosti. Predstavnici manjinskih naroda biraju se voljom većine. Pravo je ono što većina odluči.”

Kao što Islamska deklaracija određuje vjernike kao isključive političke subjekte, tako Krug 99 poziva na politički poredak u kojem je građanin tek ako glasa kao većina. Manjine imaju pravo na status, ali ne i na autonomiju.

Komšić – svetac nove religije

Zato je Željko Komšić savršeno otjelovljenje te logike. On je građanski prorok nove epohe. Hrvat koji ne treba Hrvate. Građanin koji ne priznaje narode. Mesija bez naroda, samo s vjernicima – Krug 99 kao dvanaest apostola.

Svaka politička težnja Hrvata da biraju svoje postaje blasfemija. Svaki pokušaj dogovora – fitna. A fitna, kako kaže Kur’an, gori je od ubijanja.

Upravo zato je bilo potrebno javno osuditi i politički neutralizirati svakoga tko promovira dijalog s Hrvatima – jer takav dijalog dovodi u pitanje jedinstvo “građanske” umme, koje Krug 99 brani kao religioznu dogmu.

Građanska forma, šerijatska logika

Krug 99 piše laičkim jezikom, ali misli šerijatski. Ne traži vjeru u Boga, već vjeru u dogmu. Ne zaziva džamiju, ali zaziva jedinstvo zajednice. Sve to pod svjetlom kamera, uz termine kao što su “demokratija”, “suverenitet”, “pravo”. Kao da citiraju Europsku konvenciju, a ne Aliju Izetbegovića.

Ali semantička analiza kaže drukčije. “Građanin” u njihovom diskursu nije pojedinac, već pripadnik većine. “Prava” nisu ono što se priznaje svima, već ono što većina odredi. “Građanska država” nije Europa – nego laicizirani Dar al-Islam.

Upravo zato se svaka ideja konstitutivnosti i etničke autonomije tumači kao hereza. Svaki pokušaj kompromisa s HDZ-om – kao veleizdaja. Svaki govor o trećem entitetu – kao fitna. A sve to proizlazi iz duboko ukorijenjenog narativa: da je vlast većine moralno superiorna, jer dolazi iz naroda koji je nositelj duhovne istine.

OHR kao promatrač i odobravač tog kruga

U tom kontekstu posebno je indikativna uloga Ureda visokog predstavnika (OHR), koji je desetljećima svjesno ili nesvjesno davao legitimitet upravo tim krugovima moći. Niti jednom OHR nije adresirao problem političke marginalizacije hrvatske zajednice kroz konstrukte poput Kruga 99. Dapače, brojni međunarodni predstavnici viđani su kao sudionici njihovih skupova, čime su – možda nehotično – potvrdili njihovu poziciju “intelektualne savjesti međunarodne zajednice”.

Ova simbioza međunarodnih činovnika i lokalne ideološke uleme može biti dugoročno destruktivna, jer potvrđuje narativ u kojem se politička dominacija većinskog naroda proglašava moralnom nužnošću.

Iako je bio dužan nadgledati civilni aspekt provođenja Daytona, OHR nikada nije pokušao obračunati se s ovim krugom. Zašto? Zato što oni ne shvaćaju BiH. Jer Krug 99 se u međuvremenu nametnuo – i tako je prihvaćen – kao nešto što je iznad OHR-a. Njihov proglas je zadnji. Protiv njega se ne smije. Ako ne upale prijetnje Bakira Izetbegovića – “Kako se samo usuđujete?” – koje OHR nije ni primijetio, a upućene su Trojci, tada kreće proglas bh. “sufija”. A to je po život i karijeru opasna linija koju se ne smije prijeći.

Europski političari kada gostuju na njihovim sijelima ne znaju tko ih je ugostio. Oni misle da ih dočekuju naprednjaci, proeuropejci – a ne znaju da upravo izlažu pred tijelom koje je pod direktnom ideološkom kontrolom paradigme oblikovane u Teheranu, a logistički i retorički vođene iz krugova koje bi slobodna Europa, da ih bolje razumije, prozvala inkvizicijom.

Zašto dio muslimana (politički) ne smije pristati da Hrvati biraju svog predstavnika?

Iako Kur’an i islamska pravna tradicija ne poznaju moderno političko predstavništvo po nacionalnim ključevima, u bošnjačkom političkom diskursu, odbijanje prava Hrvatima da biraju vlastitog predstavnika proizlazi iz nekoliko neslužbenih, ali duboko ukorijenjenih pogleda, koji se ponekad potpomažu vjerskim argumentima:

a) Dominacija nad „nevjernicima“ u vlasti

U ekstremnim interpretacijama (koje koristi Muslimansko bratstvo i njemu bliske strukture), islamski učenjak ne može dopustiti da nemuslimani ravnopravno odlučuju o većinskom muslimanskom društvu.

➡️ “Ne može imati vlast onaj nad vjernicima, tko nije od njih” – često se citira izvan konteksta, kao opravdanje.

b) Dar al-Islam i Dar al-Harb koncepti

Prema klasičnim podjelama:

• Dar al-Islam – zemlja islama

• Dar al-Harb – zemlja rata (nevjernici)

U modernim interpretacijama radikalnih skupina, BiH mora postati potpuno islamska građanska država (paradoks!) bez entitetskih, etničkih i vjerskih autonomija.
Dakle, priznati Hrvatima pravo na izbor je korak nazad – “izlaz iz Dar al-Islama”.

c) Vjera i brojnost – argument sile

U većinsko-muslimanskom društvu se – iako ne nužno iz religijskih uvjerenja, nego iz etničko-političkih kalkulacija – razvila ideja da:

• većina ima pravo odlučivati o manjinama,

• pa ako Hrvata ima manje – ne mogu imati ista prava.

➡️ Ovdje se vidi iskrivljeni utilitarni islam, koji se koristi kao alat političke dominacije, iako klasična islamska pravna misao (fiqh) priznaje poseban status i zaštitu nemuslimana u društvu (ahl al-dhimma), uključujući pravo na autonomiju.

Ako iz proglasa “Kruga 99” izbacimo dimnu zavjesu građanstva, i umjesto toga vratimo njihove termine na originalni ideološki izvor — Islam i Islamsku deklaraciju Alije Izetbegovića, dobijemo vrlo jasan i ideološki strukturiran islamsko-politički manifest, koji pod plaštom građanstva zapravo nosi teokratske, hegemonijske i anti-pluralističke poruke.

Suradnja ili nestanak

U ovom trenutku građanske bošnjačke stranke u Federaciji BiH nalaze se pred jasnim izborom  da li krenuti u oslobađanje bošnjaškog naroda od religioznog okova, najtežeg među tri molitvene zajednice u BIH, daleko goreg i razornijeg od onog kojem robuju Hrvati ili još čekati? Izbor je jednostavan:

🔹 Ili će ući u dugoročnu suradnju s legitimnim predstavnicima hrvatskog naroda, priznajući im pravo na političku autonomiju,
🔹 Ili će – ukoliko i dalje ostanu zatočenici moralnih proglasa iz kruga – nestati pod teretom vlastite dogme.

Jer fetva je uvijek bliže od dijaloga, a jednom kad bude izrečena, povratka nema. Krug 99 neće dopustiti kompromis – jer kompromis ugrožava strukturu svetog poretka.

Istodobno, i hrvatska politika u BiH morat će izaći iz sfere molitvene zajednice, gdje je često sama sebe zatvorila.

Morat će naučiti nešto od stvarne građanske kulture – ne da bi postala manja, nego da bi postala snažnija, transparentnija, suvremenija.

Neće to značiti da su Hrvati manji Hrvati –naprotiv, bit će veći. Više nacija manje sekta.
Jer politička odraslost ne znači napuštanje identiteta, već njegovo uzemljenje u stvarnosti.

KONAČNO:  Krug zatvara BiH jednako za sve. Nema bošnjačkog nacionalnog preporoda uz Krug 99

Krug 99 je opskurni ostatak postsocijalističke inteligencije koja nikad nije prežalila partijsku knjižicu. Skupina koja je opsjednuta Islamskom deklaracijom Alije Izetbegovića koja je čak i u komunizmu proglašena kao opasna i protudržavna. Kamo li neće biti danas u moderni europskim tokovima.

Samo je sada zamijenila simbole: srp i čekić za krug i broj. A Centralni komitet za Nezavisni intelektualni forum. Marksizam za “građanstvo”, dogmu za pluralizam. I nastavila djelovati – isto kao i prije.

Krug ne diše – nego stišće.

Krug ne misli – nego izriče.

Krug ne gradi državu – nego zatvara BiH u koncept u kojem jedni uvijek vladaju, a drugi uvijek mole.

A kad se takav krug zatvori – ne ostaje ništa osim tišine, po mjeri islamističke većine.

Krug 99 je u tom smislu najveća prijetnja samoj ideji građanske BIH , pa tako i onome što zagovara primjerice Naša stranka. Oni se lažno predstavljaju, oni nemaju modernih građanskih manira i stoga je njihova bliskost sa Schmidtom, koji se također lažno predstavlja i koji je tu došao da producira sukobe i kaos, za globalne interese dok je po funkciji tumač mira.

U nastavku evo i dokaza o onome što pišem:

Semantička analiza proglasa Kruga 99

📜 Originalni tekst Kruga 99 (primjer):

„Pozivamo državotvorne snage da odbiju HDZ-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona jer bi to bilo cementiranje etničke podjele i urušavanje građanske države.“

Prevedeno kroz prizmu islamske ideologije (sufijsko-islamski kod):

“Pozivamo ummet i one koji poštuju šerijatski poredak da odbiju prijedlog nemuslimanske stranke koji jača politički subjektivitet kršćanske zajednice, jer to podriva jedinstvo islamskog društva (ummeta) i prijeti uspostavljenoj ravnoteži koju čuvamo još od završetka Džihada.”

Kako se ovo događa?

1. Građanstvo = Ummet bez razlika.
“Građanska BiH” u narativu Kruga 99 ne znači zapadno pluralističko društvo, već “islamski prostor bez vidljivih etničkih (vjerskih) razlika”, u kojem manjine ne traže politička prava, nego se asimiliraju u “većinsku pravdu”.

2. Borba protiv konstitutivnosti = borba protiv šure među narodima.
S obzirom da Alijina Islamska deklaracija smatra da u islamskom društvu ne može postojati paralelna vlast nemuslimana, napad na konstitutivnost naroda je potpuno dosljedan toj logici.

3. Komšić = alat hegemonije većinske vjerske zajednice.
Komšić kao građanski kandidat služi zamjeni šerijatskog principa — da nemuslimani mogu sudjelovati u javnom životu samo ako se podrede poretku većine. On postoji ali samo kao kazna za Hrvate. Predstavnik,  ravnopravan nije dopušten.

Što dobijemo kad sve „građansko“ zamijenimo izvornim islamskim terminima?

Krug 99 zvuči ovako:

„BiH je zajednica vjernika (mu’mina) koja ne smije biti izložena podjeli između pravovjernih i onih koji žele razbiti jedinstvo ummeta. Pravo na izbor (šura) pripada zajednici, a ne plemenskim podjelama. HDZ svojim prijedlogom izaziva fitnu (narušavanje jedinstva), a fitna je gora od ubijanja (Kur’an 2:191).“

Poveznice s Islamskom deklaracijom Alije Izetbegovića:

• “Nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih institucija.”

• “Islam ne priznaje laičku vlast.”

• “U islamskom društvu mora dominirati islamska moralnost, i šerijat mora biti temelj zakona.”

Ovi principi se u retorici Kruga 99 maskiraju pojmovima kao što su:

• “građanska država”

• “nedjeljiv suverenitet”

• “zajednička volja naroda”

• “otpor etničkoj getoizaciji”

…ali iza njih stoji isti temeljni cilj:
eliminacija političke autonomije nemuslimanskih naroda u BiH i postupna hegemonizacija institucionalnog prostora.

Semantička analiza ovog teksta pokazuje da se u komunikaciji i ideološkim obrascima Kruga 99 zaista mogu prepoznati odjeci i elementi iz Islamske deklaracije Alije Izetbegovića, iako su oni maskirani kroz sekularno-građansku terminologiju.

Idemo po redovima:

1. “Napad na Dayton i uspostava bošnjačke hegemonije”

 Tekst prepoznaje ono što Krug 99 uporno negira – da njihova “građanska” pozicija u praksi uspostavlja hegemoniju većinskog (bošnjačkog) naroda.

➡️ U Islamskoj deklaraciji piše:

“Ne može se dopustiti koegzistencija islamskog poretka i neislamskih institucija.”

🔁 Paralela: Krug 99 se protivi svakom obliku institucionalnog autonomizma ili etničke ravnoteže, što je funkcionalno isto kao i islamski zahtjev za nedjeljivošću islamskog autoriteta.

2. “Državotvorne stranke da ne podlegnu pritiscima HDZ-a”

 Ovdje Krug 99 poziva na vjernost jednom poretku, a ne na dijalog.

➡️ U Islamskoj deklaraciji stoji:

“Politički pluralizam nije kompatibilan s islamom. Vlast mora biti moralna i jedinstvena.”

🔁 Paralela: HDZ kao politička opozicija – ne smije biti legitimna.
Krug 99 ne traži suživot, nego neutralizaciju političkog neprijatelja – logika vrlo bliska deklaraciji.

3. “Flagrantni pokušaj urušavanja države BiH”

HDZ traži da Hrvati biraju svog predstavnika. Krug 99 to naziva “urušavanjem države”.

➡️ U Islamskoj deklaraciji:

“Ne može se graditi islamsko društvo na pluralističkoj osnovi. Pravo pripada zajednici koja je moralno dominantna.”

🔁 Paralela: Sam zahtjev za autonomnim izborom – kriminalizira se.
Zato HDZ nije samo opozicija, već “rušitelj države” – doktrina većinske svetosti.

4. “Treći entitet, segregacija, prisajedinjenje Hrvatskoj”

 Tipičan narativ bošnjačkog nacionalizma u građanskom ruhu – svaka hrvatska politička težnja proglašava se separatizmom ili okupacijom.

➡️ U Islamskoj deklaraciji:

“U muslimanskom društvu ne smije biti teritorijalnih podjela koje bi vodile slabosti zajednice.”

🔁 Paralela: Otpor trećem entitetu nije stvar racionalne politike, već ideološka fiksacija o “nedjeljivosti zemlje”, tj. ummeta. Sve drugo je smrtni grijeh.

5. “Veleizdaja države”

 Izmjena izbornog zakona se naziva – veleizdajom.

➡️ U Islamskoj deklaraciji:

“Vlast se ne može predati onima koji ne poštuju islamske principe. Islam ne priznaje laičku vlast.“

🔁 Paralela: Tko god traži jednaka prava za Hrvate – veleizdajnik je. Jer traži nešto što nije kompatibilno s duhovnim temeljem zajednice kakvu Krug 99 podrazumijeva – monolitnu, nadetničku, ali u praksi bošnjačku.

Semantička preslika Islamske deklaracije: