Krešimir Zubak: Bošnjačka politika se samoobmanjuje, prijevara je pretvorena u političku vrlinu

Kada je riječ o probosanskim ili bošnjačkim strankama, rekao je Zubak za Dnevni list, promijenjena je taktika tako što je izvršena podjela posla, ali po tom pitanju i blaga diferencijacija među njima.

“Naime, po tom dogovoru SDA je sudjelovala u pregovorima i glumila kooperativnost, dok su SDP, DF i Naša stranka tobože iz principijelnih razloga, a znajući da SDA neće prihvatiti nikakav dogovor, odbili sudjelovati u pregovorima. To nije imalo nikakvog efekta, jer su međunarodni posrednici od ranije znali za tu, našim kolokvijalnim rječnikom kazano, igranku. NiP i SBB pokazali su da imaju zrelije i odgovornije vodstvo i da u ovom procesu ne trče za jeftinim političkim poenima. Sudjelovanjem u razgovorima oni su iskazali respekt prema posrednicima koji su angažirani u ime međunarodne zajednice. Znajući da ih „principijelci“ preko svojih medija mogu optužiti za izdaju nisu ni mogli biti više od sudionika i kooperativniji od SDA. Sve se to na indirektan način potvrdilo po završetku pregovora. ‘principijelci’ javno čestitaju Izetbegoviću, njihovi komentatori u medijima slave, tvrde kako su drugi stjerani uza zid i sl. Samoobmanjuju se.”

Govoreći o politici najvažnije bošnjačke stranke u BiH, SDA, Zubak je rekao kako je razvidno da SDA nastavlja uvjetovati promjenu izbornih pravila smanjenjemnadležnosti Doma naroda. To je za njega klasična ucjena budući ni jedna presuda strazburškog suda i naših ustavnih sudova, koji su razlog i osnova za političke pregovore koji se vode, ne problematizira nadležnost Doma naroda, nego izborna pravila.

“Kao opravdanje za takav zahtjev Izetbegović navodi kako se Dom naroda koristi za blokadu Federacije. On u tome griješi, kao što griješi kada tvrdi da manjina nameće volju većini, samo mi nije jasno čini li to svjesno ili nesvjesno zbog nepoznavanja stanja stvari. Naime, blokada je, recimo, kada radi šačice vlasti njegovi, SDA, zastupnici ne dolaze na uredno zakazane sjednice Skupštine Unsko – sanskog kantona, ili na druge, nedemokratske, načine mjesecima onemogućava usvajanje financijskih akata nužnih za isplatu plaća tamošnjim zdravstvenim djelatnicima, a time i kruh svagdanji njihovoj djeci. To je BLOKADA. Kada, pak, izaslanici u Domu naroda u skladu sa poslovničkim pravilima glasuju protiv odluka ili zakonskih rješenja usvojenih u Zastupničkom domu, to je njihovo demokratsko pravo, a ne blokada. A da se to često događa, događa se. Međutim, problem tomu nije u načinu rada i nadležnostima Doma naroda, jer bi po toj logici i američkom Senatu trebalo smanjiti nadležnosti. Tamo samo 51 senator može onemogućiti donošenje odluka njihovog Zastupničkog doma, taman da iza tih odluka stoji svih 435 zastupnika. Problem je u tome što kod nas obrazovanju koalicija za uspostavu vlasti ne prethodi usvajanje jasnog i detaljnog programa rada sa usuglašenim stavovima o svim bitnim pitanjima iz njegovog sadržaja. Primjer kako to treba raditi jesu dugotrajni pregovori oko programa rada nove njemačke vlasti, a SR Njemačka je mnogo manje složena država nego naša. U nas se koalicijski dogovori svode na dogovor oko raspodjele pozicija u vlasti, o programima ništa. Gleda se kako prevariti koalicijskog partnera. Jer, ovdje se prevara koalicijskog partnera smatra političkom vrlinom. Primjera radi, sjećam se da je HSP BiH ušao u koaliciju sa SDP-om, između ostalog, pod uvjetom da se u programa rada uvrsti izmjena Zakona o Vladi FBiH. SDP je to prihvatio, ali nikada nije uvrstio ni u dnevni red Vlade, kamoli Parlamenta. Kada je tadašnji predsjednik FBiH i ustavom određeni čelnik izvršne vlasti u FBiH, Živko Budimir, na tome inzistirao, montirali su mu kazneni postupak, spektakularno uhićenje i pakovali dokaze. Čovjeku je trebalo 7 godina da se oslobodi te more. Koalicijski partneri bi, dakle, trebali imati pošten međusobni odnos a ne da se međusobno nadmeću u parlamentarnim domovima. Kada bi ti odnosi bili pošteni i parlamentarni domovi bi djelovali harmonizirano i ne bi se događalo ono što Izetbegović pogrešno naziva blokadom. Ovo govorim iako je iluzorno to i očekivati.”

Zubak je govoreći o nastojanjima Sarajeva da ukine konstitutivnost rekao kako to neće proći nikomu.

“Pokušaj da se i u ovim pregovorima, ispod stola, stanovnici ove države svedu na ogoljele građane bez nacionalnog identiteta i kao takvi liše građanskog i ljudskog prava na samoodređenje, te pretvore u obične brojke, unatoč komšićima kao alatima, proći neće – no pasaran. Ova rečenica je istodobno i refleksija na umovanje jednog sarajevskog kolumniste. Svakome bi ovdje trebalo biti jasno kako nitko ne može određivati političko – pravni status narodu/naciji (u nas su to sinonimi) koji su kao takvi odavno formirani. Drugo, onima koji ta pitanja otvaraju i kao, zalažu se za građansku državu, treba, također, biti jasno kako sve to zajedno s formiranjem tzv. probosanskog bloka, odavno je pročitano ne samo kao početak rušenja federalnog ustava, nego i temelja zavnobihovske BiH. Fadil Novalić je na zatvorenom unutarstranačkom skupu u inozemstvu ustvrdio kako je krajnji cilj i kako će za 50 godina BiH biti bošnjačka država, a ne država ravnopravnih naroda, zar ne.”

Dodao je kako se svojim stavovima ne svrstava u Čovića nego samo brani poziciju naroda kojem i sam pripada.

“Ja samo branim pozicije naroda kojem pripadam, utemeljene na međunarodnom pravu i sadržane u važećim ustavima. I, naravno branim od nasrtaja novokomponiranih ustavoznanaca koji se pojavljuju u raznim oblicima. Nekada kao tobože eksperti i neovisni komentatori, nekada kao instituti, udruge i tome slično. Inače sam vrlo kritičan prema Čoviću, jer se istodobno predstavlja kao presonifikacija HDZ-a, HNS-a i hrvatskog naroda s ovlastima konačnog provorijeka. S takvom umišljenošću, na rasprave o vrlo kompleksnim pitanjima uz sebe vodi samo političke i stranačke intimuse kao trabante. Gdje je, recimo, Božo Ljubić, koji je potpisao apelaciju na kojoj se temelji jedna od odluka ovdašnjeg suda, a koja se koristi kao argument u pregovorima? Koji uz to, u posljednjim istupima u javnosti pokazuje kako je proširio svoja teorijska i druga znanja o političkim sustavima i demokratskim standardima nacionalno složenih i uspješno funkcionirajućih država. Drugo napomenuo sam i ranije: greška je, aposolutna greška je podizati izborni prag na 5%! I konačno, ne može se prigovarati bošnjačkim strankama da se koriste demografskom većinom kao sredstvom majorizacije, a isto primjenjivati u unutarhrvatskim odnosima. Politički je pogrešno i ljudski nemoralno predlagati broj izaslanika iz reda hrvatskog naroda u Dom naroda, na temelju njihovog procentualnog sudioništva u strukturi stanovništva po pojedinim kantonima. Kako ne mogu zbog malobrojnosti ući u Zastupnički, jedini način da koliko – toliko sudjeluju u procesu donošenja državnih odluka koje se i njih tiču jeste ulazak u Dom naroda i to treba omogućiti”, rekao je Krešimir Zubak u intervjuu za Dnevni list.

Dnevnik.ba