Published On: Sat, Oct 24th, 2015

Kratka povijest Unisex mode

Rad HouraniRad Hourani
Trgovina Selfridges iz Londona u ožujku je odlučila svoj prostor radikalno renovirati. Umjesto dotadašnje regularne ponude, tri kata sada su pretvorena u rodno neutralna šoping područja. Androgine lutke u izlogu sada nose Haidera Ackermanna, Ann Demeulemeester, Gatetha Pugha i slične dizajnere/ice. Čak je i web stranica dobila novi, sexless dizajn, gdje su ženski i muški modeli jednako odjeveni. Ovakav se potez pokazao kao dobar marketing, budući je agender očito u modi.
Ovo nije oduvijek bilo tako. Freudovim riječima, “pri upoznavanju ljudskog bića, prva podjela koju napravimo je ‘muško ili žensko?’ i navikli smo da je ta naša procjena nedvojbena”. Ipak, u dvadesetom stoljeću su se rodne norme počele propitivati, a neutralna odjeća je predstavlja slobodu izbora i svojevrsno oružje u kulturnim ratovima.
O uniseks trendu piše profesorica Jo Paoletti u svojoj novoj knjizi Sex and Unisex: Fashion, Feminism, and the Sexual Revolution. Po njoj, uniseks predstavlja odgovor na rodne stereotipe koji su bili izraženi u 50-im godinama prošlog stoljeća. Riječ je o nametnutim rodnim ulogama koje su morali igrati žene i muškarci u vremenu nakon Drugog svjetskog rata. Nešto kasnije se javlja ideja o rodu koji ne mora biti strogo vezan za spol.

ODIJEVANJE U ŠEZDESETIMA I SEDAMDESETIMA BILO JE NADAHNUTO TANKOM GRANICOM IZMEĐU RODNIH OBILJEŽJA U ODIJEVANJU. RAZDOBLJE NEUTRALNOSTI ZAVRŠAVA S OSAMDESETIMA KADA ŽENE I DJECA PONOVNO SLIJEDE RODNO OBLIKOVANU MODU.


Što se tiče američke modne industrije, za uniseks pokret ključna je godina 1968. Trend je počeo u Parizu, na čelu s dizajnerima kao što su Pierre Cardin, Andre Courreges i Paco Rabanne. Koristili su jednostavne figure i grafičke uzorke te nove sintetičke materijale bez povijesno uvjetovanog rodnog obilježja, takozvani Space Age.
Kako su žene palile grudnjake (simbolično ili doslovno), u Americi su se počeli rađati novi odjeljci u dućanima robom – oni posvećeni uniseks modi. Iako takvi odjeljci nisu opstajali dugo, njihov utjecaj bio je značajan. To se osobito osjetilo u reklamama i katalozima s modelima androgina izgleda ili privlačnih heteroseksualnih parova.

I DJECA SU OSJETILA NAVALU UNISEKS ERE:DJEVOJČICE U HLAČAMA, DJEČACI S DUGOM KOSOM, I PONČO ZA SVE.

Baby boom i generacija X imaju različite poglede na to razdoblje. S jedne strane, roditelji su htjeli zaštititi svoju djecu od rodnih stereotipa koji se po znanstvenicima razvijaju u ranoj dobi i koji mogu utjecati na njihov razvoj. Ipak, situacija u kojoj netko pogriješi tvoj spol, ostavila je tragove na mnogim dječacima i djevojčicama.
I prije su se djeca igrala s rodno neutralnim predmetima i nosila odjeću bez rodnih obilježja, no sedamdesetih je ovo došlo na jednu novu razinu. Primjer su dječje knjige i TV emisije koje takoreći promoviraju dječake koji se igraju s lutkama i djevojčice koje zabavljaju autići.

Space: 1999
Iako je cilj rodno neutralnog odijevanja bio smanjiti razlike među rodovima, ono ih je zapravo povećalo. Paolettinim riječima: “javlja se seksi kontrast između odjeće i onoga koji ju nosi, što vuče pozornost na samo muško/žensko tijelo”. Za primjer može poslužiti serija iz sedamdesetih Space: 1999.
Za nju je modni dizajner Rudi Gernreich (inače je izumio monokini i uniseks tange) vizualizirao rodno neutralnu utopiju gdje svi nose džempere, dolčevite i tunike. No, ta pripijena odjeća jasno je otkrivala spol odjevenog/e i zamijenila je tradicionalna rodna obilježja kao što su ženski nakit, grudnjaci i šminka.
Iako je ženska odjeća dobila dozu maskuliniteta, žene pritom nisu prestale biti ženstvene.

“I danas su većinom žene te koje kupuju uniseks predmete”, dodaje Paoletti

Nasuprot tome, pokušaj feminiziranja muške pojave bio je kratkog vijeka. Uniseks je bio povezan i s biseksualnošću.

INTERES ZA BISEKSUALNOST BIO JE OSLOBAĐAJUĆ ZA GEJ MUŠKARCE JER JE NUDIO NEKU VRSTU ALTERNATIVE KOJA JE PRIHVAĆENA U DRUŠTVU, A BOLJA JE OD OSTANKA U ORMARU.

Biseksualnost je oslobodila i modu. Ako svatko na sebi nosi ponešto od oba spola, odjeća prestaje biti glasni, vidljivi simbol rodnog određenja.
 Helmut Newton – Yves Saint Laurent
No, rodno neutralnu modu brzo je zamijenila seksi androginija koju Paoletti definira kao kombiniranje ženstvenih i muževnih elemenata, umjesto samog izbjegavanja rodnih obilježja. Godine 1966. Yves Saint Laurent predstavlja ženski smoking, a Halston je produžio mušku košulju i od nje napravio haljinu.
Kako pokazuje izložba Yves Saint Lourent and Halston: Fashioning the Seventies, dizajneri nisu jednostavno odijevali žene u mušku odjeću – oni su ih odijevali u njih same, u klasičnu odjeću koja odiše androginijom. Takav je stil bio namijenjen mladim, zaposlenim ženama, i ogledao se u raznim odjevnim predmetima- hlačama, kaputima, sakoima…
I muškarci su eksperimentirali s androginijom. Modni dizajneri kao što su Pierre Cardin i Bill Blass prihvatili su se i osmišljavanja muških odjevnih predmeta, kao što je Nehru jakna. Ona je nudila alternativu običnom odjelu, iako se danas smatra zastarjelom. Za razliku od toga, žene su nastavile nositi hlače u uredu.
Sredina sedamdesetih bila je ujedno i kraj uniseks ere. Godine 1974. Diane von Furstenberg predstavila je svoju funkcionalnu haljinu, koja je u isto vrijeme ženstvena, skromna i seksi. Ta je haljina žene izvukla iz hlača, a Dianu dovela na naslovnicuNewsweek-a.

Od 1990-ih naovamo, moda ponovno miče oštre rodne granice. Modernu androginiju povezuju s grungeom; žene nose flanelske košulje i vojničke čizme, dok Kurt Cobain pozira u haljinama. Istovremeno, u Južnoj Koreji se pojavljuju parovi sličnog izgleda parovi sličnog izgleda, odnosno s usklađenom garderobom (neki čak i s usklađenim donjim rubljem), što ne čudi s obzirom na neodobravanje javnih iskaza ljubavi.

KAKO GOD BILO, UNISEKS MODNI DODACI DANAS SU PUNO DOSTUPNIJI I PRIHVATLJIVIJI NEGO ŠTO SU BILI U ŠEZDESETIMA.

Na kraju, uniseks se vraća u velikom stilu: prigrlile su ga marke kao što su 69, KowtowThe Kooples, Christian Dior i Gucci, a Personnel of New York dijeli svoju ponudu na mušku, žensku i za sve. Modu šezdesetih i sedamdesetih prožimala su mnoga pitanja o rodu i spolu, a konačnih i točnih odgovora nije bilo.
Paoletti zaključuje kako su ta pitanja “mnogo dublja od Freudovog  ‘muško ili žensko?’ . Psihološki, još postoji velika razlika između muške odjeće prilagođene ženskom tijelu i same muške odjeće.

SVE VIŠE ŽENE I MUŠKARACA NOSE ISTE ODJEVNE PREDMETE, KUPLJENE U ISTIM DUĆANIMA. POJAVA JE VARIRAJUĆA I KOMPLEKSNA, KAO UOSTALOM I SAMO PITANJE RODA.