U sirijskoj političkoj areni dogodio se povijesni presedan. Premijer Mohamed Jalali, čovjek koji je bio simbol preživljavanja pod režimom Bašara al-Asada, potvrdio je da predaje vlast skupini nazvanoj “Vlada spasa”. U izjavi za Al Arabiya TV, Jalali je poručio kako želi miran prijenos vlasti i tranziciju koja neće produbiti ionako prevelike rane Sirije.
Govoreći s oprezom i rezignacijom, Jalali je istaknuo da ostaje u zemlji kako bi nadgledao tranziciju, navodno zbog stabilnosti, iako mnogi nagađaju da je to više stvar praktičnosti – bijeg je postao teži nego što je predaja vlasti.
Pobunjenici preuzimaju vlast
Pobunjenici, koji sada predstavljaju novu vlast, krenuli su u pomirljivu retoriku, što je u ovom trenutku svakako neočekivano. Objavili su da daju amnestiju svim vojnicima koji su služili pod Asadovim režimom. “Njihovi su životi sigurni i nikakvi napadi na njih nisu dopušteni,” stoji u priopćenju koje zvuči kao pokušaj legitimizacije vlasti pred domaćom i međunarodnom javnošću.
No, treba postaviti pitanje – je li ovo iskrena gesta mira ili lukava strategija kako bi se osigurala stabilnost vlasti? Sirija je već desetljećima zemlja sukoba, a svaki pokušaj pomirenja do sada završavao je novim podjelama.
Bašar Al-Asad: Povijest koja završava?
Bašar Al-Asad, čovjek koji je desetljećima bio simbol moći i autokracije, sada je samo fusnota u povijesti. Njegov režim, obilježen brutalnošću i represijom, konačno je srušen, ali cijena je bila previsoka – razrušena zemlja, milijuni izbjeglica i generacije koje znaju samo rat.
Ova predaja vlasti označava kraj jedne ere, ali i otvara pitanje: tko će zapravo kontrolirati novu Siriju? Hoće li “Vlada spasa” zaista donijeti spas, ili ćemo gledati ponavljanje starih obrazaca moći?
Što dalje?
Dok Jalali priča o mirnom prijenosu vlasti, stvarnost je daleko složenija. Sirija je zemlja dubokih rana i nepovjerenja. Amnestija vojnicima Asadovog režima možda djeluje kao simbol pomirenja, ali prošlost se ne briše tako lako.
Nova vlast suočit će se s izazovima izgradnje povjerenja među narodom koji je godinama patio. Povratak izbjeglica, obnova infrastrukture i stvaranje političkog sustava koji neće završiti u još jednoj autokraciji – to su zadaci pred “Vladom spasa”.
Za međunarodnu zajednicu, ovo je trenutak promatranja i potencijalnog djelovanja. Hoće li Zapad pružiti podršku novoj vlasti? Hoće li Rusija i Iran, koji su podržavali Asada, prihvatiti novu realnost? Pitanja su brojna, a odgovori neizvjesni.
Sirija se nalazi na povijesnom raskrižju. Hoće li ovo biti početak novog poglavlja mira ili samo još jedan krvavi prelazak iz jedne diktature u drugu? Vrijeme će pokazati, ali ako je suditi po prošlosti, optimizam treba dozirati oprezno.
wpDiscuz
