Europa se u sukobu s Rusijom godinama ponašala tako da je čečenskim teroristima davala azil kao borcima za demokraciju ili manjini s ugroženim ljudskim pravima, sve dok Ahmed Čatajev, „politički disident“ a azilom u Austriji, nije organizirao teroristički napad u međunarodnoj zračnoj luci u Istanbulu, kada su 2016. ubijene 42 osobe, a oko 250 ljudi je ranjeno.
Ovo je jedan od eklatantnih primjera sljepila Zapada kada su u pitanju „naoružani pobunjenici oporbe“, kako ih još uvijek zovu u Siriji, ali sada se otkriva novo žarište ekstremizma i to u zemlji za koju se nikada ne bi reklo da će imati problem s imigrantima, a sve zahvaljujući patološkoj rusofobiji, zbog koje su vlastite zemlje primile ogroman broj Čečena i dale im status „političkih disidenata“. Nećete vjerovati, ali govorimo o Poljskoj.
Poljska, posljednji bastion europskog katolicizma i srce takozvane populističke revolucije koja se širi na zapad EU, naglo je izložena prijetnjama islamističkog terorizma i vjerskoj radikalizaciji male muslimanske zajednice. Čini se da operacije tajnih službi posljednjih godina potvrđuju da je ta zemlja mjesto od interesa za islamističke ekstremiste i teroriste iz cijele Europe, jer je savršeno pozicionirana između Skandinavije, zapadne Europe, ruskog svijeta i Balkana.
Okružni sud u Lodzu je 25. kolovoza osudio poljskog državljanina na četiri godine zatvora, optuženog da se u Siriji borio protiv Bashara Al-Assada u redovima Harakat Fajr Al-Shama, islamističke terorističke organizacije bliske teroristima Al-Nusra Fronta ili, kako se sada zovu, koalicija Hayat Tahrir Al-Sham.
Terorist je stigao do Turske 2014. godine, nakon što je prešao u radikalni islam nakon romantičnih odnosa sa sunarodnjakom, također obraćenikom, a nakon povratka u Europu su ga zaustavile norveške. Protjeran je u Poljsku i podvrgnut strogom nadzoru od strane unutarnjih tajnih službi, a uhićen je zbog pripreme napada na nacionalnom teritoriju Poljske.
Ovo je samo najnoviji slučaj povijesti Poljaka koji su se zakleli na vjernost širenju perverzne interpretacije „džihada“, kako ga tumače ISIL, Al-Qaeda, militantne frakcije bliske Muslimanskom bratstvu i druge skupine.
Između 2015. i 2016. su protuterorističke operacije rasvjetljavale islamističku realnost Poljske, otkrivajući koliko je ona dobro povezana na međunarodnoj razini i kakvu je ulogu imala u euroazijskom kontekstu.
U rujnu 2016. su poljske tajne službe uhitile dva državljana Maroka u mjestu Rybnik u Šleziji, a iza njih je bila vrlo sumnjiva prošlost. Jedan od njih dvojice, Mourad T., stigao je u Poljsku nakon što je prešao Balkan s lažnim identitetom sirijskog maloljetnog azilanata, kojeg su tada legalizirale austrijske vlasti. Čovjek se s novim službeno potvrđenim identitetom preselio u Poljsku, ali veze tajnih službi zapadnoeuropskih zemlja s varšavskim kolegama su omogućile da se utvrdi njegovo stvarno podrijetlo i njegovi kontakte s glavnim terorističkim organizacijama na kontinentu, uključujući takozvanu „Islamsku državu“.
Osim njega, drugi Marokanac, Abdelhamid Abaaoud, tražen je jer je optužen da je bio planer masakra u Bataclanu.
Ali najpoznatiji je slučaj Jakuba Jakusa, mladića iz katoličke obitelji iz Lublina. Nakon što je započeo s preobraćenjem na islam, mladić se radikalizirao i emigrirao u Norvešku, gdje će postati dio organizacije „Profetens Ummah“. Tamo je, mladić dovršio proces vjerske radikalizacije i pronašao način da stigne u Siriju da se pridruži vojsci fanatika i koljača Abu Bakra Al- Bagdadija.
Nalog za uhićenje koje su izdale poljske vlasti pokazao se uzaludnim. Islamska država je početkom 2017. godine objavila smrt borca “Al-Polandija” na bojnom polju Aleppa.
ČEČENSKO PITANJE
Poljska je već nekoliko godina pod utjecajem malog migracijskog vala azilanata iz Čečenije, ruske savezne republike koja je bila epicentar gotovo tridesetogodišnje islamističke pobune raznog intenziteta. Samo u 2016. godini je Varšava prihvatila oko 7 000 Čečena. Kolik ih je došlo ranije, tijekom ratova u Čečeniji, brojka je koju još treba utvrditi. 10 000 ih je stiglo 2007., isti broj i 2006. godine, a onda nedostaju podaci sve do
Tako je nastala mala zajednica koja, međutim, živi u socijalnoj isključenosti i za koju nisu izrađeni planovi integracije, što je plodno tlo za nastanak sivih područja u kojima se šire kriminal i radikalizacija.
U svibnju 2015. su tri etnička Čečena uhićena su u Byalistoku pod optužbom da su dio Kavkaskog Emirata, jednog od najvažnijih terorističkih entiteta u Rusiji.
Njih troje su se bavili logističkom podrškom i financiranjem aktivnosti, te su u 2018. godine osuđeni za ta krivična djela.
Iste godine su poljske tajne službe uhitile još jednog ruskog državljanina čečenskog podrijetla pod optužbom da je član „Islamske države“, za koju je regrutirao muslimane zainteresirane za odlazak u rat na Bliskom istoku. U okviru iste operacije protjerani su strani stanovnici u neodređenom broju, koji su bili u kontaktu s muškarcem i bili uključeni u radikalizacijske aktivnosti.
U 2017. godini uhićen je još jedan ruski državljanin, etnički Čečen, pod optužbom da se borio u Siriji između 2013. i 2014. Tijekom pretrage kuće poljske vlasti su mu oduzele automatsku pušku čije posjedovanje nije bilo prijavljeno.
U drugom slučaju, međutim, poljska državljanka, preimenovana u “nevjestu ISIL-a” nakon što je upoznala Čečena koji je legalno prebivao u zemlji, prešla je na islam i otišla s njim u Siriju. Njena priča privukla je pažnju domaćih i međunarodnih medija jer ju je intervjuirala novinarka Sarah El-Debb.
Među oko 40 stranih boraca koji su napustili Poljsku kako bi se pridružili Islamskoj državi varšavske vlasti otkrile su da najkonzistentniju skupinu čine Čečeni. U pokušaju da se smanji izloženost zemlje riziku napada, implementirana je strategija koja se temelji na prevenciji i odvraćanju i to sa snažnim smanjenjem prihvaćenih zahtjeva za azil i protjerivanjem u Rusiju osoba osumnjičenih ili formalno osuđenih na terorističke aktivnosti. Dakle, nakon godina podrške antiruskoj pobuni u Čečeniji, Poljaci su ipak shvatili o čemu je riječ, ali kasno, jer su Čečeni koji su došli ranije stekli gotovo sva prava kao Poljaci i slobodno putuju Europom, sve dok se za, kao gore navedene slučajeve, ne otkrije čime se točno bave.
Prema Zakladi Jamestown, broj stranih poljskih boraca u redovima takozvane „Islamske države“ bi mogao bi biti puno veći od službeno procijenjenih 40 i uloga ove zemlje u globalnoj galaksiji takozvanog „džihada“ trebala bi biti dodatno istražena, jer su se slučajevi radikalizacije dogodili unutar poljskih granica u relativno malim gradovima za koje se vjeruje da su imuni na izloženost terorističkoj infiltraciji, a pokazali su postojanje opasnih i zanemarenih veza između poljskih kulturnih centara i džamija s glavnim organizacijama sunitskog ekstremizma i u ovom slučaju saudijskog vehabizma širom svijeta.
U zemlji nisu prisutne samo ćelije uključene u aktivnosti prikupljanja sredstava i podršku teroristima u tranzitu da dođu do drugih dijelova Europe, već i subjekti koji se bave radikalizacijom kako bi uspjeli doći do stambenih područja daleko od velikih gradova i vrbovati mlade Poljake iz više srednje klase, potpuno različite od onih koji se obično povezuju s profilom “prosječnog džihadista”, odnosno žrtve marginalizacije s krizom identiteta, puni ogorčenosti prema društvu i slabo obrazovani.
Vrlo važna stvar na koju treba obratiti pozornost je moguća veza između porasta procesa radikalizacije i povećanja utjecaja Saudijske Arabije i Muslimanskog bratstva u zemlji, koji zajedno financiraju većinu džamija, kulturnih centara i aktivnih organizacija. Njihova prisutnost pomaže stvaranju nezadovoljstva trenja u islamskom svijetu u Poljskoj među kojima je veliki broj Tatara i Čečena i novopridošlih Arapa koji službeno imaju status vjerskih prevoditelja, a dobili su ga jer optužuju prve za pogrešne interpretacije Kur’ana i pretjeranu polonizaciju svete knjige islama.
Međutim, sudeći po brojkama, teroristički alarm je na niskim razinama, jer je nacionalna islamska zajednica brojčano beznačajna, a vlasti strogo nadziru rast radikaliziranih muslimana i sve aktivnosti koje su nastale usponom „Islamske države“. Poljske tajne službe su pokazale veliku sposobnost reakcije, ali se zbog podrške čečenskoj pobuni u kontekstu prevladavajuće rusofobije u zemlji sada nose s potpuno nepotrebnom i vrlo teškom zadaćom, piše logično.com