Published On: Sun, Dec 29th, 2013

KONTROVERZNI FILM MARTINA SCORSESEA VUK S WALL STREETA: Tamna strana kapitalizma

Film: THE WOLF OF WALL STREET; crnohumorna drama; SAD, 2013.
Režija: Martin Scorsese
Uloge: Leonardo DiCaprio, Jonah Hill
Distribucija: Blitz
Ocjena: *****

Nezadovoljstvo najnovijim projektom Martina Scorsesea “The Wolf Of Wall Street“ od strane pojedinih članova američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti može se sažeti u tri riječi. Jedan: sramota. Dva: smeće. Tri: odvratno. Naime, prigodom projekcije Scorseseova filma za “akademike“ protekle subote jedan je scenarist glasno izrazio svoje razočarenje viđenim. Postarija glumica Hope Holiday bila je svjedok tog “neugodnog i sramotnog incidenta“.

“Prošla večer bila je mučenje na Akademiji. ‘Vuk s Wall Streeta’, tri sata mučenja, jedno te isto smeće opet i iznova. Nakon filma bila je rasprava na kojoj mnogi nisu ostali, a kad su se pojavili Martin Scorsese,Leonardo DiCaprio i još neki, jedan se scenarist zaletio prema njima i počeo vikati ‘Odvratno, sram vas bilo’“, prenijela je vremešna Holiday na svome Facebook profilu, pritom ne otkrivši identitet uvredljiva čovjeka od pera kojemu je, kao i njoj, zasmetala “seks+droga“ poročnost i politička nekorektnost filma.Vuk-s-Wall-Streeta6

U 179-minutnom filmu, ekranizaciji memoara brokera Jordana Belforta, mnoge su ludosti iz njegova života rekreirane pa, tako, njegov tumač Leonardo DiCaprio (glumac u vjerojatno i top-ulozi karijere) povlači kokain sa stražnjice prostitutke, orgija u poslovnom uredu, baca patuljke u zrak gađajući njima dolarski “bullseye“, kurve ga devetaju tijekom sado-mazo sesije… Povijest se ponovila za Scorsesea. Razmjerno sličan nemili događaj zbio se i prilikom projekcije “Casina“ (1995.). Tad je, zgranut simfonijskim nasiljem, jedan član ustao usred prikazivanja filma i prema ekranu počeo vikati “Odvratno! Pornografija! Smeće!“.

Je li ta reakcija utjecala na Akademijino ignoriranje “Casina“, nije poznato, no Scorseseovo remek-djelo dobilo je tek jednu nominaciju za Oscara (sporedna ženska uloga Sharon Stone). Nadajmo se kako se historija neće još jednom povratiti da i “The Wolf Of Wall Street“ ostane zakinut na nadolazećim nominacijama (i dodjeli Oscara). Ako se to i dogodi zbog simfonije razvrata, Scorsese može biti miran – “Vuk s Wall Streeta“ jedan je od najboljih (američkih) filmova godine na zalasku, predstavlja vrhunac suradnji velikana režije s glumcem DiCapriom i vjerojatno je njegov najimpresivniji uradak od “Casina“ naovamo, a u međuvremenu je nanizao “Bande New Yorka“, “Avijatičara“ i “Huga“.Vuk-s-Wall-Streeta5

“The Wolf Of Wall Street“ je struktuiran kao epska saga operne režije o usponu i padu aktera priče, ispripovjedana iz usta protagonista, na tragu “Casina“ i njegova mafijaškog prethodnika “Goodfellas“ (1990.), da gotovo formira neslužbenu trilogiju. DiCapriov Belfort ima nešto od Henryja Hilla i Acea Rothsteina (Ray Liotta, Robert De Niro). Njegov bliski suradnik Donnie Azoff u tijelu odličnog Jonaha Hilla dijeli maničnu intenzivnost Tommyja DeVita ili Nickyja Santora (Joe Pesci), koliko god od obojice bio “mekši“. Belfortova trofejna žena Naomi Lapaglia, utjelovljena u divnoj Margot Robbie, dođe pak kao inačica Ginger (Sharon Stone). Nedostaju tek Rolling Stonesi s “Gimme Shelter“ da dojam bude potpun, reklo bi se.

“Casino“ se otvarao eksplozijom automobila i dizanjem Rothsteina u zrak u usporenom pokretu. U uvodu “Vuka s Wall Streeta“ protagonist figurativno leti u zrak na krilima kokainske groznice, kao što kasnije prah frca u “slow-motionu“. Jordan Belfort na početku nam se povjerava kako konzumira dovoljno droge da omami pola New Yorka. Najdraža mu je droga novac. Kad je došao na Wall Street, u sekundi se navukao na ulogu brokera i sve što taj posao sobom nosi. Za to je zaslužan i njegov mentor Mark Hanna (Matthew McConaughey, nanovo izvrstan). “Kokain i drkica, tako se jedino može raditi ovaj posao“, u kratkim crticama savjetuje Hanna.Vuk-s-Wall-Streeta2

Decimale, visoke frekvencije, znamenke… sve je to stresno, stoga mora ostati opušten šmrkanjem i masturbacijom, jer brže će birati brojeve na telefonu itd. Hanna uči Belforta da je novac u njihovom svijetu prašina: klijenti zgrću pare samo na papiru, jer ih brokeri navlače da ulažu sve više u xy dionice i kući odnose “živi keš“. Lekciju Hanna završava tako što se počne udarati šakom u prsi i hukati brokersku himnu. Nju će Belfort prenositi na svoje podanike pri osnivanju vlastite firme “Stratton Oakmont“ koja će se uzdići krajem osamdesetih i u devedesetima iz pepela kraha burze 1987. godine.

Kako se zaposlenici “Stratton Oakmonta“ – više trgovački putnici nego brokeri – odnose prema klijentima, Scorsese ilustrira u sceni Belfortova simuliranja analnog seksa tijekom telefonskog razgovora, trijumfalne potvrde kako je “naguzio“ nekog nesretnika (“Moja žena će me ubiti“, procvili glas s druge strane žice). Belfort se nepogrešivo drži mantre “pohlepa je dobra“ iz Stoneova “Wall Streeta“ (1987.) i netko će ga doista nazvati “jebenim Gordonom Gekkom“. U filmu ga još, osim “The Wolf Of Wall Street“, zovu i “izopačenim Robinom Hoodom“ koji uzima novac od bogatih, dajući ga sebi i svojoj bandi brokera.

Za Scorsesea je ključna riječ “bandi“. Brokeri s Wall Streeta u režiserovim očima su moderni američki gangsteri. Kao što mnogi u kinu “navijaju za lopove“ (Henry Hill), sad bi to isto mogli učiniti i s brokerima, posebice što su Belfort i ekipa zapravo pripadnici radničke klase u ulaštenim Armani odijelima koji se kući ne voze podzemnom željeznicom, za razliku od agenta FBI-ja Patricka Denhama (Kyle Chandler). Uspjeli su, dakle, ostvariti “american dream“ u “zemlji mogućnosti“ tako što su muljali kreatore “američkog sna“ i prodavali ga nesretnicima koji ga, nalazeći se do guše u kreditima, neće nikad usnuti.Vuk-s-Wall-Streeta1

“Američki san“ u ovom je filmu prikazan kao zamamna groznica subotnje večeri Velikog Gastbyja na plesnom podiju od novčanica, droge i cuge koji seže sve do Švicarske, idealne zemlje za švercanje milijuna u gotovini i pranje novca. Film nas uvlači u njihov “bogovski život“, zavodljivi, glamurozni svijet, gdje 55-metarske jahte “Bond negativca“ s helikopterom na krovu plove po nemirnom moru alkohola, bijesni lamborghini iz “Poroka Miamija“ jurca preko kilometarski duge pune crte kokaina, a privatni avioni postaju “ljekarne s krilima“. Razlika je utoliko što je brokerski milje kompliciraniji od mafijaškoga. Scenarist Terence Winter (“Obitelj Soprano“, “Carstvo poroka“) pojašnjava neke Belfortove makinacije, tako što se se ovaj u više navrata naratorski obraća publici, kao naš “vodič kroz financijsku divljinu“.

No, kako naslovni lik u jednom trenutku diže ruke od objašnjavanja (“Vi ionako to nećete razumjeti!“) i ekspresno mijenja temu, njegovim direktnim pogledima u kameru Scorsese pokušava uvjeriti sinefile da se pred njima vrti ipak film, “movie“, pa makar bio nadahnut istinitom pričom. Tamna strana suvremenog kapitalizma prikazana je primjereno filmski – crnohumorno, možda i najbolje u sceni kad je Belfort toliko nadrogiran da biva gotovo paraliziran, jedva uspijeva govoriti, otpuzati i otkotrljati se do automobila. Scorseseova je travestija zabavna, s odmakom i strašna. “Vuk s Wall Streeta“ ufino očitava bukvicu “vukovima“ koji su izazvali globalnu gospodarsku krizu 2008., da pritom ne širi “terminatorske“ prijetnje kako “oluja dolazi“, poput “Crnog ponedjeljka“ (2011.) J.C. Chandora.

U Scorseseovu filmu “oluja“ je već tu, ali je malo tko tad opazio da mećava kokaina može prouzrokovati ekonomski kolaps, odnosno da i “vukovima s Wall Streeta“, kako lijepo reče Belfortov otac (Rob Reiner), lisica može doći u kokošinjac. Režiser zato sudara “american dream“ i “reality“, stvara nekakvu “povišenu“, alternativnu stvarnost nakrcanu opijajućim hedonizmom da se Belfortov lik/djelo lakše probavi i publika zaslijepljena blještavilom ekscesivna partijanja, možda i Donniejevim fluorescentnim zubima, pripremi na (o)triježnjenje jednom kad nastupi purificirajući mamurluk isprazna materijalizma i lažnih vrijednosti. A nastupit će vrlo brzo. Trosatno trajanje prolazi za tren: film je režiran mladenački euforično, u ritmu sjeckanja bijeloga praha prije šmrkanja.

MARKO NJEGIĆ / Slobodna Dalmacija