– Čekaj, ti stvarno misliš da će BiH dobiti ustav koji eliminira OHR? – Mislim? Znam. Pitanje je samo tko će ga napisati – domaći političari ili netko drugi. – I tko bi to bio? – Pa, ako ćemo realno, Trump i Putin. Jer u BiH ionako ništa ne funkcionira dok se veliki ne dogovore.
Bosna i Hercegovina već tri desetljeća izgleda kao loše održavana nekretnina – stalno se nešto krpa, ali nitko ne želi riješiti temeljni problem. OHR, taj vječni nadzorni organ koji dolazi s priručnikom za postkolonijalno upravljanje, odavno je postao relikt prošlosti, ali još uvijek vuče konce jer nitko drugi nema snage (ili volje) da preuzme odgovornost.
I zato, umjesto da se iscrpljujemo beskonačnim raspravama o tome što tko želi, možda bi bilo vrijeme za realan pristup – konfederaciju tri republike s ustavom koji svima garantira prava, ali nikome ne dopušta avanturističke poteze poput otcjepljenja.
– Ali to znači da svi moraju nešto dobiti? – Naravno. Jer u BiH nitko ništa ne da ako i sam ne dobije. – I tko će to nametnuti? – Oni koji su jedini dovoljno jaki da pritisnu sve strane odjednom – Washington i Moskva.
Trump i Putin: Dvojac koji odlučuje o BiH
S obzirom na to da Europa odavno samo promatra i prepisuje izraze zabrinutosti iz šablona, jasno je da se prava igra vodi između SAD-a i Rusije. Ukrajina je trenutno prioritet, ali u trenutku kada se taj sukob razriješi (na ovaj ili onaj način), BiH bi mogla postati sljedeći veliki geopolitički puzzle.
Trump, ako ponovno zasjedne u Ovalni ured, neće imati strpljenja za balkanske igre bez kraja. On voli jasne dogovore – ti dobiješ ovo, ja dobijem ono, i svi idemo kući zadovoljni. Putin, s druge strane, igra dugoročne partije i sigurno neće propustiti priliku da osigura svoj utjecaj na Balkanu.
I tako dolazimo do logičnog rješenja – ustav koji formalno osigurava jedinstvenu BiH, ali de facto pretvara entitete u konfederalne republike. Srbi dobiju jamstvo da ih nitko ne može natjerati na centralizaciju, Hrvati dobiju ravnopravnost, a Bošnjaci zadržavaju okvir u kojem su većina – ali bez mogućnosti da ga koriste za političku dominaciju.
OHR odlazi, a BiH ostaje
– I što će se dogoditi s visokim predstavnikom? – Ništa. Otići će u povijest, gdje je odavno trebao biti. – A što ako netko ne pristane? – Onda ćemo ponovo raspravljati za 20 godina, dok BiH u međuvremenu ostane bez još pola stanovništva.
Ukratko, stvar je jasna – ili novi ustav koji donosi trajnu stabilnost, ili nastavak beskonačne političke sapunice u kojoj se svi svađaju, a nitko zapravo ne pobjeđuje. A kad se velike sile dogovore, ni OHR, ni lokalni lideri, ni njihovi „strateški planovi“ više neće biti bitni.
wpDiscuz
