Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Elmedin Konaković, kao samoproglašeni šef Trojke odlučno je najavio blokadu svih imenovanja SNSD-ovih kadrova na državnoj razini, uključujući ključne pozicije poput ministra sigurnosti i direktora SIPA-e, dok se ne formira nova koalicija. Njegova odluka dolazi u jeku političke krize i otvorenog sukoba s Miloradom Dodikom, liderom SNSD-a.
Prema Konakovićevim riječima, raskid koalicije sa SNSD-om službeno je započeo 13. siječnja, “nakon što je Dodik svojim potezima, uključujući prijetnje ratom i blokadu europskih procesa, premašio granice političkog prihvatljivog”
“Smjena SNSD-ovih ministara je inicijativa koju je Trojka pokrenula, ali mi iz Naroda i pravde jasno smo pokazali da je ovo strateška odluka. Dodik više neće imati naše povjerenje u vlasti,” izjavio je Konaković.
Predizborna strategija: Borba ljevice za muslimanski desni i lijevi centar
Ovaj potez ne može se promatrati izolirano od šire političke dinamike u BiH, gdje je već sada jasno da je predizborna godina u punom jeku. Za Konakovića i njegovu stranku ovo je ključni trenutak za pozicioniranje na političkom spektru koji sve više dominira muslimanska hegemonistička ljevica. U suštini radi se o skupu stranaka koje imaju isti cilj – izgradnju države po volji Benjamina Kallaya ili Christiana Schmidta, svejedno. Države u kojoj će Srbi i Hrvati te Bošnjaci biti zajednice a Bosanstvo nacija.
Konaković je svjestan da ostanak u vlasti s Dodikom nešto manje i s HDZ-om do kraja mandata može imati pogubne posljedice za njegov politički kapital. Svjestan je SDA stranka koja, kao “politička aždaja”, može preživjeti jedan mandat u oporbi, ali tamo uvijek metastazira huškanjem naroda na bošnjačku stranku koja je vlast, potom na par mandata preuzima vodeću ulogu na bošnjačkoj političkoj sceni nakon toga. I stvari vraća na početak.
Konaković razumije da bi dugotrajna koalicija s SNSD-om i HDZ-om otvorila prostor za SDA-ov povratak kao dominantne stranke, dok bi njegov politički prostor bio ozbiljno ugrožen. Stoga, iako raskid koalicije može značiti privremeni gubitak vlasti, dugoročno ovaj potez ima smisla kao strateški napad na SDA, stranku koja bi u novoj koaliciji sa SNSD-om riskirala dodatno trošenje svog imidža i povjerenja u narodu.
SDA i Dodik: Savez koji redefinira politički prostor
Konaković je u svojim izjavama jasno ukazao na strategiju SDA i DF-a, koji, prema njegovim riječima, štite Dodika i pokušavaju spriječiti njegovo razotkrivanje. “Njihov cilj je jasan – očuvati Dodika na vlasti i osigurati njegovu suradnju na ključnim pitanjima, bez obzira na štetu za europske integracije i demokratski poredak u BiH,” izjavio je. Ovime on jasno puca na urbane centre u BIH te na umjerenjake među Bošnjacima. Radikali su ionako uvijek uz SDA.
Ako radikalna SDA uspije formirati novu koaliciju s SNSD-om, to će, kako procjenjuju politički analitičari, privremeno stabilizirati njihov politički utjecaj, ali će otvoriti vrata za Konakovićev povratak na vlast na idućim izborima. Koji bi po svemu sudeći, mogli biti jako preuranjeni. Isto tako moguće je da Konaković ima signal od odlazećeg Reketara, da poljulja piramidu vlasti dok će Schmidt pripremiti odluku o prijevremenim izborima.
Takva promjena snaga mogla bi dodatno polarizirati političku scenu u BiH, gdje bi se SDA našla u neugodnoj poziciji , a nakon balansiranja između SNSD-ovih zahtjeva i vlastitih birača mogla bi izgubiti i na tim preuranjenim izborima.
Privremeni gubitak vlasti kao dugoročna investicija
Konakovićev potez pokazuje političku zrelost i spremnost na rizik. Svjestan je da bi povratak SDA u vlast s Dodikom mogao biti ključni moment za mobilizaciju njegovih birača i stvaranje političke agende koja bi ga na idućim izborima vratila u poziciju jaču nego ikad prije. Ova strategija možda izgleda riskantno, ali u kontekstu političke stvarnosti BiH, predstavlja jedini način za dugoročnu eliminaciju SDA-ovog utjecaja.
Konaković je zaključio da će europski put BiH ostati njegov prioritet, bez obzira na trenutnu političku cijenu. “Ako me žele smijeniti, neka to učine. Moj cilj je jasan – raskrinkati proruskog Dodika i osigurati europsku budućnost za BiH,” poručio je.
Kako u BIH nitko ne napušta vlast na vrhuncu moći, jasno je da Konaković ima signal iz kolonijalnih ureda u BIH.
Što bi SDA i DF sada uradile da su ono za što se predstavljaju – iskrene zagovornice europskog puta i demokratskih vrijednosti?
Odbile bi koaliciju sa SNSD-om i pustile Konakovića da pokuša prekomponirati vlast sa srpskom oporbom, čime bi se osiguralo nužno političko resetiranje. No, takav scenarij im ne odgovara jer bi i u tom slučaju oni opet daljnje slabili, dok bi Konaković dodatno jačao kao lider koji je marginalizirao Dodika, barem na državnoj razini.
Umjesto toga, odlučuju se za riskantan potez – DF ide prema političkom nestanku, dok SDA dodatno erodira vlastiti politički kapital koji se polagano, ali sigurno, troši. Najavljuju koaliciju sa Dodikom.
Pravo pitanje koje ostaje jest zašto OHR, ako već zagovara europski put i demokratske reforme, ne poduzima korake protiv SDA, s obzirom na njihovu povijest povezanosti s radikalnim elementima. Ako je europski put ujedno i borba protiv terorizma, zašto SDA nije podvrgnuta ozbiljnoj međunarodnoj političkoj i pravnoj analizi? Ako se to nije smjelo dok su BIH i Europa bile prepune ISIL-ovaca čega se boje danas?
Ovaj vakuum odgovornosti samo dodatno destabilizira političku scenu BiH i ostavlja prostor za nove krize.
Najbizarnije u svemu ovome je ponašanje četvrtog kolonijalnog političkog bloka – Germana.
Njemački mediji, mediji zemlje čija je povijesna ostavština u ovoj zemlji povezana s genocidom nad Srbima, Židovima i uspostavom koncentracijskih logora, sada s neskrivenim kolonijalnim tonom postavljaju pitanje: “Hoće li Schmidt reagirati?” ne shvaćajući kakve reakcije takvi tekstovi izazivaju u sve slobodnijoj i prkosnijoj BIH.
Pritom se, naravno, ne pitaju tko je Schmidt, s kojim pravom i ovlastima on reagira, niti priznaju činjenicu da njegove aktivnosti nemaju uporište ni u Ustavu BiH ni u Daytonskom sporazumu. Za njemačke medije, Schmidt je apsolutni monarh BiH, s neograničenim pravom na intervencije.
Deutsche Welle, u svom poznatom mentorskom tonu, izražava zabrinutost zbog neintegriranosti tri zajednice u BiH, sugerirajući da se to mora hitno postići.
No, ako su toliko zabrinuti za integraciju, neka počnu od vlastitog dvorišta.
Neka integriraju Istočni i Zapadni Cipar, koji su na tlu EU.
Neka integriraju Belgiju i proglase konstitutivnost Valonaca i Flamanaca a ne samo Turaka i Ciprana.
Neka zavire u Španjolsku i integriraju Katalonce i Kastiljce, u Ujedinjeno Kraljevstvo i proglase jednakost Škota, Velšana i Engleza na cijelom teritoriju i neka svakom od tih naroda daju posebna mjesta u vladama i parlamentima druge nacije/regije/fed. jedinice.
Neka unakaze ustave tih zemalja, baš kako je OHR unakazio Dayton namećući Bonski Ustav, i neka potom dovedu visoke predstavnike iz Austrije i Njemačke, debile poput Inzka i Schmidta i onda mirno promatraju kako Europa gori u vlastitim proturječnostima.
Kolonijalna arogancija germanskog bloka u BiH, gdje se jedni pritišću do granice puknuća, a drugi apsolutno ignoriraju, nije ništa drugo nego vrhunac njemačkog licemjerja nad sudbinom bivše kolonije, i to na 80-u godišnjicu zatvaranja Aushwitza. /IURKOV l Poskok.info
wpDiscuz
