Od aktivacije MAP-a, uz dobru političku volju, treba proći najmanje šest godina da bi se ušlo u NATO, pokazuje iskustvo zemalja koje su taj proces već prošle, a na to je uputio bivši ministar obrane BiH Selmo Cikotić.

On je, doduše, rekao da BiH možda bude mogla imati nešto kraći put uz postojanje političke volje.

Manipulativna je, zato, izjava člana Predsjedništva BiH Željka Komšića u emisiji Nedjeljom u 2 da je NATO prioritet u odnosu na EU jer postoje šanse da BiH u taj vojni savez uđe prije negoli u EU.

Za ulazak u EU postoji, ako ništa, deklarativni konsenzus svih političkih partija koje čine vlast na bilo kojem nivou. Za ulazak u NATO postoje suprotstavljeni stavovi, za i protiv, oba jednako nepokolebljiva.

Možemo se sad svi iz petnih žila napregnuti da objašnjavamo SNSD-u, SDS-u, PDP-u, NDP-u, ma kome god u RS-u koji su sve benefiti ulaska u NATO, oni neće svoj stav promijeniti. Zna to i Željko Komšić. Međutim, to je odlična priča za povratak uloge spasitelja države Stranci demokratske akcije koja je taj kapital srozala čime je stigla, ali najviše gubitkom Srebrenice na posljednjim lokalnim izborima i diletantski vođenom tužbom protiv Srbije za agresiju.

Komšić i njegov DF, ponašajući se od postanka kao lijevo krilo SDA, nastoje im to omogućiti postavljajući ih za lidere patriotskog političkog fronta koji bi strah od raspada države i rata da ukine ulaskom BiH u NATO. Naravno, žele to izvesti pod krinkom BH bloka, koalicijskog saveza DF-a, SDP-a i Naše stranke. BH blok pokušali su uvući u koaliciju sa SDA kako bi osnažili „probosansku stranu“, tačnije stvarali privid njene snage a u suštini upravljali Federacijom BiH s HDZ-om te državom s HDZ-om i SNSD-om zajedno. Plan se počeo rušiti kad je Naša stranka rezolutno poručila da neće ići u koaliciju s nacionalnim strankama, što uključuje i SDA. Nakon njih s istim stavom izašao je i SDP BiH, s tim što za SDP-ovu konačnu odluku treba sačekati šta će reći njihov glavni odbor.

Takva teza, da BH blok nije ništa drugo nego još jedno Komšićevo skrivanje iza građanske opcije dok radi za SDA stvar, pojavljuje se u javnosti otkako je BH blok formiran i ona nije ništa novo, ali sve do jučer ništa na nju nije upućivalo tako snažno kao napad DF-u i Stranci demokratske akcije bliskih medija na Sabinu Ćudić, političarku iz Naše stranke, koja je rezolutno rekla da su i ona i njena partija za ulazak BiH u NATO, ali da je problem što za takvo nešto ne postoji konsenzus te da na njegovom stvaranju treba raditi, kao što treba nastaviti raditi na ulasku u EU sa čime postoji kakav-takav konsenzus. Radi se o općem mjestu bh. politike, izgovorenom toliko puta, na bezbroj mjesta i od najrazličitijih političkih aktera.

No, ovih dana to opće mjesto postalo je problem. Ono je postalo hereza. Hoće se reći, ako nisi za blokadu puta ka EU u korist borbe za put u NATO, borbe s nikakvim ishodom, onda si protiv cjelovite, suverene, nedjeljive itd. BiH.

Takva radikalizacija javnog diskursa i satanizacija ljudi zbog općepoznatih stvari u poslijeratnoj BiH nije još viđena. Tačnije u Sarajevu. Ljude se zbog općepoznatih stvari stalno satanizira u RS-u ili tamo gdje vlada HDZ. Ono što je u RS-u govoriti da je u Srebrenici počinjen genocid ili što je u Posušju reći da je Herceg-Bosna udruženi zločinački poduhvat, u Sarajevu polako postaje govor o tomu kako put u NATO neće biti moguć bez dogovora.

Produkt je to Komšićeva natizma, opasne ideologije koja će BiH gurnuti u sunovrat. Ne u smislu raspada ili nekakvog rata, o tome ne odlučuju bosanski političari, ali bez sumnje daljnjeg siromašenja zemlje, odlaska njenih ljudi i odbijanja investicija.

To znači Željko Komšić na čelu države. Nadat se da Bog zaista triput pomaže, ali slaba vajda.

Vedran Filipović, Prometej.ba