Željko Komšić izjavio je kako BiH mora postati građanskom državom prije ulaska u EU, odnosno da se mora “legalizirati” ono po čemu je on “fenomen” – želio bi da se ozakoni zbacivanje Hrvata iz političkog života u BiH.
BiH će u procesu pristupanja Europskoj uniji morati odrediti jesu li u njoj važnija prava konstitutivnih naroda ili pak građana kao pojedinaca, no na temelju pravorijeka Europskog suda za ljudska prava već sada se može kazati kako je jednakost građana pretpostavljena bilo kakvim kolektivnim pravima, ocijenio je u petak Željko Komšić, predsjednik stranke Demokratska fronta (DF) i kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH na izborima zakaznim za listopad.
Riječ je o još jednom pokušaju manipulacije kojom Komšić pokušava opstati u političkom životu BiH, s obzirom na to da kolektivna prava ne isključuju individualna prava, upravo suprotno – kolektivna i individualna prava se međusobno nadopunjuju.
U izjavi dostavljenoj medijima Komšić je podsjetio kako u sklopu paketa dodatnih pitanja Europske komisije, upućenom tijelima vlasti BiH, stoji i zahtjev za pojašnjenje pitanje pravne osnove načela “konstitutivnosti naroda” i njegove usklađenosti s načelom jednakosti svih građana, što je pak dio pravne stečevine Europske unije.
“Očekujem od tijela vlasti Bosne i Hercegovine da konačno odgovore na ovo pitanje, koje je od temeljne važnosti za budući europski karakter građanske države Bosne i Hercegovine”, izjavio je Komšić, čime je izravno osporio daytonski mirovni sporazum te Ustav BiH.
Ovo pitanje tek je jedno od preko pet stotina zahtjeva za objašnjenjem poslanih u Sarajevo iz Bruxellesa nakon što su predstavnici vlasti BiH u veljači predali odgovore na raniji upitnik Europske komisije, što je sastavni dio postupka odlučivanja o eventualnom statusu kandidata neke države za članstvo u Uniji.
Europska komisija odgovore na dodatna pitanja očekuje do kraja rujna, no s obzirom na komplicirane odnose u BiH i mehanizam nužnog usuglašavanja odgovora među različitim razinama vlasti, kao i na predizbornu kampanju koja se uveliko vodi, stručnjaci i analitičari procjenjuju kako je malo vjerojatno da će taj rok biti ispoštovan.
“Što je pravni temelj ‘konstitutivnih naroda’ i u kakvoj je on svezi s načelom jednakosti svih građana neovisno o njihovoj etničkoj pripadnosti, kao što je određeno pravnom stečevinom EU”, pitanje je iz Bruxellesa za koje Komšić drži kako će bitno odrediti hoće li se BiH razvijati u pravcu građanske ili pak države u kojoj sva prava građana proistječu iz njihove etničke pripadnosti.
Poznato je, pak, da je sam Komšić personifikacija oduzimanja političkih prava hrvatskom narodu u BiH, s obzirom na to da je dva puta dominantno bošnjačkim glasovima biran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Tako su Bošnjaci u suštini Hrvatima oteli poziciju u Predsjedništvu BiH, gdje su Bošnjaci osam godina (od 2006. do 2014.) imali dva predstavnika, Srbi jednog a Hrvati niti jednog.
Komšić je, inače, poznat kao gorljivi zagovornik građanske države, odnosno države u kokoj bi, zbog svoje brojnosti, dominirali Bošnjaci, a sada ističe kako načelo konstitutivnosti nema nikakve poveznice s jednakopravnošću svih građana odnosno kako, upravo protivno, “to načelo na najgrublji način derogira jednakopravnost svih građana”.
Time se on izravno suprostavlja Daytonskom mirovnom sporazumu kao i Ustavu BiH te presudama Ustavnoga suda BiH.
Komšić dodaje kako je to prije svega njegovo osobno mišljenje, ali istodobno upozorava kako se Europski sud za ljudska prava već očitovao o tome kada je u “slučaju Zornić” termin konstitutivnih naroda označio kao “posljedicu genocida i etničkog čišćećenja” na koju je bilo nužno pristati kako bi se osigurao mir.
To, navodi Komšić, izrijekom stoji u točki 43. presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Zornić. Riječ je o tužbi koju je podnijela državljanka BiH Azra Zornić jer joj kao osobi koja se ne želi identificirati kao pripadnik bilo koje etničke skupine nije omogućeno kandidiranje za zastupnika u Domu naroda parlamenta BiH.
Sud u Strasborgu je 2014. godine ocijenio kako je tužba utemeljena te kako ovakvim izbornim zakonodavstvom BiH provodi diskriminaciju i krši Europsku konvenciju o ljudskim pravima. Vlasti u BiH do sada nisu učinile ništa kako bi tu presudu provele, baš kao ni raniju presudu u slučaju “Sejdić-Finci”, također temeljenu na tužbi zbog diskriminacije.
Presude nisu provedene zbog težnji bošnjačke politike da te presude iskoristi na način BiH, odnosno bar FBiH, pretvori u unitarni entitet s bošnjačkom političkom dominacijom.
J. Gudelj / Dnevnik.ba