Što je Vučić izabrao od svih darova koji su mu u Kremlju stavljeni u vreću, još se ne zna
Srpski premijer Aleksandar Vučić vratio se s trodnevnog izleta u Rusiju. Što je izabrao, od svih darova koji su mu u Kremlju stavljeni u vreću, još se ne zna. No, nakon moskovskih razgovora i ponuda Srbija bi se mogla naći na pragu strateškog zaokreta. Kako pišu ruski mediji, na stol Vučiću bacili su ponudu koja ide u tom smjeru. Beograd nije nesklon, pogotovo prema oduševljenju koje je zavladalo u dijelu srpskih medija koji su pod direktnom upravom samog Vučića.
Putin je Vučiću ponudio oružje, piše moskovski Vzgljad, u vrijednosti od oko pet milijardi dolara. U posjet Hrvatskoj stiže američki nosač aviona. Očito se nešto kuha. Vučić tvrdi kako “situacija na Balkanu klizi ka destabilizaciji”. Vučić je poimence spomenuo “događaje” u Makedoniji, Crnoj Gori i na Kosovu te kako se “neke zemlje u našem okruženju naoružavaju strateškim i ofenzivnim naoružanjem”. Beogradski tisak “detektirao” je odmah Hrvatsku, koja je najavila da će od SAD-a dobiti novo naoružanje.
Očekuje li nas nova utrka u naoružanju na Balkanu i hoće li Srbija odustati od dosad proklamiranih političkih integrativnih prioriteta? Hoće li dvije bivše najvažnije jugoslavenske republike postati “isturene postaje” novog rusko-američkog suparništva?
Posjet Vučića Moskvi događa se u trenutku kad je Kosovo pred primanjem u UNESCO, a Crna Gora optužuje Rusiju da sponzorira nezadovoljnike koji su protiv NATO-a.
Ruski ambasador u Beogradu Aleksandar Čepurin upozorio je da Vučić u Moskvu ide “uskladiti satove”, što se moglo protumačiti da se od njega očekuje da svoj sat podesi prema moskovskom vremenu. Rusija želi potvrditi svoj međunarodni značaj i ojačavanjem savezničke mreže. Ona je u ovom trenutku oskudna, pogotovo u Europi. Spala je na Srbiju – i to eventualno. Srbija, pak, prema zamjerkama iz Moskve, sjedi na dva stolca. Kremlj gubi strpljenje i želi da se Beograd izjasni, a ne da doživi udarac kao od Bugarske ili Crne Gore. Rusima se žuri, a Srbija s jedne strane želi dobre odnose s Rusima, između ostalog, kako bi primorali EU na bržu reakciju da umire dobar dio svoje otvoreno proruske javnosti te da ograniči “ambicije” Kosova u pristupu međunarodnim organizacijama. Rusi nameću Srbiji svoje naoružanje da je time zadrže u svom ataru, ali i da iznerviraju SAD.
Ako Srbija pristane na ovu “oružanu ponudu”, to u prvom redu znači odbacivanje bilo kakve mogućnosti pristupanja NATO-u i potpuni preustroj srpske vojske.
Vučić se odlučio na riskantnu igru. Koketira s Putinom kako bi “ucijenio” EU da mu, u strahu da ne otplovi u neku luku Novorusije, konačno otvori koje pristupno poglavlje te “skreše” ambicije Kosova za članstvo u međunarodnim organizacijama. No, Rusija ima čelični stisak i sigurno nije spremna biti nečija, a ponajmanje srpska, moneta za potkusurivanje. Rusiji je jasno da bez “baze” i saveznika u Europi ne može ravnopravno konkurirati SAD-u za poziciju svjetskog čimbenika. Ostaju joj Srbija, prosrpska oporba u Crnoj Gori i Dodik za kojega neki ruski mediji tvrde da mu Kremlj “financira referendum”.
jutarnji.hr
Putin je Vučiću ponudio oružje, piše moskovski Vzgljad, u vrijednosti od oko pet milijardi dolara. U posjet Hrvatskoj stiže američki nosač aviona. Očito se nešto kuha. Vučić tvrdi kako “situacija na Balkanu klizi ka destabilizaciji”. Vučić je poimence spomenuo “događaje” u Makedoniji, Crnoj Gori i na Kosovu te kako se “neke zemlje u našem okruženju naoružavaju strateškim i ofenzivnim naoružanjem”. Beogradski tisak “detektirao” je odmah Hrvatsku, koja je najavila da će od SAD-a dobiti novo naoružanje.
Očekuje li nas nova utrka u naoružanju na Balkanu i hoće li Srbija odustati od dosad proklamiranih političkih integrativnih prioriteta? Hoće li dvije bivše najvažnije jugoslavenske republike postati “isturene postaje” novog rusko-američkog suparništva?
Posjet Vučića Moskvi događa se u trenutku kad je Kosovo pred primanjem u UNESCO, a Crna Gora optužuje Rusiju da sponzorira nezadovoljnike koji su protiv NATO-a.
Ruski ambasador u Beogradu Aleksandar Čepurin upozorio je da Vučić u Moskvu ide “uskladiti satove”, što se moglo protumačiti da se od njega očekuje da svoj sat podesi prema moskovskom vremenu. Rusija želi potvrditi svoj međunarodni značaj i ojačavanjem savezničke mreže. Ona je u ovom trenutku oskudna, pogotovo u Europi. Spala je na Srbiju – i to eventualno. Srbija, pak, prema zamjerkama iz Moskve, sjedi na dva stolca. Kremlj gubi strpljenje i želi da se Beograd izjasni, a ne da doživi udarac kao od Bugarske ili Crne Gore. Rusima se žuri, a Srbija s jedne strane želi dobre odnose s Rusima, između ostalog, kako bi primorali EU na bržu reakciju da umire dobar dio svoje otvoreno proruske javnosti te da ograniči “ambicije” Kosova u pristupu međunarodnim organizacijama. Rusi nameću Srbiji svoje naoružanje da je time zadrže u svom ataru, ali i da iznerviraju SAD.
Ako Srbija pristane na ovu “oružanu ponudu”, to u prvom redu znači odbacivanje bilo kakve mogućnosti pristupanja NATO-u i potpuni preustroj srpske vojske.
Vučić se odlučio na riskantnu igru. Koketira s Putinom kako bi “ucijenio” EU da mu, u strahu da ne otplovi u neku luku Novorusije, konačno otvori koje pristupno poglavlje te “skreše” ambicije Kosova za članstvo u međunarodnim organizacijama. No, Rusija ima čelični stisak i sigurno nije spremna biti nečija, a ponajmanje srpska, moneta za potkusurivanje. Rusiji je jasno da bez “baze” i saveznika u Europi ne može ravnopravno konkurirati SAD-u za poziciju svjetskog čimbenika. Ostaju joj Srbija, prosrpska oporba u Crnoj Gori i Dodik za kojega neki ruski mediji tvrde da mu Kremlj “financira referendum”.
jutarnji.hr