Hvala Predsjednici iz Republike Hrvatske, iz Zagreba, što se sjetila nagraditi hercegovskog sina don Dragana Filipovića.
U jučerašnjem radio intevjuu don Dragan je rekao da dobivena nagrada nije njegova nagrada, da je to nagrada ljudi s kojima je godinama radio i surađivao. Njegov rad i suradnja s ljudima traje već 25 godina. A kroz rad njegovih zborova i klapa prošlo je oko 700 članova.
Njegov najveći projekt zasigurno je sam zbor “Pro musica” koji je kasnije izvodio njegova veličanstvena djela. Uz zbor “Pro musica” tu je i toliko klapa po Hercegovini s kojima je radio i surađivao, a ljeti u Omišu s njima osvajao brojne nagrade. Većina tih klapa i nastala je iz akademskog zbora “Pro musica”.
Zbor “Pro musica” pod don Draganovim vodstvom otpjevao je najteža napisana klasična djela kao što su: Verdi “Requiem”, Mozart “Requiem”, 9. Beethovenova simfonija, Mozartove “Vesperae”. Osim napisanih klasičnih djela poznatih skladatelja zbor “Pro musica” izveo je i don Draganova djela: 9 oratorija, jedna misa, prva hrvatska opera u BiH “Diva Grabovčeva (o kojoj ćemo kasnije malo opširnije) i nedavno izvedena “Poema o Vukovaru” koja tek treba doći do izražaja.
Zbor “Pro musica” od kada postoji imao je čak 150 koncerata. Tri puta je otvarao Dubrovačke ljetne igre, nekoliko puta Dane kršćanske kulture, dva puta je pjevao na Bleiburgu, a jednom pjevao i u samome Rimu Svetom Ocu.
Zašto sve ovo pišemo? Zbog Večernjeg lista. Zbog Večernjakova pečata. Zbog Joze Pavkovića. Zbog domaćih ljudi koji se pitaju. Pitaju se, ali odgovaraju samo za svoje obitelji, rođake i prijatelje.
Domaći ljudi koji bi trebali dati nagradu omladini ovoga zbora koji kulturno uzdiže Hercegovinu godinama, nažalost nagrade ne daju i njihov rade ne vide. Ili pak ignoriraju.
Za samo prvu hrvatsku operu u BiH, za Divu Grabovčevu sudjelovalo je 128 mladih iz Hercegovine, a tek njih dvoje iz Hrvatske. Ali izgleda da to nije dovoljno ni za kakvu nagradu.
Otpor hrvatskih kulturnih institucija prema Divi Grabovčevoj
Osim što taj rad ne nagrađaju, oni su taj rad i “onesposobljavali” na svoj način. Prva hrvatska opera “Diva Grabovčeva” umjesto da bude od hrvatskih kulturnih institucija dočekana sa velikom radošću i pruženom rukom za pomoć, ona je bila degradirana.
Don Draganu je Miljenko Puljić govorio: “Nije vrijeme da Tahir-beg ubije Divu! Nije politički trenutak!” Don Dragan mu je odgovarao: “A kad je vrijeme, pitao sam? Pa to se dogodilo! Smijem li ja reći da se dogodilo…?!”
Don Dragan nije odustao od povijesne istine, nije htio pristati NEpisati da je Tahir-beg ubio Divu. A što je bila posljedica toga? Posljedica toga bila je da producent Matice hrvatske Mostar, kao i cijela uprava Matice Hrvatske izađu iz projekta.
A što se događalo 48 sati prije same premijere? Četrdeset osam sati prije izvedbe uprava Hrvatskog narodnog kazališta Mostar zabranila je scenografu sve radnje vezane za operu Diva Grabovčeva.
Kada hrvatske kulturne institucije ne prepoznaju kvalitetu i rad pojedinaca u ovom društvu, koji su napravili možda više nego svi oni u svojim institucijama, ne čudimo se što i Jozo Pavković ne prepoznaje kvalitetu.
Sigurno se pitate kako je uz ovakve zapreke od hrvatskih kulturnih institucija izvedena uopće povijesna opera za naš narod? Kada su don Draganu i fra Anti Mariću (tekstopiscu opere) “propale sve lađe” odlaskom Matice hrvatske iz projekta, spas su morali tražiti na drugome mjestu. U tome trenutku jedini izbor koji je mogao spasiti “Divu” od propasti bio je tada aktualni član predsjedništva Dragan Čović.
Kada su don Dragan i fra Ante iznijeli svoje muke i planove Čoviću, on je učinio sve što je tada bilo u njegovoj moći. Učinio je tako da je opera izvedena ne samo u Mostaru, nego i u zagrebačkom Lisinskom.
Veliku zahvalu za izvedbu u Lisinskom treba uputiti i udruzi “Prsten” koja je velikim novčanim sredstvima potpomogla taj događaj.
Ali tko je Filipović, tko je Maestro!? I on i njegova prva opera našeg naroda u BiH. – tako kažu u našim kulturnim institucijama. I on i njegova “Pro musica”. I sve njegove klape. I sva djeca sklonjena sa ulice. I sav znoj. I sve muke. I sva radost provedena s mladima. I sva radost zajedničkog druženja mladih na probama pjevanja. Nije to vrijedno spomena, a kamoli pečata!
Nadamo se da će biti cijenjen kada netko drugi bude na čelu hrvatskih kulturnih institucija, a ne kada ga više ne bude među nama tu!
Još jednom Maestro: “VELIKO TI HVALA!” A njima oprosti.
Kao što smo već rekli zaslužan je za većinu klapa u hercegovskoj zemlji. Odgojio toliko mladih, koji su veliki promotori naše zemlje i našega naroda pjevajući kako ih je on učio. Evo jednoga primjera kako to radi don Draganova ekipa:
wpDiscuz