“Znali smo da bi dao sve za momčad i da bi mu i gubitak boda bila tragedija. Imao je uvijek pobjednički mentalitet, što ga je na osobit način krasilo. Svojeglav, u pozitivnom smislu. I vidite dokud je dogurao.”
Zablistao, vinuo se u zvijezde, oduševio. Jednostavno, postao je jedan od najtraženijih Hrvata. Ante Rebić, napadač hrvatske reprezentacije, u samo 300 minuta odigranih u tri utakmice naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, pokazao je svu raskoš svoga talenta. I sad svatko hoće čuti još više o tom momku koji je u relativno kratkom nogometnom putu prošao mnogo toga, od podcjenjivanja, premještanja iz kluba u klub, do sadašnjih zvjezdanih trenutaka. Stoga i ova mala priča o Anti, pisana s terena njegovih korijena, daje potpuniju sliku jednog nogometaša, koji će, a to je već vidljivo, dugo biti u nogometnoj eliti Europe, piše Jutarnji list.
– Da, Ante je već s dolaskom u naš klub u njegovim rodnim Vinjanima Donjim s devet godina, točnije 2002. godine, pokazao da je poseban. Registrirali smo ga i bio je kod nas do 2008. godine. Znači, tada nismo imali mlađe pionire, već samo pionirsku momčad, a on je bio među mlađima. Trenirao ga je naš bivši igrač Željko Milardović, a poslije Željko Jonjić i Petar Miloš – priča za Jutarnji list alfa i omega NK Vinjani Miće Škeva.
Daroviti prijatelji
Ovdje treba istaknuti i još nešto, nastavlja Škeva, držeći u ruci jednu jedinu fotografiju Antine generacije, koja je žarila i palila pionirskim nogometom u Imotskoj krajini. lmali smo stvarno darovitu generaciju, a Ante i njegov veliki prijatelji Ivan Topić te mali Šantar odskakali su. Bila je to trojka koja bi, da su nastavili ovako kao Ante danas, to otvoreno tvrdim, igrali na svjetskom prvenstvu. No mali Topić krenuo je drugim putem, prema fakultetu, Šantar u državnu službi,a Ante je ostao u nogometu. Ante je u igri radio po svome. Kako? Pa lijepo, trener bi mu rekao jedno, ali on bi stvar uzeo u svoje ruke, rješavao utakmice i nije mu se mogli ništa predbaciti.
Znali smo da bi dao sve za momčad i da bi mu i gubitak boda bila tragedija. Imao je uvijek pobjednički mentalitet, što ga je na osobit način krasilo. Svojeglav, u pozitivnom smislu. I vidite dokud je dogurao. Moram istaknuti i upornost Antina oca Boška. To vam je tako. Ako vas roditelj gura u leđa, a još imate i talent, uspjeh je zagarantiran. Sjetite se samo Marinka Bobana i njegovog Zvone. Marinko je ostavio sve u Imotskom, otišao u Zagreb, bio uz Zvonu i Zvone je postao velemajstor.
Na svoju ruku
Slično je i s Antom. Otac ga je pratio, no Ante je sam po sebi samostalan, odlučan, na svoju ruku, ali u onom pozitivnom smislu, i rezultati su tu. Nakon pionira cijela momčad, njih dvanaest, otišli su u Imotski kao kadeti, tamo je Ante napredovao, došao je RNK Split i Slaven Žužul, pa Fiorentina, Njemačka, Niko Kovač, Dalić, i to vam je to.
Gotovo je sada, Ante je u vrhu i duboko vjerujemo da ćemo ga dočekati sa zlatnom medaljom oko vrata. Podrška “vatrenima” Imotske krajine bila je uvijek čvrsta, a sada pogotovo. Ovo nije euforija, ovo je samo realnost, kada je Rebić u pitanju. Njegov nerv, talent, upornost daleko će ga odvesti. Vidjet ćete – veli Miće Škeva.
O upornosti i posebnom nervu Ante Rebića znaju svi njegovi treneri, prijatelji. Ante ne želi puno isticati, biti puno na naslovnicama, spomenuli su neki njegovi prijatelji. Nemojte reći da sam vam ja pričao o Anti, jer kada dođe ovdje, onda se malo i naljuti. Takav je on. Dobar k’o kruh, dao bi vam sve što ima, ali ne voli neke pikanterije, iako mora znati da je postao javna osoba izložena pohvalama i kritikama, veli jedan njegov školski kolega.
– Antu sam prvi uzeo, jer sam bio zadužen za ondašnje pretpionire i pionire – priča Željko Milardović, prvi Antin trener. Odmah sam vidio tu trojku Topić, Šantar, Rebić, čim su dotakli loptu. Ante posebno.
Majka Nediljka
Već s devet godina imao je takvu tehniku i baratanje s loptom da je bila milina. A upornost, to je još jedna vrlina. Po deset, dvadeset puta ponovio bi neku vježbu dok je ne bi apsolvirao. Meni je bilo drago što je imao i podršku svog oca Boška, koji nije propustio niti jedan trening. Gurao ga je, stajao iza njega. Ante bi znao igrati s mojim sinom Branom i poslije treninga, patike na noge i trči niz polje dolje u Vinjanima Donjim. Do iznemoglosti. Volio je balun i nogomet i nije nikakvo čudo što je uspio – priča Željko Milardović.
Anti Rebić bio je i u Hajduku, tamo je čak i išao na turnire sa svojom generacijom, no očito da tadašnja struka nije bila na visini, nije prepoznala da imaju dragulj koji treba brusiti pa je Ante krenuo drugim putem.
A Antina obitelj? Otac Boško, vrsni poznavatelj automobila, majka Nediljka, prekrasne sestre Katarina i Marija, jednostavna imotska obitelj. Skromnost, zajedništvo, samozatajnost rad, poštivanje tuđeg, čuvanje svoga. Ante je sin jedinac i dakako da je otac i sam ljubitelj sporta i nogometa odmah prepoznao u sinu nešto posebno. No nisu za veliku priču.
Bolji poznavatelji Ante Topića, a posebno njegove učiteljice, znaju ga kao primjernog i odgovornog đaka.
– Ma naš je Ante bio za primjer. Nije to sada neko podilaženje, kada je došao do zvijezda, nego istina. U razredu posebno miran, odgovoran. Ja sam mu bila vjeroučiteljica. Toliko skromnosti, toliko odgovornosti kada je na satu. A poslije, gledala sam ga, živ, lopta zakon. Volim da je ostao svoj, da ide redovito u crkvu. I to je velika odlika danas jednog čovjeka, koji će i svojim ponašanjem i odgovornošću i radom svjedočiti mladim našim ljudima – veli Marija Bubala, nastavnica vjeronauka u imotskoj osnovnoj školi.
Broj jedan uskoro
– Gledam redovito svaku utakmicu. Prije neku večer u Makarskoj gledamo Antu protiv Danske, moje prijateljice i ja navijamo, a stranci nas snimaju. Ne mogu se kontrolirati, toliko se radujem uspjehu naših, a posebno kada naš Ante onako igra – veli Marija Bubalo.
I doista, na svakom koraku u Vinjanima Donjim, ili popularnoj Rebića strani, gdje je Antina rodna kuća, ili pak u Imotskom, kad pitate o Anti i njegovoj obitelji, čujete samo riječi koje ohrabruju, pršte pozitivnošću. U svemu.O obitelji, odgoju, načinu na koji je Ante Rebić krenuo put nogometnih zvijezda. I za kraj bilježimo još jednu rečenicu Miće Škeve s početka ovoga teksta.
– Vjerujte da će Ante biti broj jedan europskog nogometa. Uskoro. Vidjet će te – veli Škeva.
Nastavi li ovako, pa ako se realizira i zasad tihi transfer u Bayern, Ante će se sigurno promaknuti u svjetski vrh. U Imotskom se nastavlja kontinuitet, Buljan, Gudelj, Boban, Rebić….
wpDiscuz