Vijest da su SAD uvele sankcije protiv sedam firmi i još dvije osobe koje, kako navode, osiguravaju “glavne izvore prihoda” za predsjednika bh. entiteta Republike Srpske (RS) Milorada Dodika i njegovu obitelj, prokomentirao je politički analitičar Toby Vogel. On hvali ovaj potez te smatra da se ovakav potez ne može očekivati od EU.
Vogel u ovom potezu ne vidi ništa nedemokratsko. Za njega je Amerika sloboda a Dodik režim.
“Periodični podsjetnik da je EU paralizirana u pogledu mogućih sankcija protiv Dodika dijelom zato što Dodik uživa pokroviteljstvo i zaštitu najmanje jedne zemlje članice EU (i prešutnu podršku nekoliko drugih)”, objavio je Vogel na platformi X.
Sličnog mišljenja je Haris Imamović, koji je bio savjetnik bivšeg člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića. Obojica su oduševljeni Osmanskom ostavštinom u BIH. Nikada niti jedan od njih nije osudio Osmansko negiranje genocida nad Armencima. Vjerojatno u SAD postupku vide nastavak dobre prakse osmanskog režima u BIH. Omanslije su ustanike znale kažnjavati drastičnim kaznama a najpopularniji je bio “pravo prve bračne noći”.
“SAD su sankcionirale sedam tvrtki povezanih s Dodikom. Ovo pokazuje da su SAD – unatoč svim svojim greškama – jedina sila sposobna da obezbijedi mir na Zapadnom Balkanu kažnjavanjem proruskih secesionista. Francuska i Evropska komisija ne čine ništa da pomognu SAD da održe mir ovdje”, objavio je stanovito nebitni Haris. No dovoljno bitan da njegov tvit objavi kolonijalni medij N1.
Evo koji su sve režimi vršili pritiske na obitelji mete kako bi se meta prisilila da se ponaša sukladno očekivanjima režima ili da bude pronađena i eliminirana:
Tijekom povijesti, mnogi autoritarni režimi i diktature koristili su taktiku pritiska ili progona obitelji političkih lidera ili ustanika kako bi slomili njihovu borbu ili utjecali na njihovu političku volju. Evo nekoliko značajnih primjera:
- Staljinistički Sovjetski Savez:
- Josif Staljin često je koristio metode zastrašivanja, progona i hapšenja obitelji svojih političkih neprijatelja kako bi osigurao svoju vlast. Obitelji visokih dužnosnika i vojnih vođa koji su pali u nemilost često su bile zatvarane, deportirane ili likvidirane.
- Nacistička Njemačka:
- Nacisti su često ciljali obitelji članova otpora. Na primjer, obitelji onih koji su sudjelovali u neuspjelom atentatu na Hitlera (Operacija Valkira) bile su progonjene i kažnjavane.
- Franquistička Španjolska:
- Francisco Franco i njegovi sljedbenici često su progonili obitelji republikanskih boraca nakon Španjolskog građanskog rata, uključujući mučenja, zatvaranja i ubijanja.
- Komunistička Kina (pod Mao Ce-tungom):
- Tijekom Kulturne revolucije, mnogi su ljudi bili optuživani za kontrarevolucionarne aktivnosti, a njihove obitelji su bile progonjene, javno ponižavane i zatvarane.
- Sjeverna Koreja:
- Režim Kim Jong-una, kao i prethodni režimi u Sjevernoj Koreji, često koriste sustav kolektivne kazne, gdje obitelji disidenata bivaju zatvorene u radne logore ili pogubljene.
- Iran (pod Islamskom Republikom):
- Iranske vlasti često proganjaju obitelji političkih aktivista, novinara i disidenata kako bi ih ušutkali ili zastrašili. Na primjer, obitelji novinara koji rade u inozemstvu često su meta prijetnji i maltretiranja.
- SAD (Mekartizam):
- Tijekom razdoblja Mekartizma, obitelji osoba optuženih za komunističke simpatije često su bile podvrgnute ispitivanju, društvenoj izolaciji i gubitku posla.
- Čile (pod Pinochetom):
- Tijekom vladavine Augusta Pinocheta, članovi obitelji političkih neprijatelja često su bili mučeni, nestajali ili ubijani.
- Argentina (prljavi rat):
- Tijekom Prljavog rata u Argentini, vojne vlasti su progonile obitelji i rodbinu ljudi osumnjičenih za suradnju s ljevičarskim gerilcima, uključujući masovne otmice i ubistva.
Ovi primjeri pokazuju kako su različiti režimi kroz povijest koristili metode pritiska na obitelji kao sredstvo za slamanje otpora i učvršćivanje svoje vlasti.
Čestitamo predsjedniku Bidenu i State Depratmentu, što se pridružio prethodno navedenim “demokracijama”. I kad će pobogu više te sankcije protiv Selme Cikotića i njegove mreže pomagača? Ili je prema izvještajima “Nekorumpiranog” Murpheya on i dalje važan igrač za NATO? Toliko važan da se zbog njega treba i može ubiti Aletića a na Tužiteljstvo BIH i SUD izvršiti pritisak da se Cikotića oslobodi?