Published On: Wed, Dec 12th, 2012

PRECJEDNIK NOVOG KOVA: Ni interview sam ne zna dati

Komšić je među sarajevskom rajom poznat kao polupismen lik lošeg izričaja. Agenciji Anadolija dao je interview u kojem se razmahao pojmovima i političkom teorijom. Tko je teoretičar koji Komšiću piše interviewe? Prije nekog vremena, u vrijeme dok je bio po nacionalnosti Bošnjak, Nerkez Arifhodžić, tadašnji veleposlanik u Turskoj izjavljuje sljedeće: Sretna je zemlja koja Tursku ima za prijatelja. Nerkez  je danas Hrvat, jer je plaća u Italiji, na veleposlaničkom mjestu koje je uzurpirao Hrvatima, bolja nego u Turskoj dok je bio Bošnjak. Komšić je danas kako reče Bosanac i Hercegovac. Više i ne pokušava dokazati da je Hrvat. Ta akrobacija nacionalnim identitetima u cilju postizanja materijalne koristi, lažno izjašnjavanje kako bi se sjelo na tuđu plaću nije nešto čime se “pravna država” naročito bavi. A niti se štitoniše patriotizma nešto naročito brinu koliko će takvi ljudi okrenuti Hrvate protiv BIH.  Pogotovo dok se to čini na fonu puhanja u jedra bošnjačkog nacionalizma.
 
komsicDanas pak Bosanac i Hercegovac, koji u Hercegovinu ne smije, a i u samo pola Bosne hodi,  Željko K. navodno izjavljuje rečenicu koja je omiljena poštapalica “Hrvata” Nerzuka:  “Sretna je zemlja koja Tursku ima za prijatelja”.
Nerkez dakle Arifhodžić, moralna olupina, koju je Željko K. rehabilitirao iz mirovine kako bi uzurpirala hrvatsko radno mjesto, iz Italije svom najmilijem Želji uhljebitelju piše umna priopćenja.
I licemjerni se ne libi na kraju interviewa napisati kako “islužene i stare kadrove treba poslati u mirovinu”. Sve osim njega.
Ako je Željko Komšić dno, isluženi otirač bošnjačke politike što je tek onda Nerkez Arifhodžić? Uš u tom istom otiraču.
Podzemlje iste te politike.
 
SARAJEVO – Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić smatra da Republika Srpska u narednom periodu neće biti u fokusu zvaničnog Beograda. Komšić u drugom dijelu ekskluzivnog intervjua za agenciju Anadolija (AA) ističe da Srbija ima sasvim dovoljno vlastitih problema, te da je “na političkom planu za Srbiju sigurno najvažnije pitanje Kosova”.
“Očigledno je da će se Srbija i srbijanska politika još dugo baviti upravo tim pitanjem Kosova. Također, nakon pobjede Tomislava Nikolića na predsjedničkim izborima u Srbiji se primijeti zahlađenje odnosa na relaciji Milorad Dodik – predsjednik Srbije. To zahlađenje, svakako, nije strateške nego personalne naravi. Dakle, kada je riječ o takozvanom „srpskom pitanju“ na Balkanu, za očekivati je da u narednom periodu  fokus zvaničnog Beograda, ipak, bude na Kosovu, a ne na RS-u”, kazao je Komšić za AA.
Nadalje, govoreći o odnosima Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Komšić ističe kako je činjenica da je ta zemlja na pragu Evropske unije (EU) motivirala zvanični Zagreb da što prije riješi neka sporna pitanja sa bh. državom. Riječ je o pitanjima granice, pitanju prolaska kroz Neum, kao i pitanju Luke Ploče…
“Naravno, ovakva želja da se čim prije riješe ova pitanja diktirana je, prije svega, činjenicom da državna granica Hrvatske uskoro postaje i granica EU te da istu treba čim prije definisati, riješiti i zaštititi. Mislim da se Vlada Hrvatske na čelu sa gospodinom Zoranom Milanovićem u tom smislu ponaša korektno prema BiH”, mišljenja je predsjednik Komšić.
Prema njegovim riječima, za Bosnu i Hercegovinu nisu dobri aktuelni loši odnosi Beograda i Zagreba.
“Ono što se sada, u trokutu Sarajevo – Zagreb – Beograd, pokazuje kao veliki problem jeste zatezanje odnosa na liniji Zagreb – Beograd. Koliko god „prebliski“ odnosi Zagreba i Beograda uvijek bude pažnju, da ne kažem sumnju u Sarajevu, a sumnja se odnosi na gotovo historijsku činjenicu da su Zagreb i Beograd poboljšanje svojih odnosa gotovo uvijek realizovali preko leđa BiH. Isto tako, a iz gotovo istih razloga, nama u BiH ne odgovaraju ni svađa, sukob ili zahlađenje odnosa na toj relaciji. I takvi „zahlađeni“ odnosi Zagreba i Beograda mogu se lomiti preko leđa BiH. Da ne pominjem koliko to loše utječe na prilike u cijeloj regiji”, rekao je on.
Priznaje da su u Predsjedništvu BiH pokušali preduzeti neke aktivnosti kako bi  „trilaterala“ Sarajevo – Zagreb – Beograd ponovo proradila i kako bi se približili odnosi na relaciji Zagreb – Beograd.
„Za sada nema rezultata. Na nivou odnosa državnih vrhova Srbije i Hrvatske vlada prilično hladna atmosfera. Vidjećemo kako će se to dalje razvijati“, tvrdi on.
Govoreći o razlozima zbog kojih je nedavno uputio inicijativu za pokretanje ocjene ustavnosti pojedinih odredbi Ustava FBiH, Ustava RS i Izbornog zakona BiH, Komšić ističe da mu se ona čini „veoma logičnom i utemeljenom“.
“Ako već kažemo da se mora mijenjati Ustav BiH da bi se uskladio s presudom u slučaju “Sejdić – Finci”, logično je da se mora mijenjati i Izborni zakon BiH. A i promjena ustava entiteta u tom slučaju jeste sasvim logična stvar – entiteti su dio BiH, nalaze se u BiH, ne mogu biti zaobiđeni u provedbi presude. Diskriminacija utvrđena u toj presudi tiče se cijele BiH, a ne samo državnog nivoa vlasti. Presuda u slučaju “Sejdić – Finci” se, zapravo, tiče kompletnog pravnog sistema u BiH, a ne samo Ustava BiH i izbora za državne institucije”, kaže Komšić.
Komšić ne smatra da su vanredni izbori rješenje za jednu od najtežih političkih kriza u Federaciji BiH poslije rata.
“S obzirom da postoje definisane parlamentarne većine, ne vidim razloga za vanrednim izborima. Ukoliko bi se one raspale pa nakon toga bilo nemoguće formirati nove, onda da. Onda bi se stvorio osnovni demokratski uvjet za vanredne izbore. Druga je stvar da li bi se to i tada desilo. Demokratija je izgleda još poteška stvar za naše političare”, podvlači član Predsjedništva BiH.
Komentirajući činjenicu da je u mostarskoj Zajedničkoj izjavi predstavnika nove parlamentarne većine definirano da će se pri izradi i donošenju “ustavnih rješenja koja će osigurati punu institucionalnu jednakopravnost sva tri konstitutivna naroda i pripadnika ostalih” voditi računa da “predstavnici jednog naroda ne biraju predstavnike drugog naroda”, Komšić napominje kako su “sigurno njegov slučaj imali u vidu kada su ovo dogovarali”.
“Na kraju krajeva, lakše im je da mene pojedinačno upotrijebe kao primjer, nego da strjelice okrenu ka Bošnjacima kao narodu koji je, kako tvrde, većinski izabrao mene i na taj način vrši dominaciju nad drugima. Zamjenom teza ispada da Bošnjaci kao većinski narod preko mene, kao Hrvata, vrše dominaciju i diskriminaciju nad Hrvatima. Glupost! Contradictio in adjecto. Pogotovo što ja, a mislim da i oni to znaju, i Hrvate i Bošnjake i Srbe, kao i svakog građanina ove zemlje, doživljavam kao svoje. Malo mi je više dosadila ova priča. Ja sebe doživljavam kao pripadnika jednog naroda – Hrvata, a politički i ljudski želio bih da predstavljam cijelu BiH i sve njene ljude. U konačnici, to mi je ustavna obaveza. To je valjda trebala biti ta „država za čovjeka“, bez obzira ko je on i šta je on”, ocijenio je Komšić za agenciju Anadolija.
Nema ništa protiv da se eliminiše sve ono što neki narodi, naravno i Hrvati, smatraju da je diskriminirajuće.
“Ali, hoćemo li tu diskriminaciju rješavati tako što ćemo diskriminirati nekog drugog? Ili ćemo, sada kada već to moramo zbog presude u slučaju “Sejdić – Finci”, kroz promjene Ustava, zaista, eliminirati svaku diskriminaciju koja postoji u BiH. Ne zaboravimo, mi u BiH imamo rasnu diskriminaciju u slučaju “Sejdić – Finci”, imamo etničku diskriminaciju – neravnopravnost konstitutivnih naroda u entitetima, i razne oblike diskriminacije i povrede osnovnih ljudskih prava pojedinca i njegovog dostojanstva, bez obzira na etničku pripadnost. Pa, hajde da to sve rješavamo. Hajde da pravimo ovu zemlju takvom da svima bude ista. A ne da gledamo kako da riješimo jedan oblik diskriminacije i neravnopravnosti na račun nekog drugog. To nas nigdje neće odvesti”, upozorio je Komšić.

BiH u slučaju Palestine nije stala na stranu pravde 

Komšiću je teško pala činjenica da Bosna i Hercegovina nije glasala za to da Palestina dobije status države nestalne članice – posmatrača u Ujedinjenim narodima (UN).
„Nažalost, tačno je! Nismo stali na stranu pravde. Razlozi su poznati. Način donošenja odluka u Predsjedništvu BiH je takav da za ovakve vrste odluka mora postojati konsenzus. Bez konsenzusa nema ni odluke. Gospodin Nebojša Radmanović nije bio za takvu odluku i nismo je ni imali. Šteta! Za nas, prije svega, ne za Palestinu. Palestina je dobila priznanje i bez podrške BiH. Nelogično je bilo što nismo glasali za Palestinu, jer smo mi zemlja koja je još davno priznala tu državu. Priznali smo zemlju, a nećemo da glasamo da je priznaju i u UN-u. Paradoksalno. Svoje protivljenje gospodin Radmanović je obrazložio time da ne vjeruje kako takva odluka može donijeti mir u palestinsko – izraelskim odnosima. Da li su to stvarni razlozi za takav stav gospodina Radmanovića, mogu samo nagađati. Mislim da bi njega trebalo pitati za to“, rekao je Komšić.

-Dobro je Tursku imati za prijatelja-

Komšić je u intervjuu za AA govorio i o odnosima Turske i Bosne i Hercegovine.
„Nesumnjivo je riječ i o prijateljskoj državi, kao i prijateljskoj politici. Toliko prijateljskoj da je to već neuobičajeno za odnose među suverenim državama. Možda i sama ta neuobičajenost u odnosima između BiH i Turske izaziva neka podozrenja, kako u BiH tako i u pojedinim zemljama EU. Turska jeste narastajuća politička i ekonomska sila i jako je dobro znati da takvu zemlju imate za iskrenog prijatelja. I bitno je napomenuti, nije to samo prijateljstvo političkog vrha Turske, nego iskreno prijateljstvo turskog naroda. Ko je god iz BiH, bez obzira na nacionalnost, bio u Turskoj sigurno je to osjetio i na ličnom primjeru i u svakom kontaktu“, apostrofirao je Komšić.
Starije bh. političare treba spremiti u mirovinu

Na kraju, Komšić je uputio i poruku građanima Bosne i Hercegovine:
„Bez obzira što tako ne izgleda na prvi pogled, u ovoj zemlji ima toliko pozitivne energije i želje da se stvari počnu postavljati na normalan način. Ta energija se definitivno nalazi u generaciji ljudi koji su mlađi od mene. I to u cijeloj zemlji. Treba polako raditi da oni počnu preuzimati poslove u BiH, a političare moje i još starije generacije od moje, treba već lagano spremati u političku mirovinu. Mi se nismo baš pokazali. Lako za reći, teško izvesti. Ali probaćemo!
 
(AA)