Bosna postoji uz inat svakom “begovanu” – kaže Branko Češljić, 25 – godišnji mladić iz Kraljeve Sutjeske, dijete zavičaja svoje lijepe Srednje Bosne.
Nekima je BiH otadžbina, nekima djedovina, a meni Bogami pradjedovina! Bosna je moje vječno počivalište! Vazda smo se rađali u vremenu kijameta.
Senad: Otkud ti te arhaične riječi, slavenske i turske?
Branko: Najmiliji mi je moj narodni bosanski jezik! Moja baba Mara, bosanska katolkinja je znala šta je i selamet, i rahatluk i akšamluk… Ja imam amidže i daidže…
Ako je Kraljeva Sutjeska valjala Tvrtku, zašto bih se ja zbog “begova” selio u tamo neku Njemačku?! Begovi su potpisali ovo čudo od bh. kolonije, u ratu u BiH kijamet je bio između nas, a hajrovali su novi okupatori i konzovi, Amerikanci, Britanci, Kinezi… da ti nacionalni lideri znaju šta govore, vidio bi se neki selamet od njih, a iza njih sve ostaje pusto!
Narodu u posljednje vrijeme poslije pasijeg rata nakarada, sve manje plemenitosti imamo, nit zajedništva u mom zavičaju se nikad nije izgubio! Ja sam Hum, kum sam muslimanu, najboljem prijatelju! Slaven sam, svi smo ovako svjetlokosi, svjetlooki, i stasiti. Naša domovina je uvijek bila Bosna i bit će!