Miljenik srednjovječnih međunarodnih teta na proputovanju kroz BIH, Emir Kavarn, ponovno je, vjerojatno nenamjerno, i omaškom, preskočio punu ratu povijest logora Dretelj. Ono kad su Bošnjaci i Hrvati ubijali Srbe u tom logoru, odbijajući se staviti pod kontrolu HVO-a i legalnih vlasti na tom području.
Izrugujući se članku u kojem bivši američki ministar obrane William Perry kazuje za Gojka Šuška kako je njegovom smrću “otišao čovjek kojeg dugo nećemo vidjeti” Suljagić komentira “Za sve, od Ahmića do Dretelja i Koštane bolnice, vječno zahvalni ‘rvacki narod.”
Tako Šušku Suljagić imputira sva mjesta HVO zločina, potom se povezuje svako mjesto zločina s hrvatskim narodom.
Ukratko kolektivizacija krivnje. I presuda. Jer on je taj koji presuđuje i sudi tko je odgovoran.
Hrvatski narod prema toj presudi lud je za zločinima. Taj narod zahvaljuje se neupitnom zločincu Šušku, za sva zla, koja je netko eto u ime tog naroda činio.
Jer, prema Suljagiću, sve to činjeno je uz aplauz svakog Hrvata pa tako valjda i Željka Komšića, i Komarice, i Puljića, i sve to učinio je za njih Šušak himself.
Da je ovako nešto napisao bilo koji hrvatski komentator, primjerice kako je za Kazane Aliji zahvalan cijeli bošnjački narod, ili da je za Srebrenicu Ratku dužan cijeli srpski narod u BIH, bi li g. Suljagić tada takav status nazvao eskapadom fašizma? Naravno da bi. No on se na svom twiteru služi upravo time, javnim nesankcioniranim fašizmom, kada cijeli narod, u ovom slučaju hrvatski, predstavlja kao zahvalan, za zločine nad pripadnicima drugog naroda:
Da BIH doista jeste država, u kojoj institucije funkcioniraju, nakon ovakvog statusa, bilo bi gotovo Suljagićevo javno djelovanje. Bilo koji političar, Srbin ili Hrvat, da ovo napiše za Bošnjake, bio bi mrtav političar. Postavlja se pitanje : Zašto Suljagić, ima poseban tretman u BH javnosti?
Vratimo se na zločin Gojka Šuška prema BIH.
Netko tko se bavio kronologijom rata, onako kako se bavio Suljagić, morao bi znati da bi bez Oluje koju je predvodio Šušak, i bez Splitskog sporazuma čiji su inicijatori upravo Perry, biskup Puljić, Vatikan, i Šušak, Bihać bi vjerojatno pao u ruke Ratka Mladića, a da bi bez vojnih akcija HV-a i HVO-a potpisanih sa Alijom Izetbegovićem g. Suljagić danas u Srebrenicu ali u Goražde i Trebević morao ići s pasošem.
Šteta je što Suljagić ili neki Bišćanin ili Goraždanin stoga ne pokrenu inicijativu da se g. Šušku dodijele ulice u Goraždu, Sarajevu i Srebrenici. Jer malo je Hrvata u novijoj povijesti koji su toliko zadužili te sredine. Suljagić im nije donio niti malo mira i slobode. Šušak jest.
I dok je Šušak sudjelovao u oslobađanju svoje domovine BIH, koja nije ništa manje Šuškova nego Suljagićeva, ma koliko to blasefmično zvučalo ušima unitarnog fašizma, Suljagić to nikako nije htio. Oslobađati svoju zemlju. On kaže da nije mogao, jer je bio u Srebrenici. No povijest kazuje, da neki koji jesu , kao i Suljagić bili u Srebrenici, tada jesu bili mobilizirani, stavili su se na raspolaganje domovini, a kraj rata dočekali su u osloboditeljskim akcijama. Dakle moglo se. Nije točno da se moglo nije.
Službena Wikipedia ne navodi da je Suljagić ikada uzeo pušku i krenuo u oslobađanje okupiranih područja domovine mu Bosne i Hercegovine iako je rođen 1975. Dakle još 1993-e postao je punoljetan vojni obveznik, i bio se dužan staviti na raspolaganje Armiji BIH. On će se pravdati da je svo to vrijeme bio u Srebrenici. I udarat će tragikom Srebrenice po svakom tko dovede u pitanje njegovo junaštvo i njegov neupitan moralni integritet. Lupam te tragikom drugih da bi obranio vlastiti jad. U redu je. No bili su i drugi u Srebrenici. I nisu se bavili prevođenjem. Bavili su se recimo očajničkim pokušajima prodora, spašavanjem svojih sugrađana itd. Humanitarnim radom. Koliko god tragika g. Suljagića bila velika, neumjesno je da netko čak i takav, drugome, koji je spriječio da Bihać postane Srebrenica, spočitava zločin.
Neki golobradi hrvatski i bošnjački mladići imali su i po 16 godina 1995-e godine kada su skupa zaorali njive u oslobađanju zemlje. Pa i pod Šuškovim vodstvom. Pod Suljagićevim sigurno ne.
Nakon tolikih BH krajeva s većinskim nehrvatskim življem koje je Šuškova vojska oslobodila i predala Aliji na gospodarenje, (Bihać, Mrkonjić i Šipovo u zamjenu za pojas oko Sarajeva, koridor do Goražda) Suljagić opet iz cijele priče izvlači najgore. On uvijek vidi samo najgore. Eto Šušak naredio Dretelj, eto Šušak naredio Ahmiće. Što mu je? Ima li ičeg pozitivnog u hrvatskoj politici novijeg doba ili je sve tako metaamfetaminski loše i crno?
No vratimo se na Dretelj. Ugledni Emir ponovno je preskočio dvojnu povijest Dretelja. Dretelj je osnovan 1992-e godine. Bio je logor za Srbe. Prvotno ga je kontrolirao hrvatskobošnjački HOS, koji se potčinio Armiji BIH. Prvotni Dretelj nije priznavao vlast HVO-a. Nego Sefera i Alije. U Dretelju su prvo ubijani srpski civili. Ubijali su ih Hrvati i Bošnjaci iz Hercegovine, odani Aliji i Sarajevu.
Ovo je neupitna istina, istina koju tek sada BH Tužiteljstvo procesuira i koju stoti put ponavljamo, te molimo pripadnike građanske stranke da prestanu stvari promatrati jednonacionalno. I da točno kao pravi gradžani informiraju javnost.
O svemu ovome detalno je pisao Boris Dežulović u cijelom nizu svojih nikada objavljenih kolumni. Fala mu na tome.
Druga stvar koju doktor nenamjerno vjerojatno čini, jeste da imputira ustaštvo 40-ih isključivo Zapadnoj Hercegovini. Budući da on voli istraživati formacije ustaša iz toga vakta, bit će mu vjerojatno drago pročitati i sljedeću informaciju:
Ustaštvo se u Istočnoj Bosni 40-ih jako primilo među tamošnjim stanovništvom. Naročito u Bratuncu, Zvorniku i okolici.
Srpski arhivi prepuni su svjedočanstava o tisućama mladih Bošnjaka koji su prigrili ideje tada jako popularnog nacizma i fašizma i spremno stali u ustaške i handžar postrojbe te krenuli u rat. Razlika je tek u posljedicama. Komunisti nisu u Bratuncu i Zvorniku masovno streljali kao na području od Livna do Ravnog. Tamo u Istočnoj Bosni masovno su dijelili amnestije.
Imputirati ustaštvo samo pojedinim narodima, ili pojedinim regijima bio bi fašizam. Imputirati cijelim narodima zahvalnost za zločine bio bi fašizam. Mi smo uvjereni da u Gradžan diviziji nema fašista. I da su tamo sve sami metaamfetantifašisti. Kojima se to tek samo omaklo.
Te se nadamo da ovakve medijske, vjerujemo i nenamjerne, pogreške više neće ponavljati. I da nam neće ovako servirati teme za tekstove, na volej, jer bi mi da pišemo o novom ustavu, pomirenju, da slavimo dane kad se potpisivao mir, umjesto što moramo da prebiremo po ranama. Samo zato jer se nekom neće da živi u miru s drugima i drugačijima. I koji je hrabar samo na twiteru.
Neki zli dusi će reći, da svaki dezerterčić danas voli da laje na generale. Al mi znamo da Suljagić nije dezerter. I da on naprosto, kao žitelj Srebrenice, nije imao pravo da ide u rat. I da brani domovinu. Premda je on stvarno imao želju. doduše skrivenu. A i poslodavci mu nisu htjeli dati neplaćeni godišnji…
Poskok.info
wpDiscuz